Agenda 2030 za održivi razvoj je globalna politička platforma za rješavanje brojnih izazova današnjice u gospodarskoj, socijalnoj, okolišnoj i političko-sigurnosnoj dimenziji usvojena na Summitu UN-a o održivom razvoju 2015. godine u New Yorku. Pod motom 'Promijenimo naš svijet' (Transforming our World) istaknuto je 17 ciljeva održivog razvoja (SDGs) u 169 točaka, a sastavni dio čine i tri dodatna dokumenta: Agenda 2030 također uključuje i UN-ov Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.-2030., Akcijski plan Treće Konferencije Ujedinjenih naroda o financiranju razvoja iz srpnja 2015., te Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz travnja 2016. godine. Dokument nije pravno obvezujući (s izuzetkom Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama), a od država članica, kao i svih organizacija i tijela UN i država članica, očekuje se njegovo provođenje. Ove godine obilježava se peta godišnjica postojanja ovog univerzalnog programa pojačavajući napore za njegovo ubrzano provodjenje pod motom “ne ostaviti nikoga iza sebe” (leaving no one behind).
Sekretarijat Ujedinjenih Naroda, koji je zadužen da radi sa zemljama članicama na Agendi 2030, obuhvaća i nekoliko regionalnih komisija. Jedna od njih je i Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik (ESCAP- UN Economic and Social Commission for Asia and Pacific) sa sjedištem u Bankoku, koja ima 8 odjela, uključujući i Odjel za trgovinu, investicije i inovacije na čijem je čelu dr. Mia Mikić čije je porijeklo, obrazovanje i dio karijere vezano uz Hrvatsku. U Zagrebu je radila na Ekonomskom fakultetu kao profesor, gostovala na mnogim fakultetima u svijetu, predavala na Fakultetu u Aucklandu (Novi Zeland), autorica je i koautorica nekoliko stručnih knjiga i brojnih članaka. U specijalnom izdanju Women in GovTech Special Report 2019. uvrštena je među najutjecajnije žene koje rade u javnom sektoru na inovacijama u Aziji, pa je to povod za upoznavanje s njezinim viđenjem nekih aktualnih svjetskih gospodarskih kretanja.
Koje je područje djelovanja odjela u kojem ste direktorica?
- Moj odjel, na čijem sam čelu je Odjel za trgovinu, investicije i inovacije. Da bih pojasnila naše područje djelovanja moram prvo spomenuti da cijeli sustav organizacije Ujedinjenih naroda, pa tako i naš Ekonomska i ocijalna komisija za Aziju i Pacific (ESCAP) radi na provodjenju u djelo „Agenda 2030 za održivi razvoj” (2030 Agenda for Sustainable Development). Naša komisija – ESCAP- radi na tome da prebrodi neke od najvećih izazova kroz određene vrste pomoći zemljama članicama s ciljem unapređenja rasta i razvoja jačanjem regionalne suradnje. Ta pomoć je usklađena sa 2030 Agendom-principima uključivosti i održivosti i to je osnova rada mog odjela. U biti, u svemu što radimo, stavljamo naglasak na to da i najmanje razvijene zemlje, zemlje koje nemaju izalaza na more ili male otočne zemlje imaju značajne koristi od međunarodne trgovine i integracije u regionalno i svjetsko gospodarstvo i tržišta.
Koliko se ekonomska kretanja u Aziji i Pacifiku, dakle području u kojem djelujete, razlikuju ili su slična u odnosu na globalna gospodarska kretanja?
- Azija-Pacific (AP) je jako povezana sa svjetskom ekonomijom kroz tzv. global value chains nastale korištenjem prednosti cijene rada i ostalih resursa, veličine tržišta i slično, nekih azijskih zemalja, prije svega Kine, ali i Vijetnama, Tajlanda, Malezije. Te zemlje sudjeluju u opskrbi komponentama i materijalima, uključujući usluge, za finalne proizvode koje se izvoze uglavnom u SAD i Europu. Na taj način svi poslovni i financijski ciklusi koji se odvijaju u SAD-u i Europi, prije ili kasnije, ali uglavnom vrlo brzo, dolaze do izražaja i u našoj regiji. Azija se razvila upravo zbog te povezanosti tržišta i gospodarstava, što je rast na osnovi izvoza, ali od 2008. godine nastoji smanjiti ovisnost o vanjskoj potražnji za proizvodima i uslugama iz Azije i nadomjestiti povećanjem domaće potražnje. Azijske zemlje su započele s odmakom , puno prije no što je taj termin uveden u sprezi za trgovinskom politikom predsjednika Trumpa. Za to je potrebno više investicija, jače potrošačko društvo a to nije ostvarivo u kratkom vremenskom razdoblju. Međutim, već se primjećuje usklađivanje većine regionalnih ekonomija, uključivo Kine, s tim novim razvojnim normama. Ukratko, to znači malo sporiji gospodarski rast u odnosu na prvo desetljeće ovog stoljeća i može imati posljedice na mogućnosti financiranja održivog razvoja. Stoga se održivi razvoj ne može ostvariti bez radikalnijih promjena u načinu i količini proizvodnje i potrošnje.
Znači Agenda 2030 sadržava u sebi ciljeve za jedan drugačiji, bolji svijet od ovog u kojem živimo. Što mislite o mogućnosti globalne primjene tih rješenja?
- Ako ne sada, kad? Možemo i dalje držati glavu u pijesku i praviti se da ne vidimo stvarnost krize koja je posljedica klimatskih promjena potaknutih ljudskim aktivnostima. Ne smijemo niti misliti da rješenja nisu moguća i da ih nema. U novogodišnjoj poruci Generalni sekretar UN je rekao ‘ne možemo si priuštiti da budemo generacija koja je svirala dok je planeta gorjela’. Ja dijelim to mišljenje. Ohrabrujuće je da mladež počinje reagirati jedinstveno u cijelom svijetu. Mi smo svi fascinirani uspjehom Grete Thunberg u skretanju pažnje javnosti na neodložive probleme klimatskih promjena i nejednakosti u svijetu. Sada vlade zemalja u kojima se ta mladež javno deklarirala moraju poduzeti korake da konačno stave u pogon mjere potrebne za promicanje održivnog razvoja koji uključuje sve i ne ostavlja nikoga po strani.
Jeste li Vi unutar svoje organizacije pokrenuli neke konkretne akcije i kakav je odaziv država?
- Već nekoliko godina imamo program za zdravi okoliš u našem mikrookruženju – UN kompleksu u u Bangkoku: koristimo solarne i vjetro izvore energije, a temperaturu u prostorijama smo uskladili s vanjskom temperaturom tako da razlika nije veća od 10 C stupnjeva . Treba naglasiti da su u Bankoku ponekad vrlo visoke temperature i da se na rashlađivanje prostorija od dvadesetak stupnjeva u pojedinim razdobljima trošilo dosta energije. Gasimo sva svjetla u vrijeme pauze za ručak i nakon završetka radniog dana. Zabranili smo korištenje plastike za jednokratnu upotrebu u svim oblicima -slamke, boce, kutije, ambalaža za jelo itd. Nastojimo smanjiti i na kraju ukinuti upotrebu papira za sastanke i rad u uredu, tako da je već sada većina naših publikacija uglavnom samo u elektronskom formatu. Sada radimo s našim članicama na dozvoli uvođenja kompenzacije dodatnim plaćanjem na cijenu karte za emisiju CO2 tijekom naših poslovnih putovanja. To su samo neke od akcija kojima i mi dajemo svoj doprinos kao zaposlenici UN-a. Otkako su predstavnici zemalja koji dolaze u naš kompleks vidjeli neke od tih mjera u stvarnosti i sami su počeli slijediti takve akcije u njihovim državnim ustanovama, a i mnogo kompanija provode slične mjere i inicijative, dakako jer i potrošači i javnost to očekuju.
Azijske zemlje igraju značajnu ulogu u globalnim gospodarskim kretanjima. Koliko su one spremne, po Vašem mišljenju, ići u smjeru definiranom ciljevima Agendom 2030?
- Mogu reći da su mnogo više spremne nego većina razvijenih zemalja u Europi, a definitino više od službenog stava administracije SAD-a. Zemlje u razvoju u našoj regiji su prve na listi podložnosti katastrofama kao što su poplava, suše, požari, zagadjenost zraka, vode i zemlje i slično, koje su se umnogostručile zadnjih godina u učestalosti i intenzitetu. U vrijeme davanja ovih odgovora, mi u Bangkoku hodamo na ulici s maskama za filtriranje zraka jer je zagađenost dosegla kritične vrijednosti. Stanovnici Bankoka, ali i drugih područja nisu više voljni prihvaćati takve rizike. Poruka postaje sve jasnija - ostajanje na vlasti bit će sve više uvjetovano rezultatima i uspjesima na području promicanja ciljeva održivog razvoja.
Koja su po Vama bila glavna gospodarska pitanja i kretanja u 2019. i kakve su Vam prognoze za 2020.?
- Nije zahvalno davati prognoze u ovako nesigurnom poltiičkom i ekonomskom globalnom okruženju. Još prije dva-tri tjedna, sve indikacije su bile u uglavnom negativne. Nadam se da će, nakon uskoro potpisanog prvog dijela trgovinskog sporazuma između SAD i Kine, nastaviti pozitivan smjer procjena, već samim tim što je osnovni element- nesigurnost politike (stalna promjena i nepredvidivost reakcija) sada ublažena. Međutim, rizik vezan uz raspad jednog dijela rada Svjetske trgovinske organizacije (WTO) vezane za Appelate body je sada veći. Imamo i nove geopolitičke rizike kojima nije jasan ishod. Stoga je vrlo teško reći nešto osim da je 2020. vrlo važna za opstanak multilateralizma kojeg smo gradili još od 1947. godine
Koji su još izazovi pred Vama i Vašom organizacijom?
- Izazova ima mnogo, ali ako izdvajam najznačajnije onda su oni kao i za cijeli svijet: klimatska kriza; nejednakost u raspodjeli dohotka i pristupu mogućnostima i bolja integracija privatnog sektora u provođenju Agende 2030.
Prije petnaest godina ste respektabilnu akademsku karijeru zamijenili radom u UN. Koji je bio povod, koje su razlike i što smatrate svojim najvećim profesionalnim uspjehom u tom razdoblju?
- Zakašnjela kriza srednjih godina? Potraga za novim izazovima i većim utjecajem na formuliranje i provođenje politika? Moram priznati bilo se teško priviknuti se na tako veliki sustav kao što je UN koji je, kada sam ja ušla, još uvijek bio jako vertikalan u odnosu na sveučiliste i njegovu horizontalnost. No, UN se također promijenio i danas skoro da i ne primjećujem razliku u tom smislu. Zahvalna sam na prilici da promičem zdravu trgovinsku, investicijsku i inovacijsklu politiku u našim zemljama članicama. No, najviše me veseli raditi s mladim istraživačkim kadrom u tim zemljama kroz našu mrežu ARTNeT (Asia-Pacific Research and Training Network on Trade). Ta zajednica istraživača i nositelja aktivnosti je još uvijek vrlo jedinstvena u promicanju ideja napretka kroz UN tako da sam i time ponosna.
Portal “GOVINSIDER” Vas je uvrstio među najutjecajnije žene u Aziji za 2019. godinu koje rade u javnom sektoru za promicanje inovacija. To je veliko priznanje Vama osobno i Vašem radu. Prva i jedina žena iz Hrvatske na toj listi. Kako ste to doživjeli?
- Meni osobno je to veliko priznanje za sve ono što sam radila i što radim. Zadovoljstvo u poslu i rezultati rada poticaj su za dalje, a kako ja volim svoj posao i vjerujem u to što radim, ovakvo priznanje još je jedan dodatni motiv. To je i priznanje mom timu i suradnicima, ne samo u odjelu kojim rukovodim, nego i svim suradnicima u zemljama regije Azija-Pacifik koji sudjeluju u tim aktivnostima.