Ivica Prlender: Vođenje Igara nije posao, nego način življenja
Napravili smo korjenitu promjenu da manifestaciju ovisnu o državnom financiranju izvedemo na tržište, koja od 2002. ostvaruje i do 50 posto vlastitih prihoda, a to je svakako uspjeh.
Razgovarala Jelena Gotovac/Snimio Dražen Lapić
Dubrovačke ljetne igre kao najstarija europska i domaća glazbeno-scenska manifestacija prošle su godine proslavile 60 godina postojanja, a i ove je godine za njihova mandatara po treći put izabran gospar Ivica Prlender, koji je još od djetinjstva, pod paskom uvaženog Stjepe Hakličke i Miše Račića, bio vezan uz organizaciju toga festivalskog događaja. Inače, sveučilišni profesor na Odsjeku za povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, zapaženi znanstveni istraživač povijesti Jugoistočne Europe te povijesti Dubrovnika, a s druge strane urednik brojnih kulturnih časopisa, kroatist, scenograf, producent i posljednjih osam godina ravnatelj vremešnih Igara, okosnicom svog umjetničkog rada smatra upravo sudjelovanje u stvaranju te kulturne institucije grada pod Srđem. Stoga smo porazgovarali s ravnateljem Prlenderom o središnjoj temi ovogodišnjeg programa Igara, a zanimalo nas je i to jesu li Igre preživjele dugogodišnju kreativnu krizu, smetaju li mu kritike i usporedba sa Splitskim ljetom, bave li se kulturom kulturnjaci ili zabavnjaci te petlja li se politika u njegovu butigu.
Povijest Igara
Dubrovačke ljetne igre, kako tvrde gospari u Gradu, začete su u trinaest rujanskih noći 1950., tijekom kojih se jedan stvarni grad preobražavao u imaginarni Grad. Samo desetak godina poslije francuski će književnik Claude Aveline, koji je bio sudionik Igara, zapisati kako tada nije ni slutio da sudjeluje u rađanju jednog od najslavnijih festivala naše epohe. U spajanju baroknog i renesansnog Dubrovnika od samog su početka djela Marina Držića, Nikole Nalješkovića, Ivana Gundulića i Iva Vojnovića postala okosnicom dramskog programa.
• Jednoglasno su vas izabrali za ravnatelja i ove godine, no neki kulturnjaci oštro kritiziraju koncepciju Igara i vaše suradnike kao politički angažirane kulturnjake.
- Najprije, etika Igara je da su oslobođene svake političke opcije, a osobno me nije angažirala nijedna opcija jer i ne pripadam nijednoj. Postavili su me zbog stručnih referencija, čemu u prilog valjda ide i osmogodišnji mandat. S druge strane, Igre su prije mog dolaska bile gubitaš te se dovelo u pitanje održavanje Festivala. Učinili smo korjenitu promjenu da manifestaciju, dotad ovisnu o državnom financiranju, izvedemo na tržište, koja od 2002. ostvaruje i do 50% vlastitih prihoda. Pohvale stručne kritike za nagrađene festivalske izvedbe posljednjih pet godina gode nam, ali i tjeraju da iz godine u godinu ostvarujemo što bolji program. Loša kritika potencijalnih pretendenata na vodeće mjesto Igara ima uporište u njihovu osobnom jalu, no to je posve legitimna emocija, ali nedovoljno važna da bih je komentirao.
• Nude li Igre bolji kulturno-umjetnički program ili opstaju na staroj slavi?
- Staru slavu kontinuirano njegujemo težeći da u sklopu najstarijeg Festivala stvaramo različite artističke manifestacije, i u tom slučaju Jelčićev i Juvančićev angažman na istom festivalu bogatstvo su i raznovrsnost jer Igre nisu specijalizirana manifestacija poput zagrebačkog Eurokaza, nego sukus najboljih i raznolikih izvedbi iz glazbenog, dramskog i plesnog područja i povijesnih razdoblja. Ove je godine na repertoaru praizvedba drame Tomislava Zajeca 'Spašeni', zatim Gogoljev 'Revizor' kao dio željeznog repertoara bit će prikazan iz ugla domaćeg viđenja recesije, Držićev 'Skup', Shakespeareov 'Hamlet' te Vojnovićeva drama 'Na taraci'. Glazbeni dio ima naglasak na klasičnim izvedbama domaćih i inozemnih uspješnica te će se u suradnji s Pulskim filmskim festivalom prikazivati najbolji filmovi iz njegova ovogodišnjeg nacionalnog programa.
• Neki tvrde da je program Splitskoga kulturnog ljeta bogatiji od dubrovačkih Igara.
- Dramski dio svake kulturne manifestacije ima domaću publiku i otvoren je prema gotovo svim profilima ljudi, ali je jezik barijera za inozemnoga gledatelja. S druge strane, klasična glazba nema tu barijeru, a i rezervirana je za uži krug poklonika. U auditoriju Igara na izvedbama klasične glazbe sjede uglavnom naši inozemni gosti, znajući da su Igre kolijevka glazbenih klasičnih ostvarenja, pa su odavno i kupili ulaznicu za festival, dolazeći u posjet Gradu najprije zbog Igara. Splitsko kulturno ljeto tradicionalna je manifestacija kvalitetna sadržaja, što uz Igre čini lijepu razglednicu kulturnog bogatstva Dalmacije.
Matačićev prvijenac
Povijest opernih izvedaba vodi nas u 1951. godinu, kada je Sarajevska opera gostovala sa svojih pet produkcija. U razdoblju do 1963. godine na Igrama su uglavnom gostovale operne kuće iz nekadašnje države, a radilo se i na iznalaženju scenskih prostora pogodnih za opere. Godine 1964. ispred Kneževa dvora postavljena je prva vlastita festivalska operna produkcija. Bila je to Monteverdijeva 'Krunidba Popeje' kojom je dirigirao Lovro Matačić.
Međutim, pokazalo se da je za Dubrovnik najpogodnija operna forma komorna opera, pa se od 1971. godine u atriju Kneževa dvora počinju prikazivati komorne, uglavnom komične opere.
• Kad jednom odete s mjesta ravnatelja Igara, što će vaši nasljednici baštiniti iz vašeg mandata?
- Mislim da svojim angažmanom dajem obol Igrama, a osim što sam uveo ambijentalne igraće prostore za izvođenje predstava poput Lovrijenca, svakako smatram uspjehom i samostalno festivalsko financijsko ostvarenje. Probe se kontinuirano održavaju u Zagrebu i tek se tjedan dana prije otvorenja ansambli okupljaju u Dubrovniku na završnim probama, što stvara uštedu u našem budžetu.
• Kulturna djelatnost posljednjih je godina na marginama društvenog poštovanja, pa je zanimanje menadžera postalo unificiranom referencijom za sve vodeće pozicije u svim industrijama, ali i u kulturno-umjetničkim kućama. Kako to objašnjavate?
- Osoba koja vodi nacionalnu umjetničku kuću ili instituciju najprije bi trebala biti izabrana na temelju kvalifikacija i programa koje ponudi. Imati upravljačke kvalitete dobrodošao je segment u vođenju posla, no za upravljanje glazbenim, dramskim i plesnim ansamblom potrebni su široko obrazovanje, izvrsno znanje i iskustvo. Takav će ravnatelj ili intendant znati zašto je ove godine postavio predstavu Richarda II, a ne Richarda III te se poznavatelj partiture neće upitati koliko mu članova treba sjediti u orkestru, a to su samo crtice koje otkrivaju neupitnost istinskog stručnjaka kojemu je takva vrsta poziva u habitusu.
• Živite na relaciji Zagreb - Dubrovnik i u intelektualnoj simbiozi znanstvenog rada i kulturnog angažmana.
- Moj je poziv jedinstven utoliko što ga ne doživljavam samo kao posao kojim se bavim i privređujem za svoju obitelj, jer ni znanost ni umjetnost nisu samo profesije, nego način življenja. A to je razlog zbog čega mogu paralelno voziti u ta dva profesionalna smjera.
