Izložba Prodaja snova

Premijerno na festivalu fotografije Rovinj Photodays, koji će se održati u lipnju u Rovinju, bit će predstavljena izložba fotografija Prodaja snova - suvremena hrvatska modna fotografija, koja će okupiti najbolje hrvatske modne fotografe i neke od njihovih najuspješnijih radova nastalih u proteklih deset godina.

A tko bi bolje mogao sastaviti ovaj fotografski dream team i osmisliti tako atraktivnu i dojmljivu selekciju od istaknute fotografkinje Sandre Vitaljić, koja je i sama dugi niz godina uključena u kreiranje maštovitih modnih editorijala i priča? Prema njezinim riječima nije bilo nimalo teško izabrati šest imena koja predstavljaju najbolje od hrvatske modne fotografije, ali zahtjevan je zadatak odabrati unutar njihove arhive samo nekoliko radova kojima će autori biti predstavljeni te stvoriti jedinstvenu cjelinu u sklopu koje fotografije međusobno dobro korespondiraju. Uz razgovor sa Sandrom donosimo i neke od fotografija.

Kako je nastala ideja, tko su odabrani autori koji će biti predstavljeni u sklopu izložbe te koji je bio kriterij za njihov odabir?
- Budući da sam i sama zadnjih petnaestak godina radila mnogo za časopise, mogu reći da sam iz prve sam ruke pratila i aktivno sudjelovala u razvoju portretne i modne fotografije u Hrvatskoj. U tom periodu nastale su mnoge izvrsne fotografije koje su, nažalost, trajale i plijenile pozornost samo tjedan ili mjesec dana do izlaska sljedećeg broja modnog magazina. Modna fotografija u Hrvatskoj nadišla je okvire primiijenjene fotografije te smatram kako uz pravi odabir može uspješno zainteresirati galerijsku i muzejsku publiku.
Projekt sam predložila organizatorima festivala Photodays koji su mi dali priliku da takvu izložbu postavim u Rovinju. Zasad sam odabrala 5 autora/ica i jedan autorski dvojac. To su Mare Milin, Marko Grubišić, Ivana Vučić, Mladen Šarić, Bruna Kazinoti i Decker I & Kutić. Mislim da su njihove fotografije obilježile upravo posljednjih deset godina i da uspješno mogu sa stranica magazina prijeći na zidove galerije.

Onima koji ih prate, vrlo je jednostavno prepoznati ih i razlikovati fotografiju ili editorijal Mladena Šarića od Mare Milin, Deckera & Kutića od Brune Kazinoti itd. Možeš li nam reći nešto više o njihovim pojedinačnim senzibilitetima?
- Neki od njih su duže na 'sceni', neki kraće, no svaki autor ili autorica donijeli su nešto novo i podigli letvicu za pedalj više, te tako i ostale potakli da izađu iz okvira vlastitog stila koji može zapasti u maniru. Jednostavno je razlikovati npr. Brunu Kazinoti jer je njezin stil vrlo specifičan, gotovo antiglamurozan. Naglašen je uvijek karakter modela, a odjeća je tu da taj karakter potvrdi, nikako nadjača. Posebno su mi zanimljive njezine fotografije muških modela s kojima ima posebnu komunikaciju. Brunine fotografije možda najviše reflektiraju način života njezine generacije. Mladen Šarić je pak potpuno drugačiji. Svoj perfekcionizam i visoku razinu vizualne kulture potvrdio je već svojim maštovitim interpretacijama raznih parfema, a modne fotografije su mu uvijek pomno osmišljene, visoko estetizirane i savršeno izvedene.
Zanimljivo je da je većina odabranih fotografa u stvari multitalentirana. Ivana Vučić je vrlo uspješna i višestruko nagrađivana dizajnerica, Mare Milin se okušala u animaciji, a Romano Decker već je utisnuo svoj pečat na modnoj sceni radeći godinama kao stilist.

Izložba obuhvaća autorske cikluse nastale u posljednjih deset godina. Što se tebi čini da je obilježilo upravo taj period u kontekstu hrvatske modne fotografije?
- Razvoju modne fotografije u Hrvatskoj pridonijela je pojava novih časopisa koji su takvu fotografiju promovirali. Tu prije svega mislim na hrvatsko izdanje modnog magazina Elle, koji će uskoro proslaviti desetu godišnjicu izlaženja, no i druge, poput celebrity magazina. Glad magazina za instant-zvijezdama kojima bi popunjavali svoje stranice zapravo je pomogla razvoju modne fotografije. Fotografi su tu priliku dobro iskoristili, osmišljavajući iz tjedna u tjedan sve spektakularnije editorijale. Moda je općenito postala 'in' pojavom manifestacija poput Cro-a-Portera i ostalih 'fashion weekova'. Sve je to stvorilo ozračje u kojem je modna fotografija dobila na važnosti, a dobila je i poligon za promociju. Dobru modnu fotografiju je teško raditi bez ozbiljnih produkcijskih uvjeta i cijelog niza kvalitetnih suradnika, pa je napredak cijele industrije međusobno povezan.

Znamo da produkcijski uvjeti u kojima egzistiraju i rade hrvatski modni fotografi nisu ni približni onima koje uživaju njihove kolege u inozemstvu. Možeš li povući neke paralele? 
- Da, to je istina. Produkcijski uvjeti u Hrvatskoj su daleko od svjetskih standarda. Editorijali se ovdje snimaju većinom na jednodnevnim snimanjima, nema budžeta za egzotična putovanja i ekstravagantne lokacije, a i odjeća koja je dostupna na našem tržištu, vrlo je limitirana. Povrh toga, ne dobivamo odjeću koja je namijenjena samo za snimanja, već je sve namijenjeno prodaji. Tako smo vrlo ograničeni u tome kako model u toj odjeći može pozirati. Unatoč tomu, fotografi su se, prema mom mišljenju, uspjeli približiti svjetskim standardima i fotografije koje viđate u našim časopisima, mogle bi biti objavljene i u svjetskim izdanjima. Fotografima donekle pomaže i digitalna postprodukcija koja je zaslužna za taj konačni glanz koji skriva u stvari često provincijalne uvjete.

Čini li ti se da su umjetnički krugovi prestali maćehinski gledati na modnu fotografiju ili je to i dalje neprestani love and hate odnos?
- Modna fotografija, kao i sama moda, povezana je s razvitkom kapitalističke ekonomije i masovnih tržišta. Služi, u stvari, za stvaranje i poticanje želje potrošača. Nerazdruživo je povezana s industrijom i trgovinom, tj. marketingom i prodajom odjeće. Često doživljena kao frivolna i prolazna, uz upitnu ulogu u konstrukciji ženskog identiteta, teško je pronalazila afirmaciju u umjetničkim krugovima, a još rjeđe zanimanje znanstvenika unutar vizualnih ili kulturalnih studija koji bi je kritički razmatrali.
To se djelomično promijenilo u 90-ima, kada modna fotografija postaje provokativnija, propitujući rodne stereotipe i ideale ljepote koje promovira. Modna fotografija se sve više približavala estetici suvremene umjetničke fotografije koja je poprilično zastupljena u svjetskim galerijama, pa je vremenom ta granica postajala sve maglovitija, a takvoj modnoj fotografiji otvoren je ulaz u važne svjetske muzejske i galerijske institucije. Tu mislim na izložbe poput Fashioning Fiction in Photography since 1990, održane 2004. u njujorškoj MoMA-i ili Weird Beauty: Fashion Photography Now, održane 2009. u International Center of Photography u New Yorku i autore kao što su Steven Klein, Nick Knight, Juergen Teller, Inez van Lamsweerde i Vinoodh Matadin itd.

S obzirom na vrlo intrigantan naziv postave koju pripremaš, pretpostavljam da si se bavila istim promišljanjima, a zanima me tvoje viđenje, zaključci, stajališta i razmišljanja o toj trgovini iluzijama.
- Taj naziv - Prodaja snova nametnuo mi se u razmišljanju o modnoj fotografiji i njezinoj ulozi u društvu. Željela sam naslovom izložbe apostrofirati raskorak između stvarnosti i mašte, umjetnosti i konzumerizma. Modna fotografija danas ima veliki društveni utjecaj i reflektira naše želje i strasti, istovremeno potičući našu taštinu ili nesigurnost. Ona ima svoju komercijalnu namjenu i nepobitno je artificijelni konstrukt koji istovremeno ima sposobnost da nas zavede, inspirira i zadivi.