Koliko je frajera množina? Jedan sigurno nije

Je li seks za jednu noć prijevara ili fitnes? Je li muško koje jebucka uokolo veliki frajer, a žena koja radi to isto - drolja?

Odgovaraju Stela Jelinčić i Robert Valdec

‘Bila sam kod prijateljice, malo smo popile pa me bilo strah voziti kući, zato sam prespavala kod nje’ - izgovarala se ženica mužu nakon cjelonoćnog izbivanja. On, naravno, nije popušio priču i redom je iznazivao njezinih deset najboljih prijateljica. I sumnje su mu se potvrdile. Nijedna nije potvrdila da je njegova bolja polovica prespavala kod nje.
Želeći joj vratiti milo za drago, nakon tjedan dana i on je otišao u kvar. Ujutro, došavši kući, probudila mu se savjest pa je odlučio slagati.
‘Prespavao sam kod prijatelja, zaružili smo opako, nije bilo smisla da pijan sjednem u auto.’ Nije povjerovala ni ona njemu. Iznazivala je deset njegovih najboljih frendova. No njezina je istraga dala drukčije rezultate: sedmorica pajdaša potvrdila su da je spavao kod njih, a trojica su joj čak rekla da još spava tu na kauču. Prevariti i biti prevaren. Je li seks za jednu noć prijevara ili fitnes? Je li muško koje jebucka uokolo veliki frajer, a žena koja radi to isto - drolja?

Stella: Čuj, tako je to u našem društvu koje ženu dresira - kakva država, takav promiskuitet. Evo, kaže mi jedan prijatelj: ‘Ti ćeš jednog dana biti dobra ženica, ali zasad si najbolja kao ljubavnica.’ Uostalom, ljubavnici je korijen ljubav. Ljubav je samo u poeziji vječna, a nikad ne umire prirodnom smrću. Ljudi se promijene, zaborave to jedno drugomu reći i ljubav umre od dosade. U ljubavnici ljubav je vječna. I totalno mi je glupo reći ‘vodim ljubav’. Pa nije ljubav pudlica da je vodim. Ja se ševim. Dakle, ako je do biranja, draže mi je biti ljubavnica. 

Robert: Pa za ljubav i jest prirodna smrt umiranje od dosade. No ti stvari pojednostavnjuješ: dosaditi može i neprestano histerično skakanje iz jednoga kreveta u drugi. I što onda? Ljubav je ipak malo kompleksnija stvar da bi se svela samo na ševu. Ševa, sama za sebe, zapravo je fitnes. Znojiš se u teretani, znojiš se u krevetu, pumpaš si ego - ili napumpanim mišićima ili saznanjem da je napravljena još jedna imaginarna recka na dršku revolvera. I to je u redu sve dok time nekom drugom, do koga ti je stalo, ne naneseš bol. Onda to više nije fitnes, nego prijevara. Izdaja.

Stella: Meni kao trebici od tih moralnih problema ima jedan ozbiljniji. Recimo, kako se uopće može voljeti riječ ‘ženica’ ili riječi ‘kompromis’, ‘monogamija’, ‘vjernost’ kad su to samo druga imena za brak u seksu? Uostalom, postoje imenice koje nemaju jedninu i, što se mene tiče, riječ ‘frajer’ jest pluralia tantum. Štoviše, to je imenica koja žudi da postane zamjenica. Naime, ima li išta ljepše od početaka? Protiv toga, eventualno, mogu nešto imati samo bivši frajeri. A i oni tek onda kad postanu bivši, i samo do trenutka kad će sebi u bradu promrmljati: ‘Ma ko je jebe!’ Zato, ko njih jebe!

Robert: Problem je tu i onda ako samu sebe uvjeravaš da ne postoji. Možeš ti u svom mikrokozmosu koliko god hoćeš biti ‘frajerica’, emancipirana, moderna i što ja znam što sve ne, ali živimo u društvu u kojem je muškarac koji šara i dalje - frajer, a žena koja skakuće iz jednog u drugi krevet - seoski bicikl. Znam da te nije briga što drugi misle, ali jednom ćeš se umoriti od tolikih početaka i poželjet ćeš da samo traje. Kako će se onda taj fatalni Pluralia Tantum osjećati kad shvati da su mu od petorice frendova barem dvojica - ‘šogori’? Osim toga meni je, hvala godinama i iskustvu na tome, važnija kvaliteta od kvantitete. No nismo svi isti...

Stella: O kvaliteti mog varanja odlučuju moji ljubavnici, a ne ja - iako oni to svoje mišljenje imaju za osobnu upotrebu.
A ti, zapravo, postavljaš filozofski problem: što je množina. Pitam se je li kriv moj nevjerni gen, ali osvajanje mi dođe kao prisilna radnja. Stalno moram provjeravati svoju poželjnost, i to radim koketiranjem. Dakle, izabirem ulogu strijelca, nikad ulogu mete, iako to često ne izgleda tako. Skupljam frajere kao trofeje. Igram se burzovnog mešetara, kupujem mačke u vreći, gubim i dobivam. Ali u svoju sam igru mnogo sigurnija od onih trebica koje djetinjstvo provedu u kodnom dresiranju s prstenjem, vjenčanicama i križevima oko vrata. Jednostavno, netko je bolji u udvaranju, netko u udavanju.

Robert: Vraćam se opet na iskustvo. A ono mi kaže da je tvoje skupljanje trofeja zapravo dokazivanje sebe same - samoj sebi. No ne moraš baš ustrijeliti jelena i objesiti mu punjenu glavu na zid da bi si dokazala kako si dobar lovac. Postoji i fotosafari.

Stella: Pa zar je moguće da ti zagovaraš imaginarnu ševu? Ljudi odrede sami sebi mjeru koliko će i s kolikima će, a jedino je protuprirodno da to uopće ne čine. A baš je zanimljivo da se time treba li mnogo seksa ili malo seksa, s jednim ili s mnogo njih, najviše kurče oni koji apsolutnu nejebicu, uključujući i onu sa samim sobom, proglašavaju vrhunskim idealom. Ali dobro je kad je varanje u sferi imaginacije. Utješno je. Kad drvo padne u šumi, proizvodi li ono zvuk ako nema nikog da ga čuje?

Robert: S tim bih se djelomično mogao složiti. Premda frajeri imaju uzrečicu: ako ne pričaš da si poševio - kao da nisi.

Stella: Uglavnom, službeno, ja ne varam. Nego lažem. A laganje je jebeno kompliciran posao. Treba ti dvadeset laži da bi održala onu prvu kao istinu. Po tome čak znam i da nisam lijena osoba jer laganje je i jebeno težak posao za koji treba imati jebeno dobro pamćenje. Dakle, ja laganjem rješavam varanje. Jednu manu popravim drugom i dobijem vrlinu. Tako moje slabosti postaju dražesne, moje vrline skrivene, za moje prijevare nitko ne zna, a ja brusim li brusim svoje poroke. I sve to u ime ljubavi. Nitko nije slučajno dobar - vrlinu treba vježbati.