Luca Guadagnino stvara filmove kakvi se danas gotovo ne snimaju, a i prije tridesetak godina takva djela mogla su nastati samo na Starom kontinentu. Nova europska aristokracija ono je što ga inspirira, njezina dekadencija i rituali hrane njegovu umjetničku znatiželju.
U njegovu posljednjem filmu gledatelj gotovo da može izgorjeti na sicilijanskom suncu, osjetiti okus tamošnje hrane ili miris grada. Guadagnino je redatelj s golemim talentom za atmosferu, prostor i prikaz ljudske senzualnosti. Treba svratiti pozornost na obračun dvojice glavnih muških protagonista u bazenu, virtuozno režiranu scenu koja ruši sve granice između seksualnosti i smrti.
Tilda Swinton redateljeva je muza koju tretira baš kao veliki talijanski redatelji 70-ih svoje dive, ona je ujedno pasivni predmet i pokretačica svih zbivanja. Ono gdje je Guadagnino malo slabiji jesu narativna struktura i dijalozi. ’Rasprskavanje’ se doima poput filma unutar filma, gdje se danju sukobljavaju ega umjetnika, glumci noćima tulumare i orgijaju, a talentirani filmaš iluzorno vjeruje da snima epohalno remek-djelo.