Prva zemlja u podsaharskoj zoni u kojoj su europski osvajači u petnaestome stoljeću spustili sidro i razvili svoja gospodarstva izvlačeći preko zloglasne utvrde Cape Coast iz nje zlato, drvo i robove, današnja Gana opet uživa u velikoj pozornosti zapadnih i drugih ekonomija.
Štoviše, ta zemlja veličine Rumunjske, smještena na zapadu Afrike, uz Gvinejski zaljev, te stisnuta između Obale Bjelokosti, Burkine Faso i Toga, danas uživa ugled najbolje učenice demokratsko-tržišne orijentacije i temelja stabilnosti zapadne Afrike. Većina investicijskih analiza ohrabruje ulaganja u nju, a mnogi koji ondje posluju, posebice konditorske industrije koje nabavljaju kakao, tvrde kako su ganski proizvođači kakaovca najpouzdaniji partneri. Istina, malo temeljitije istraživanje pokazuje da ni Gana nije imuna na afričke probleme, korupciju i nasilje, da ima velike socijalne probleme te se stalno mora brinuti da se političko i ratno neraspoloženje užeg i šireg susjedstva ne preseli na njezin teren. S jedne je strane na trinaestome mjestu na svijetu prema procijenjenom rastu od 7,9 za 2013., a s druge je strane na niskim ljestvicama ako gledamo jedanaest posto nezaposlenih ili više od 28 posto stanovništva koje živi u siromaštvu.
Demokratski izbori
Ipak, u odnosu na svoje susjede Gana je jedna od rijetkih u kojima izbori teku demokratski i glatko, gdje sudovi rješavaju sporove, a ne oružane frakcije. Dakle, stabilne vlade (koje su s vremenom pokrenule optimizam stanovništva i stranih ulagača), tradicionalna ganska blaga zlato, drvo, kakaovac te nedavno otkrivene naftne zalihe glavni su razlog zašto je ponovno opet postala omiljeno afričko dijete, posebice zapadnih ulagača. Kad je riječ o prirodnim izvorima i blagu, ta ih zemlja, čini se, ima napretek. Dobro stoji i energetski jer je na glavnoj ganskoj rijeci Volti sagrađena brana Akosombo, nakon čega je nastalo jedno od najvećih akumulacijskih jezera na svijetu - Volta. Ono je važno za opskrbu zemlje vodom i električnom energijom, koje ima dovoljno i za izvoz u susjedne zemlje.
Ganska je nacija i prva afrička nacija koja je 1957.proglasila nezavisnost od kolonijalne sile Velike Britanije. Dakle, od osamdesetih, posebice zadnje desetljeće, njezini prihodi stalno rastu. Primjerice, 2010.BDP od poljoprivrede bio je 5,9 milijardi dolara, a 2012. popeo se na 7,4 milijarde. Industrija je s rudarenjem zemlji donijela 3,7 milijardi dolara 2010., a 2012. brojka je prešla 8,94 milijarde. K tome je važno istaknuti da gotovo pedeset posto prihoda zemlje dolazi iz da uslužnog sektora.
Izvozna tajna
Gana je drugi najveći proizvođač kakaa nakon Obale Bjelokosti, a na poljoprivredu otpada 21 posto BDP-a. Ipak, većina poljoprivrednika, pa tako i oni koji uzgajaju kakaovac, malog su kalibra. Ganska izvozna tajna kad je riječ o kakau zapravo je Ghana Cocoa Board (Cocobod), ustanova kojom upravlja država i koja regulira cijene kako bi spriječila poljoprivrednike da krše cijene na svjetskom tržištu, okuplja proizvođače najboljega kakaovca i kave, osigurava najbolje aranžmane za kupnju, prodaju, certificiranje te olakšava izvoz gotovih proizvoda. Nakon Južnoafričke Republike Gana je najveći proizvođač zlata. Štoviše, rudarska blaga pet su posto ganskog prihoda. Prema podacima US Geological Surveya, procijenjeno je da je 2012. izvađeno 89 tona zlata. Ipak, stanje nije više zlatno kao nekada, ponajviše zbog rušenja cijena tog metala na svjetskim burzama. To za Ganu posljednjih godina znači propast mnogih malih rudara koji su bili izvor prihoda za svoje obitelji i naselja.
Ta izvorima nevjerojatno bogata zemlja ekonomski je ponajviše poletjela na krilima 2007. objavljenoga otkrića o velikim naftnim rezervama. Proizvodnja je službeno započela 2010., no pravi poslovni uspjeh ponajviše će ovisiti o tome kako će vlada upravljati novorastućom industrijom. Procjenjuje se su naftne rezerve s ganskim izvorima skočile za gotovo sedamstvo milijuna barela. Naravno, odmah nakon otkrića naftnog polja Jubilee u zemlju su pristigle megatvrtke poput Exxona, Shella, Chevrona i BP-a, ali nekako još nisu zadovoljne rezultatima, odnosno većim ulaganjima, bar tako pokazuju podaci s kraja 2013. Naime, zemlja nema još dovoljno razvijenu infrastrukturu za naftni biznis, pa ni naftovode, a osim toga bori se s posljedicama dvogodišnje labave fiskalne politike, visokih proračunskih troškova i loše platne bilance. Tu situaciju zasad koriste mnoge manje startup-tvrtke, uglavnom američke, usredotočene na jedno, manje polje i njegovo eksploatiranje, uz, jasno, manje početne troškove.
I turizam uzima maha
Treba dodati da i turizam, po kojem Gana ne prednjači među afričkim zemljama, polako uzima maha. Budući da se stranci relativno sigurno mogu kretati većim dijelom zemlje i da već godinama nema napetosti između raznih kultura i pripadnika različitih vjeroispovijesti, većina se turista iz te prelijepe, mahom zelene, šumovite zemlje vraća se s ugodnim dojmovima. Najčešći su komentari kako je riječ o zemlji u kojoj se miješaju suvremenost, mladi ljudi u zapadnoj odjeći te tradicionalno odjeveni poljoprivrednici farmeri ili čak i biznismeni s najnovijim napravicama u ruci. Ganu još smatraju najboljom ‘afričkom zemljom za početnike’. Istina, nema Viktorijine slapove, ali ima kilometre prelijepih plaža, uz koje su ribarska, sve više i turistička naselja. Accra je glavni gradi komercijalno i kulturno središte zemlje. Stanovništvo je jezično heterogeno, ali zadržan je engleski jezik kao službeni radi lakše komunikacije raznih jezično-etničkih skupina. Najbrojniji su Akani (44 posto), Moshi-Dagomba(16), Ewe te Ga i većina je stanovništva kršćanske vjeroispovijesti.
Sve to trebalo bi tu zemlju s 25,5 milijuna stanovnika koja na 238 tisuća četvornih kilometara krije nevjerojatna prirodna blaga slijedećih stoljeća držati u vrhu ne samo afričkih ekonomija. No treba imati na umu da ima ozbiljnim optužbi na loše upravljanje, da je deficit ganskog proračuna jedan od najvećih u Africi te da se sedamdeset posto državnih prihoda troši za plaće u javnom sektoru. Gana se suočava s previše rizika i mogla bi upasti u zamku kao druge zemlje koje brzo rastu i zatim naglo stanu, upozorio je lani Santiago Herrera, ganski regionalni direktor Svjetske banke, dodavši da zemlja treba strategiju temeljenu na rastu produktivnosti, funkcionalnim ulaganjima u sustav, reformu uprave i školstvu. Naime, Svjetska banka analizirala je učinkovitost trošenja državnog novca i na primjeru obrazovanja ustanovila da Gana ne ulaže malo u obrazovanje, ali da postiže katastrofalne rezultate.
Veliki potencijali donose i velike nevolje, pa se predsjednik John Dramani Mahama danas suočava sa sve većim pritiscima vanjskih ulagača da više liberalizira tržište i sve većim nezadovoljstvom stanovništva čija svakodnevica ne daje naslutiti da živi u zemlji kojoj je priroda darovala toliko velika i raznolika bogatstva. Otkriće nafte i naglo osvajanja mjesta u biznisu koji raste sve ga više učvršćuje u uvjerenju da opet postaje žrtvom političke korupcije.