Libar: Tu samo da publici 'podvalimo' drugačiji zvuk

U javnosti poznata po pobjedničkoj pjesmi ‘Dite’ na prošlogodišnjem Festivalu šansone u Šibeniku, klapa Libar jedinstveni je sastav čiju glazbu nije lako riječima predočiti onome tko ju nije poslušao.

Razgovarala Jelena Gotovac

Dva tenora, dva basa, bariton? - Klapa. A dva tenora, dva basa, bariton, električna gitara, akustična gitara, bas gitara, bubnjevi? - Klapa s instrumentima ili bend s klapskim vokalima.
Može li se bend koji izvodi glazbu poput rocka, jazza, metala, reggaea ili popa zvati klapom, kad se klapsko pjevanje izvodi ‘a capela’? Oko tog se pitanja povela žučna rasprava među znalcima klapskih nota i gostiju jednoga splitskog kafića u kojemu sam zakazala razgovor s članovima klape Libar. Znajući kako zvuči njihova ‘svirka’, palo mi je napamet da su vjerojatno devetorica Splićana svoj glazbeni sastav tako nazvali onako, iz ‘dišpeta’?!
U javnosti poznata po pobjedničkoj pjesmi ‘Dite’ na prošlogodišnjem Festivalu šansone u Šibeniku, klapa Libar jedinstveni je glazbeni sastav čiju glazbu nije lako riječima predočiti onome tko ju nije poslušao.
Dakle, za stol je sjelo svih devet članova sastava, čiji je glasnogovornik Nikola Čelan, prvi bas, inače diplomirani novinar, pa je prema prirodi stvari bilo i logično da mi kolega po novinarskoj struci bude sugovornikom, no i ostali su se članovi nesmetano ubacivali sa svojim komentarima dopunjujući Čelana. 

Što  ste onda, klapa Libar ili samo Libar?
Čelan:  Kad smo prije tri godine osnovali sastav Libar, dali smo mu taj sporni naziv ‘klapa’ jer poput svake muške klape imamo pet ravnopravnih vokala. Svi smo pjevali u uglednim dalmatinskim klapama, pa valjda tu negdje leži i razlog što smo izabrali taj naziv. S druge strane u Libru smo se okupili s klapskim iskustvom, ali i s iskustvima i afinitetima u drugim glazbenim pravcima. Kad smo kretali u zajedničku suradnju, cilj nam je bio stvarati dobru glazbu, nismo baš znali u kojem ćemo se smjeru razvijati i što će se glazbeno izroditi iz onoga što je svatko od nas ‘kuhao’ u glavi. Glazba koju radimo raznolika je fuzija, čiji se stilovi međusobno razlikuju, ali i isprepliću i nadopunjuju. Tako autorska pjesma ili obrada do konačne izvedbe prođe kroz različita ‘stanja’. Ipak, razmišljamo o tome da na omotu idućeg albuma osvane samo Libar.

Autorski album?
Čelan: - Prvi naš album izašao je u izdanju kuće Menart prije dvije godine a riječ je o obradi svjetskih hitova, dok je album na kojemu trenutačno radimo posve autorski rad i doista ni u čemu nema poveznicu s dalmatinskom glazbom.
Jakelić (drugi tenor): - A na tome ćemo i ustrajati.

Ipak ste prošle godine debitirali na šibenskom Festivalu šansona s klapskom pjesmom te osvojili sva tri Šansonijera?
Čelan: - Najprije, pjesma je klapska samo po vokalima, ali nije ni u kakavoj vezi s klapskom izvedbom. Stihovi su, a i oni su nagrađeni, pisani na urbanome splitskom slengu. Nije riječ o starosplitskom govoru à la Smoje, već o jeziku koji se danas govori u kvartovima u kojima živimo. A izvedbu ‘Dite’ glazbeni su meritumi uspoređivali s pjesmom ‘Bohemian Rapsody’ od Queenovaca.

Zašto ste za debi odabrali baš Šibenik?
Čelan: - Jer je to jedan od rijetkih festivala koji ima svoj renome, ne svaštari, istančan je u odabiru stručnog žirija, konkurentskih pjesama, izvođača, pa čak i publike.
Alajbeg (drugi bas): - A poželjno je pobijediti u odličnoj konkurenciji. 

Vi ste autor stihova. Riječ je o tipičnoj dalmatinskoj temi. Čovjek, more, život. Zbog čega vas onda kritika izdvaja od ostalih mladih sastava koji koketiraju s izvornom glazbom i modernom izvedbom?
Jakelić: - Iz nekog kuta gledanja tipično znači obično. Ali za mene je obično zapravo iskonsko. Tko uživa u moru, a pritom ne mislim na kupanje ljeti, dakle, tko razumije more i dubinski mu pripada drugačije sluša i pjesmu. Mislim da kvaliteti kompozicije u konačnici presudi sama izvedba.
Ivanišević (bas gitara): - A i u svirci smo se unijeli do kraja.
Rivier (prvi tenor): - Naprosto smo drugačiji.

U čemu?
Svi: - Ama baš u svemu (smijeh).
Čelan: - Ozbiljno, kad se pomiješaju ideje svakoga od nas, a naglasio bih da je riječ o rasponu od metala, alter popa sve do rocka, onda nastaje glazbeni hibrid.
Divić (ak. gitara): - I to kakav!

Kakav?
Jakelić: - Najbolji.

I na sarajevskim Danima muzike prije dvije godine dobili ste nagradu za najbolji Etno album, a riječ je bila o obradama.
Colnago (bariton): - Bile su to akustične obrade, a kategorija etno-albuma baš i nije bila pogođena. Vjerojatno i nema kategorije u koju bismo se prirodno uklopili. Ali, nagrade su svakako svojevrsna potvrda da smo na dobrom putu.
Ivelić (bubnjevi): - Našu bih glazbu usporedio s kuhanjem brudeta. Što ga dulje kuhaš i dodaješ začine, to je bolji.

Kad će se vaš novi album pojaviti na tržištu?
Čelan: - S Menartom smo potpisali ugovor, a album izlazi u kolovozu. 

Je li vam Libar svima jedino radno mjesto?
Koceić (el. gitara): - Zasad još nije. Završili smo fakultet, svatko se bavi svojom profesijom, ali Libar je naš zajednički interes, pa se gotovo svaki dan sastajemo i sviramo.
Alajbeg: - Ja živim u Zagrebu, ali nam je tehnologija omogućila da i u dislociranosti nesmetano radimo, iako sam često i u Splitu na probama.

S obradama Gibonnijevih pjesama klapa Cambi stvorila je dodanu vrijednost takvoj vrsti glazbe. Popularizirao se izvorni glazbeni izričaj.
Čelan: - Istina. Cambijevci su prvi učinili korak naprijed, ali se dogodilo, kao i u svemu, da je taj žanr u neko doba postao previše komercijalan i napokon se istrošio. 

U Dalmaciji ste popularni, ali još niste ‘probili’ kontinentalno tržište?
Čelan: - Za to se brine naš izdavač. Imali smo koncerte u Zagrebu i na varaždinskom Špancirfestu, a i zakazano je nekoliko svirki u Zagrebu do proljeća, ali veliku ulogu u afirmiranosti glazbenika na širem području imaju mediji. Posebno radio.
Colnago: - Zasad se ‘vrtimo’ na postajama u dalmatinskoj regiji, ali čekamo da osvanemo i na kontinentalnim radiopostajama kojima je glazba na prvome mjestu. 

Prihvaća li vas zagrebačka publika?
Čelan: - Naravno. Materijal koji izvodimo zadire u mnoge glazbene sfere pa je zanimljivo čuti komentare ljudi nakon koncerta, jer publika, s obzirom na naše ime, ne očekuju takav repertoar. Možda ćemo vam se učiniti bahatim, ili da sami sebi radimo marketing s nekoliko nagrada u džepu kao jamstvom, ali doista u ovom trenutku nemamo konkurencije.

Nije li publika sita novih glazbenih sastava, a gladna glazbe koja postaje evergreen? Danas ipak sve ima rok trajanja.
Čelan: - Tržište je prepuno ‘tresha’, no, pogreška je u tomu što se takav žanr uopće može pojaviti na tržištu i opstati. Nemate li osjećaj da je društvo u cijelosti podleglo krizi identiteta?! Zato smo mi tu da ljudima ‘podvalimo’ drugačiji zvuk (smijeh).