Piše: Elena Čolak, studentica Ekonomskog fakulteta
Mladi u Hrvatskoj relativno kasno napuštaju roditeljski dom, a stambeno zbrinjavanje jedan je od najznačajnijih problema s kojima se suočavaju. Prema podacima Eurostata, 64,8% Hrvata u dobi od 25 do 34 godine i dalje živi s roditeljima te je Hrvatska po tom pokazatelju, kada promatramo zemlje članice Europske unije, zadnja. U prosjeku se mladi u Hrvatskoj osamostaljuju tek s 31,8 godina. Slična je situacija i u Slovačkoj, Italiji, Bugarskoj i Malti, dok se u Švedskoj, Luksemburgu, Danskoj i Finskoj mladi rano osamostaljuju. Jedna od zanimljivosti je da u Europskoj uniji muškarci u prosjeku kasnije napuštaju roditeljski dom u svim zemljama članicama osim u Luksemburgu. U Hrvatskoj je taj prosjek za žene 27,9 godina, dok je za muškarce 33,6 godina. S obzirom na navedeno, pitanje stambenog zbrinjavanja mladih nametnulo se kao jedan od gorućih problema koje država nastoji riješiti brojnim mjerama i poticajima.
Dvije suprotnosti
Činjenica je da kulturološko-ekonomske razlike sjevera i juga Europe značajno utječu i na razlike u dobnoj granici osamostaljivanja mladih. U Švedskoj, u kojoj se posebno cijeni individualizam, mladi u prosjeku napuštaju roditeljski dom već sa 17,8 godina čime su zauzeli prvo mjesto u Europskoj uniji. S druge strane, u mediteranskoj Španjolskoj u kojoj je posebno važna familijarnost, mladi se u prosjeku osamostaljuju s 29,5 godina. I dok bi se moglo zaključiti da mladi u Švedskoj možda prerano odlaze od kuće, u Španjolskoj nailazimo na potpuno oprečan problem tako da je već bilo slučajeva da su roditelji sudskim putem zahtijevali da se djeca odsele, odnosno počnu samostalno financirati. To je pogotovo problem zbog toga što su u Španjolskoj roditelji zakonski dužni uzdržavati svoju djecu dok ne postanu ekonomski neovisni.
Program subvencioniranja stambenih kredita – APN
Lako je uočiti da smo mi po stilu života sličniji Španjolskoj, čemu u prilog govori i prosjek godina u kojima se mladi osamostaljuju. Postavlja se pitanje kako riješiti postojeći problem. Mladi bi rješenje mogli potražiti u okviru programa subvencioniranja stambenih kredita. Naime, Vlada Republike Hrvatske tim mjerama nastoji hrvatskim državljanima olakšati stambeno zbrinjavanje tako da subvencionira dio stambenog kredita tijekom prvih pet godina. Pravo na subvencioniranje imaju građani s prebivalištem na području RH koji imaju manje od 45 godina, nemaju na raspolaganju adekvatan stambeni objekt te zadovoljavaju propisane kriterije za dobivanje stambenog kredita.
Osim toga, ovaj program ima i demografsku ulogu jer se rok subvencioniranja produžuje za dvije godine za svako rođeno ili usvojeno dijete tijekom razdoblja subvencioniranja. Zahtjeve građana odobrava Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). Ovom se mjerom također potiče i naseljavanje nerazvijenijih područja Hrvatske budući da se najveće subvencije dobivaju za stambene objekte u takvim sredinama, dok se onima u Zagrebu financira 30% mjesečnog obroka ili anuiteta. Program se provodi od 2017. godine, a do sada je odobreno oko 18 000 zahtjeva.
Program društveno poticane stanogradnje
Osim prethodno navedenih subvencija, država također nastoji pomoći socijalno osjetljivim skupinama građana pri stambenom zbrinjavanju povoljnim kreditima, a prednost u ovom programu imaju mlade obitelji, građani s nižim dohotkom i ljudi koji nemaju prikladan stambeni prostor. U ovom je slučaju lokalna uprava dužna osigurati odgovarajuće građevinsko zemljište i komunalnu infrastrukturu, a u sklopu ovog programa izgrađeno je oko 8200 stanova. 45% vrijednosti stambenog objekta financira se kreditom poslovne banke, 40% kreditom jedinica lokalne samouprave i nadležnog ministarstva, a kupci sudjeluju s učešćem od 15% vrijednosti. Iako se ovim programom još od 2001. godine nastoji olakšati rješavanje stambenog pitanja, njime se opterećuju svi porezni obveznici, a neki smatraju da bi se trebali jasnije definirati kriteriji dodjele radi veće transparentnosti.
Što se može očekivati?
Za očekivati je da će u Hrvatskoj kao relativno mladoj članici Europske unije u dogledno vrijeme doći do poboljšanja životnog standarda, što je zasigurno jedan od značajnih čimbenika koji utječu na osamostaljivanje mladih. Svakako treba pohvaliti i odluke brojnih poslovnih banaka, koje nastoje mladima ponuditi povoljnije uvjete za stjecanje prve nekretnine. Intenziviranje postojećih mjera moglo bi dovesti mlade Hrvate u povoljniji položaj.