Haute couture ili pak Alta moda
Milano, London i New York, domaćini respektabilnih modnih tjedana čije su kolekcije iz sezone u sezonu vodeći modni trendovi, ipak ostaju u poziciji prvih pratilja uz tron pariškoga diva.
Napisala Jelena Gotovac
Žena treba nositi haljinu kao da je na njoj bodljikava žičana ograda, kojom plijeni pozornost ali ne otkriva baš sve što se ispod nje nalazi. Tako je nekako Sophia Loren znala govoriti o svom seksepilu. Senzualna, putenih usana, markantno našminkanih očiju, talijanska je glumica još od prvog pojavljivanja na filmskom platnu sredinom pedesetih prošloga stoljeća postala ‘poganskom’ božicom neodoljiva izgleda i osobnosti koja je izluđivala i najveće zavodnike. S druge strane sedam godina poslije na velika vrata sedme umjetnosti ušla je Catherine Deneuve kao raskošna dama gracioznih manira, renesansna lica i besprijekornoga modnog stila te je vrlo brzo postala rivalka rasnoj Talijanki. No, lijepe su glumice pomirile suprotstavljene klanova svojom glumom: Sophia u francuskim filmovima, a Catherine u talijanskima. Usporedno s time, razvijala se i europska moda u različitim smjerovima. Od samog početka sav modni glamur rađao se u Parizu, u odabranim krugovima u kojima su umjetnost neutaživo stvarali njeni uživatelji.
Velika ondašnja imena poput Lise Schiaparelli, posliije Guccija, Ferragama kao talijanski kreativni umovi, svoje su najveće uspjehe ipak postigli u pariškoj modnoj meki. Tu je snažnu povijesnu predispoziciju dobrano koristila prepredena i snalažljiva, no nadasve darovita Coco, koja je mnoge modne ideje talijanskih kreatora doradila i ‘stavila’ pod svoje, a da ustvari nisu bili njezine kreacije. Tako je zabluda o šeširu, kao modnom dodatku koji je nametnula Coco, zasjenila ime Schiaparellijeve, a zapravo je ona bila prva ‘otkačena’ kreatorica koja je osmislila klasični otmjeni ženski look sa šeširima, kostimima i decentnom malom haljinom. Ljubavni slom i tugu za voljenim muškarcem Coco je marketinški zavila u malu crnu haljinu koja je postala simbolom ženstvenosti, čime je njezina talijanska suvremenica bez srcedrpateljske poruke javnosti izgubila autorska prava na taj modni imperativ.
No, koliko god bio dugačak popis vrhunskih modnih imena koji su doista označili svjetsku modu, francuski šik ostao je pojam uglađenosti, profinjenosti i kvalitete. Čak i danas, Milano, London, New York, domaćini respektabilnih modnih tjedana čije su kolekcije iz sezone u sezonu modni trendovi, ipak ostaju u poziciji prvih pratilja uz tron modnoga pariškog diva. To u konačnici dokazuje i tvrdnja da je talijanski stil doista bogat, senzualan i moderan, otkrivajući status i seksepil žene, dok je pariška moda okrenuta decentnoj, samozatajnoj i beskonačno privlačnoj ženi. Zlobni je francuski kritičar jednom rekao: feromoni Picassa, Dalija, Duchampsa i Cocteaua ključali su u Parizu, a i Dante bi im se bio pridružio da je živio u njihovo vrijeme...
