Proglašavanjem 2022. godinom mladih Europski parlament želi uključiti mlade ljude u europske i nacionalne politike. Cilj je osigurati im radna mjesta i povećati kvalitetnu života, no pravo je pitanje kako će se ti ciljevi u konačnici realizirati jer nedostaje konkretnijih informacija o provedbi ove inicijative
S obzirom na to da je pandemija COVID-19 negativno utjecala na mlade, europarlamentarci su sa 604 glasa 'za' podržali odluku da se 2022. godina proglasi njihovom godinom, kako bi im se, između ostaloga, osigurala radna mjesta i povećala kvaliteta života. Za programe Erasmus+ i Europske snage solidarnosti osigurano im je dodatnih osam milijuna eura.
– Pandemija bolesti COVID-19 i dalje nesrazmjerno pogađa mlade ljude, koji se suočavaju s izazovima nastavka školovanja i ulaska na tržište rada, sklapanja novih poznanstava i otkrivanja drugih zemalja. Mladi su iz solidarnosti prihvatili i podržali postojeća ograničenja. Sada je vrijeme da im omogućimo da se razvijaju i napreduju – rekla je parlamentarna izvjestiteljica Sabine Verheyen, dodavši da će europska godina mladih pružiti platformu mladim ljudima da se njihov glas čuje.
Kako objašnjava Barbara Peranić iz Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj, cilj je uključiti mlade ljude u ključne procese savjetovanja, kao što je 'Konferencija o budućnosti Europe', te u druge javne politike na EU, nacionalnoj i lokalnoj razini.
– Europska godina mladih uključivat će događaje i aktivnosti koje promiču građanski angažman, volonterske inicijative, sudjelovanje mladih u kreiranju politika, kampanje podizanja svijesti o inkluzivnoj, zelenoj i digitalnoj Uniji, kao i provođenje studija i istraživanja o položaju mladih u EU-u. Posebna pozornost posvetit će se mladima s manje mogućnosti, u nepovoljnom položaju, iz udaljenih ili ruralnih područja te mladima koji pripadaju ranjivim skupinama – kaže Peranić te dodaje da će se promicati prilike za osobni, društveni i profesionalni razvoj mladih.
Nema konkretnih informacija
Namjeru da se 2022. godina posveti mladima najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom govoru o stanju Unije pred Europskim parlamentom u rujnu 2021. godine. Peranić ističe da su se europarlamentarci, u pregovorima s Vijećem EU-a (državama članicama), zalagali za uvođenje obveze o uključivanju mladih u aktivnosti na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Tražili su, dodaje Peranić, da se naglasak stavi na mlade s manje mogućnosti i na rješavanje problema mentalnog zdravlja.
– Zastupnici su isticali da bi države članice trebale iskoristiti Europsku godinu mladih za bolju promidžbu i provedbu pojačanog Jamstva za mlade, u okviru kojeg se, među ostalim, propisuje da bi svi mladi u dobi od 15 do 29 godina trebali dobiti ponudu za posao, priliku za nastavak obrazovanja, naukovanje ili pripravništvo u roku od četiri mjeseca od stjecanja statusa nezaposlenosti ili završetka formalnog obrazovanja; osudili su praksu neplaćenog stažiranja kada ono nije povezano sa stjecanjem obrazovnih kvalifikacija kao oblik iskorištavanja mladih radnika – kaže Peranić, no nameće se pitanje na koji način će se navedene aktivnosti pretvoriti u konkretna rješenja.
Kako priča Marko Kovačić, znanstveni suradnik na zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja, Europska godina mladih nastala je kao svojevrsna reakcija na pandemiju te će se postojeće inicijative za mlade (samo) uokviriti u ideju Europske godine mladih. Međutim, iz Instituta kao dionika koji će organizirati događaje posvećene mladima, nemaju više i konkretnije informacije.
– Ciljevi su promovirati mogućnosti koje Europska unija nudi mladima, osnažiti ih da aktivnije sudjeluju u društvu i politici, od lokalnog do europskog nivoa i prikupiti njihova razmišljanja o budućnosti EU kad se radi o politici za mlade – objašnjava Kovačić te navodi da će u provedbi događanja Europske godine mladih osim javnih institucija poput Instituta za društvena istraživanja sudjelovati i Središnji državni ured za demografiju i mlade (koji će koordinirati cijeli proces), brojne udruge mladih i za mlade.
Uključivanje što više mladih
Ipak, iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, usmjerenim na donošenje politika za mlade na participativan način, navode brojne planirane aktivnosti koje će se moći pratiti putem portala mladihr.hr koji vode mladi te na Europskom portalu za mlade.
– Tematske konferencije i okrugli stolovi, webinari i seminari, istraživanja, analize, manifestacije za mlade i organizirani susreti s donositeljima odluka u politikama za mlade na svim razinama, priznanja za društveni angažman i rad među mladima i za mlade, samo su neke od planiranih aktivnosti – kažu iz Ureda dodajući da će se pri njihovom planiranju u obzir uzeti i posljedice razornih potresa koji su u 2020. godini pogodili pojedina područja Republike Hrvatske, s izravnim utjecajem na mlade.
Ističu da je krajnji rezultat odnosno cilj ovog projekta 'podizanje kvalitete života mladih ljudi upravo kroz uključivanje što većeg broja mladih', i to s naglaskom na 'mlade s manje mogućnosti, mlade u nepovoljnom položaju, mlade iz ruralnih, udaljenih i slabije razvijenih područja'.
Europskom se godinom tako osobito nastoji obnoviti pozitivne izglede za mlade osobe, osnaživati ih i podupirati, a na kraju ih i slušati te uzimati u obzir njihove potrebe i pitanja.
Usmjeravanje na život
Nastoji se i aktivno promicati različite prilike koje mladima javne politike EU pružaju, jer mnogi mladi nisu niti svjesni prilika koje im se pružaju u sklopu Europske godine mladih, a mnogi niti ne znaju da je 2022. godina posvećena upravo njima. Tako studentica veterine Ivana Groznica (19) kaže da nije znala da će 2022. godina u EU biti posvećena mladima, iako je upoznata s EU projektima poput Erasmusa. Međutim, smatra da bi Europska godina mladih mogla biti korisna te da bi, ako bude uspješna, mogla rezultirati s 'manje odlazaka iz Hrvatske te bi potaknuli mlade da iskoriste svoje potencijale'. Pohvaljuje fokus na mentalno zdravlje, ali ipak traži konkretnija rješenja.
– Kao prvo, mogli bi se više osvrnuti na mentalno zdravlje, ali da nisu samo ankete, nego da se tomu posveti i vrijeme. Kao drugo, mogli bi organizirati više radionica koje bi nas pripremale i usmjeravale na život, ne nužno na posao. Kroz školu i fakultet učimo kako raditi neki posao, ali nas ne uče kako da se nosimo s tim stresom i kako učiniti sve zanimljivim – zaključuje studentica.