Pitanje. Koliko ste puta prošli tjedan nabasali na vijest o nastupu vrckave Miley Cyrus s ovogodišnje dodjele MTV-ijevih nagrada? Hrpu puta, jel’ da?
A vijest o priznanju japanske vlade da iz Fukushime svakodnevno iscuri 300 tona radioaktivnog otpada? Ili, ozbiljne analize američkih planova o napadu na Siriju i njegovim reperkusijama po živote članica EU? Premalo? Točan odgovor. Prema broju objavljenih članaka u svjetskim medijima, Miley Cyrus vodi jedan prema nula. Jasno, postoje i teorije koje to objašnjavaju.
Prva, koja lagano vuče na teoriju zavjere, inflaciju selebriti tema, bilo to ‘twerkanje’ Miley Cyrus ili beba Kim Kardashian, objašnjava kao ‘spin’, odvraćanje pozornosti od važnijih stvari.
Recimo, američki će mediji umjesto naslova ‘Kako vanjska politika utječe na budućnost vaše djece’, objaviti ‘Kvari li Miley Cyrus vaše najmlađe?’. Umjesto prema Bijeloj kući, javnost će prst uperiti prema narodu podno holivudskog brda, gramzivim producentima i prepotentnim zvijezdama te njih okriviti za urušavanje američkog sustava vrijednosti.
Sljedbenici druge teorije se s potonjim slažu, ali ne vjeruju u to da je riječ o isključivo medijskom spinu nego da su selebriti-vijesti narodu zaista važnije od bilo čega drugog. Kritičari su opsjednuti analizama utjecaja pop kulture na društvo, fanovi su ovisni o svojim idolima, a oni nesvrstani selebriti sadržaj konzumiraju površno, nadušak, jer o nečem drugom, ozbiljnijem nemaju volje ni snage razmišljati. Drugo desetljeće novog milenija, nije samo donijelo inflaciju zvijezda već je i promijenilo odnos koji fanovi imaju prema zvjezdanom univerzumu i to do te mjere da je u urbane rječnike ušla sintagma ‘fame attack’, a odnosi se na sindrome, odnosno načine na koje selebriti kultura utječe na živote i mentalna stanja običnih ljudi, ali i poznatih.
Sve je marketing Iza kovanice ‘Fame attack’ stoji Chris Rojak, autor istoimene knjige, koja je na američkom tržištu objavljena prije pola godine. Interesantno je što je Rojak prije 12 godina već obradio tematiku selebritizacije društva u knjizi ‘Celebrity’, ali je, kako pišu strani mediji, osjetio da pušu neki novi vjetrovi. Prema njemu, nije se promijenio interes za osobe iz javnog života već se, s jedne strane, odnos fana i zvijezde i, s druge, količina novca i inih resursa koji se ulažu da bi osoba XY postala poznata.
Medijski i marketinški stručnjaci, posrednici postali su jednako, ako ne i važniji od same zvijezde, jer je oni i proizvode. Njihove metode, objasnio je Rojak, preselile su se i u političku ili poslovnu arenu. Uspjeh u bilo kojem sektoru (od politike do kulinarstva) nije uspjeh ako dotični ne podijeli dio svog privatnog života s narodom i postane javna osoba u punom smislu te riječi.
Recimo, John F. Kennedy i Bill Clinton u svojoj su političkoj karijeri igrali na kartu selebriti glamura ili koristili elemente popularne kulture (sjetimo se samo Merlinke ili Clintonove ljubavi prema saksofonu), ali je Barrack Obama otišao korak dalje i PR usavršio do perfekcije. S obzirom na to koliko profita može donijeti bavljenje industrijom zabave, ne čudi što su medijski stručnjaci tijekom godina razvili toliko precizne hodograme koji od anonimusa prave zvijezde. Ipak, od toga je intrigantniji drugi trend koji je zapazio Rojak: sve iščašeniji odnos smrtnika i njihovih idola, odnosno spomenuti ‘fame attack’. Glavni krivac? Internet.
Krivite internet Naime, u svijetu Facebooka i Twittera, Instagrama i YouTubea, zvijezde na vrlo jednostavan i praktičan način mogu okupiti milijunski auditorij, a i razviti neku novu, mutiranu vrstu narcizma. Zahvaljujući mrežama više ne trebaju čekati medije da objave njihovu fotku već to oni mogu učiniti sami; ne trebaju zakazati termin kod novinara već ispovijedati dušu direktno svojim fanovima, a onda to ovi lajkaju, šeraju, lijepe srčeka i ostale zvizdarije. Profil na društvenoj mreži postao je osobni univerzum u kojem stanuje njihovo Veličanstvo i gomila sljedbenika čije oči budno prate svaki njihov korak. Osim što gode egu, takvi virtualni profili efikasan su način provjere stanja njihovog zvjezdanog brenda. Brza i jednostavna interakcija s korisnicima uvelike im pomaže da korigiraju svoje ponašanje i pronađu neke bolje načine da im se približe. Društvene mreže, dakako, obožavaju i fanovi koji imaju taj neki blesavi osjećaj da su postali dijelom njihovih života. Recimo, Lena Dunham, mlada glumica/scenaristica/redateljica, svojevrsna antizvijezda, na svom Instagram profilu sa svojih parsto tisuća sljedbenika ponekad dijeli SMS poruke koje razmjenjuje s prijateljicom i zvijezdom serijala Djevojke, Jemimom Kirk. Svaku takvu objavu prati salva oduševljenja jer je Lena pokazala i onaj najskrovitiji dio svoje intime, sandučić svog mobitela. Stranci znaju puno više o privatnim životima poznatih negoli su to ikad znali, ali, piše Rojak, oni i dalje ostaju van njihovog dosega. Nikad ih nisu, a vrlo vjerojatno ni neće, stisnuti za ruku, a niti razmijeniti riječ, dvije.
Iluzija bliskosti Ta iluzija bliskosti je najveća i najopasnija novina nove ere u selebriti kulturi. Toliko toga znaju o njihovim idolima, identificiraju se s njihovim likom i djelom, misle da se oni obraćaju direktno njima, da ih razumiju više nego njihovi prijatelji, kolege ili roditelji, zaboravljajući pritom da su samo jedna duša u moru jednakih. U glavama prosječnog homo sapiensa naprosto se dogodi kratki spoj što je posebno pogubno za mlađe generacije. Naravno, nije loše u životu imati uzor, ali je ovdje problem što se mladi ugledaju na osobe koje nisu putovali klasičnim putem ‘od trnja do zvijezda’, a često nisu ni talentom zaslužili naslovnice već su, eto, izbacili kućni porno uradak ili se glupirali na nekom reality showu. Ili, kako slikovito piše Rojak: na jednu Oprah Winfrey dolazi pet Kim Kardashianica. Nažalost, sve manje je izgledno da će itko pronaći način da se spriječi širenje ‘fame attacka’. Obožavanje slavnih/idolopoklonstvo je zapisano u našem genetskom kodu; ono što je nekoć bila božica Atena, danas je to Angelina Jolie, a Waldorskom božicom lako možemo proglasiti Christinu Hendricks. Rojak tvrdi da se u nekoj mjeri obožavanje poznatih može izjednačiti s religijom s obzirom na to da je dio njih zaista besmrtan ili, ako hoćete, gleda ih se k’o u boga. Čak i ako ne postoji ništa što je vrijedno divljenja, ljudi će ga izmisliti, pridodati im nadljudske vrline i proglasiti ga bićem koje umije mijenjati svijet. Zvijezde su, dakle, naša sudbina. Pa, ipak, ako osjećate da vi ili vaša djeca patite od sindroma ‘fame attacka’ podsjetite se da su i oni ljudi, krvavi ispod kože, a njihova snaga čista iluzija. Ili, kako je to sjajno opisao jedan američki novinar, zvijezde su lutke matrijoške; tek kad skinete sve slojeve, lutkicu po lutkicu, shvatite da je to jedno obično, maleno ljudsko biće.
Tipovi ‘fame attacka’:
• Sindrom obožavanja selebritija – Vrlo učestali sindrom koji kod obožavatelja može imati vrlo terapeutske učinke, ali ga i dovesti do psihijatrijskog kauča. U ovom prvom slučaju, fan u tom paralelnom univerzumu slavnih bira svog uzora koji ga potiče da ostvaruje vlastite ambicije ili prihvati sebe kakav istinski jest. Ipak, stvari lako mogu izmaći kontroli. Fan se želi u potpunosti identificirati sa zvijezdom (izgledom, ponašanjem) što ih u konačnici onesposobljava da vode normalan život
• Paranoja zbog slavnih – Od ovog sindroma pate smrtnici koji selebritizaciju svijeta smatraju krajnje iritantnom. Oni slavne osobe doživljavaju kao nametnike društva koji nezasluženu uživaju u pravima i statusu kakvi su ‘običnim’ ljudima iz nekog, njima potpuno nejasnog razloga, nedostižni. Stvar se može zadržati na ogorčenosti, otporu, zavisti i ljutnji prema zvijezdama velikog kalibra, ali i eskalirati u incidente, dovesti do nasilnog ponašanja
• Narcisoidni poremećaj – Za razliku od prva dva sindroma, ovaj je rezerviran za slavne koji misle da su veći od života. Zbog pozornosti koju privlače i vojske obožavatelja, dodjeljuju si nadnaravna prava, traže od ‘smrtnika’ da ih tretiraju gotovo ga božanstva koja hodaju po zemlji. Uobraženi i grandiozni veličaju svoja dostignuća, dok su im ambicije i aspiracije nerijetko mnogo veće od njihovih sposobnosti.
Više od fanova
Lady GagaEkscentrična pjevačica svoje je fanove prozvala Little Monsters ili malenim čudovištima, a kao njihova ‘mati’, kako si tepa, čak i izdala Monsters Manifest. O njihovom bliskom odnosu dovoljno govori što ih je preko Twittera pozvala da odaberu njen sljedeći singl
Miley CyrusPosljednjih mjeseci Cyrus se iz slatkog, diznijevog lica pretvorila u divlju, ‘boli-me-briga-što-svi-misle’ zvijezdu. Za pomoć u transformaciji zvala je svoju vjernu obožavateljicu koju je pronašla na društvenoj mreži i promaknula osobnu savjetnicu za pitanja želja obožavatelja
Alyssa MilanoZgodna glumica je nekidan na Twitteru objavila svoj kućni porno uradak, jer je to ‘jedini način da stvari drže pod kontrolom nakon što je čula da je ‘porcurio’ u javnost’. U samo nekoliko sati tri milijuna fanova kliknulo je na objavljeni link na kojem su zapravo, umjesto gole Alysse u klinču, mogli vidjeti TV voditelja koji govori o Siriji
Justin Bieber Na koncertu u sklopu ljetne turneje Believe, mladi je Justin upozorio svoje fanove da prestanu bacati osobne stvari na pozornicu. U tom mu je času doletio nečiji iPhone (ne grudnjak, ne gaćice, ne plišani medo već telefon) koji je mladić potom uzeo u ruke i strpao u gaćice. Taj video pogledalo je preko dva milijuna korisnika na YouTubeu