Zapadni, post-pandemijski će svijet možda preživjeti bez rukovanja, ali neće bez geste kojom se ukazuje poštovanje prema drugom biću. Hitno mu valja pronaći alternativu
U skladu s epidemiološkim mjerama, narod je naučio da treba držati razmak, prati ruke, ne dirati lice te izbjegavati svaki oblik fizičkog kontakta (osim ako nije riječ o članovima istog kućanstva) - grljenje, dodirivanje, maženje, bockanje, tapkanje i, dakako, rukovanje.
Tu zapadnjacima dragu gestu stiskanja tuđih dlanova (čvrsto, ali ne grubo, kaže bonton) u znak pozdrava, tijekom upoznavanja ili kako bi zapečatili dogovor zamijenila je tupava šutnja, nespretan smiješak, kimanje glavom ili, ako ste baš otkvačeni, nježni udarac šakom o šaku. Do 2020. nismo imali pojma koliko je rukovanje značajna gesta i koliko je teško pronaći adekvatnu zamjenu koja može ispuniti mučnu prazninu njegova izostanka.
No, je li rukovanje nestalo zauvijek? Hoće li u post-pandemijsko doba doživjeti veliki 'come-back' ili završiti u ropotarnici povijesti? Hoćemo li smisliti gestu koja mu može biti, s epidemiološkog stajališta, dostojna zamjena? I, trebamo li uopće takve geste? Jesu li riječi dovoljne? Znanstvenici tvrde da nisu, ali isto tako pozdravljaju kraj ere (nehigijenskog) rukovanja.
Društveni značaj
Iako rukovanje seže daleko u povijest (najčešće kao pečaćenje obećanja ili 'dokaz' da je osoba nenaoružana) značenje kakvo ima danas dobilo je koncem 17. stoljeća kao alternativa naklonu ili dodirivanju šešira. Kako je za magazin Time izjavila neuroznanstvenica Sanda Dolcos sa Sveučilišta Illionois, rukovanje je od tada, pa do danas (pardon, do 2020.) signaliziralo povjerenje i kooperaciju, a, kako su pokazala njena istraživanja, tijekom rukovanja pojedincima bi se zaista aktivirala područja mozga zadužena za nagrađivanje.
Aktivacija u 'sivoj masi' zabilježena je čak i ako kad bi pojedinci samo promatrali rukovanje. S obzirom na to da je ta gesta toliko duboko ukorijenjena, univerzalna i tako uobičajena među zapadnjacima, Dolcos ne može ni zamisliti da nestane preko noći. No, ni misle da se običaj neće ili ne treba promijeniti. Točnije, moguće je da će rukovanje biti rezervirano za najbliži krug ljudi, dok će alternativne geste biti rezervirane za formalnije susrete.
S poznanicima i poslovnim partnerima bismo se tako mogli dodirivati laktovima, kimati glavom, stavljati ruku na srce ili preuzeti istočnjačku 'namaste' mudru. Također, izgledno je da će se, u nedostatku fizičke geste, zagrljaja ili tapšanja po ramenu, više stvari verbalizirati. Kako piše Time, neke bi to moglo učiniti boljim komunikatorima, naučiti ih kako da emociju, umjesto da je pokažu dodirom, izraze riječima, dok bi druge pak to moglo još više zatvoriti u kukuljicu te ih, u emocionalnom smislu, udaljiti od sugovornika.
Razmjena bakterija
Iako znanstvenici, generalno, ne spore u vezi značaja fizičkog kontakta - posve je prirodno emociju izraziti kroz dodir, neki smatraju da je rukovanje zapravo najgora od svih opcija. Ili, kako kaže, autor na portalu McKnights Gary Tetz, vrijeme je da se zaustavi ludost rukovanja, jer ta gesta u prijevodu znači: 'Ne znam ništa o tebi, ali ću sad prigrliti sve loše higijenske odluke koje si danas donio'. Prema Tetzu, svijet je iz nekog razloga prigrlio užasan ritual grabljenja tuđih dlanova koji su najprljaviji dio ljudskog tijela, 'dlanovi su naše najslabije oružje, oni su poput nezaštićenog zmajevog trbuha'. I znanstvenici s portala Science se slažu s tom tezom.
Tako, primjerice, magazin Science piše da se rukovanjem može prenijeti dva puta više bakterija nego kad se pozdravlja s 'high-fiveom' (124 milijuna bakterija, preciznije) te da bi tu gestu, u zdravstvenom smislu, valjalo izbjegavati i zamijeniti s nekom drugom. Science predlaže takozvani 'fist bump' - (nježan) dodir šakama ili pak dodir ukrštenim podlakticama. Te alternative dostojna su zamjena popularne geste jer se dodiruje (pozdravlja) gornjim ekstremitetima i pritom zadržava kontakt očima, a, time se, kako kažu, zadržavaju psihološke i socijalne kvalitete rukovanja. U svakom slučaju, zapadni, post-pandemijski će svijet možda preživjeti bez rukovanja, ali neće bez geste kojom se ukazuje poštovanje prema drugom biću. Hitno mu treba pronaći dostojnu alternativu. Higijensku, dakako.