Među desetak zemalja Europske unije koje su dopustile upotrebu medicinske marihuane od sredine listopada svrstala se i Hrvatska.
Recept će izdavati liječnik opće ili obiteljske medicine prema preporuci specijalista, u količini od 7,5 grama za upotrebu do mjesec dana. Mjesečna bi doza mogla prema neslužbenim ocjenama stajati oko 4000 kuna. Jedni tako misle da će cijene biti povoljnije nego na crnom tržištu, drugi smatraju da će biti više, a treći nazivaju sve skupljanjem bodova zbog predstojećih izbora za Sabor.
Kako bilo, postoji opasnost od ovisnosti, pa pripravci moraju biti pod strogim nadzorom. Stoga će ljekarnice izrađivati magistralne pripravke pojedinačno za pacijente prema receptu liječnika te prema uobičajenim načinima galenske pripravke poput masti, otopina i čajeva. Povjerenstvo za analizu i preporuke primjene indijske konoplje i kanabinoida u medicinske svrhe koje je dalo dopuštenje za upotrebu nije našlo dokaza da se kanabisom može izliječiti bolest. No utvrdilo je da marihuana pomaže kod grčeva oboljelima od multiple skleroze, pri anoreksiji oboljelih od AIDS-a, kod rijetke dječje padavice zvane Dravetov sindrom, a bolesnima od karcinoma ublažava bol i mučnine uslijed kemoterapije i radioterapije. Oboljelima od tih bolesti omogućeno je zato upotreba marihuane, primjena će se pratiti šest ili 12 mjeseci, pa će se naknadno uvoditi izmjene u količinama ili načinu korištenja.
Slijedi uzgoj
Hrvatska će prvo uvoziti lijekove od kanabisa, potom će biti moguće kanabis uzgajati ovdje, a u ljekarnicama bi se medicinski kanabis mogao naći za nekoliko tjedana. Do tada pacijenti mogu na recept kupiti lijek u EU, najbliže u Sloveniji te ga unijeti bez ikakvih posljedica. S obzirom na to da je uska indikacija, jer riječ je o malo bolesti, sada se ističe da zloupotreba neće biti moguća. Bolesnici moraju imati recept uvijek uza sebe kako bi mogli dokazati da se pripravkom koriste za medicinske svrhe, jer kanabis je na popisu droga.
Iza izbora izmijenit će se i dopuniti Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga kako bi se dopustila mogućnost uzgoja medicinske marihuane u Hrvatskoj kao što već postoji za medicinski mak. Tako bi Imunološki zavod, osim što može uvoziti sirovinu, mogao i uzgajati konoplju. Farmaceutske kompanije također će moći uzgajati medicinsku marihuanu.
Prema nekim mišljenjima sada je riječ o prekratkoj listi bolesti za koje je odobrena medicinska marihuana. Na njoj bi se trebali naći i kronični bolovi kod raznih oboljenja te bi se trebao omogućiti i osobni uzgoj bolesnicima. Osobnim uzgojem snizila bi se cijena i povećala kvaliteta te bi svaki bolesnik odredio za sebe koja je od 700 do 1000 vrsta kanabisa najbolja za njega. Ističe se da se do sada tisuće oboljelih u Hrvatskoj ilegalno koristilo kanabisom.
Tisućljetna upotreba
Zasad nema dovoljno kliničkih ispitivanja prema kojima bi se mogle odrediti dobrobiti. Djelovanje konoplje nije se istraživalo zato što je od 20-ih godina prošlog stoljeća bila označena neprihvatljivom, što se zadržalo do 90-ih. Tada je otkriveno da postoje receptori za kanabinoide u tijelu, što je potaklo istraživanja kako bi se pronašli mehanizmi na koje receptori djeluju. Za kanabis je to bio preokret.
Konoplja se pojavljuje u tri podvrste: industrijska konoplja – Cannabis sativa (korisna), indijska – Cannabis indica te ruderalna – Cannabis ruderalis, a može narasti od pola do osam metara. Otporna je poput korova i uspijeva gotovo svuda u svijetu. Konoplja koja sadrži više od 0,2 posto tetrahidrokanabinola (THC) medicinska je ili psihoaktivna, a industrijska sadrži manje od 0,2 posto. Indijska konoplja sadrži više THC-a, a ruderalna otkrivena u Sibiru početkom 20-ih pogodna je za hladnija područja. Prema nekim podacima konoplja se počela upotrebljavati prije 8500 godina, prema drugima prije 10.000, a prema trećima prije čak 27.000 godina u središnjoj Aziji i zvana je ‘ma‘. Sve stare civilizacije rabile su je za vjerske i duhovne potrebe kao i izmijenjena stanja svijesti u kojima se povezuje sa svemirom i prirodom.
Svestrani kineski car Šen-Nung, smatran ocem kineske medicine, oko 2740. prije Krista opisao je njezina ljekovita svojstva. Prema njemu liječi reumu, ženske probleme i malariju, a Kinezi su izrađivali i papir od konoplje. U Indiji se u Vedama govori o konoplji, poznavali su je i u Babilonu, Asiriji i Palestini. Indijci je smatraju dobrom za probavu, za otvaranje teka nakon bolesti te lijekom protiv glavobolje. U Europi pronađena je konoplja stara oko 5500 godina na području Njemačke, a u Litvi sjemenke iz oko 2500. g. pr. K. Grci je prvi nazivaju kanabisom prema babilonskoj riječi za dimiti – qunnabu, trguju njome po Egejskome moru, čak se smatra da je pri proricanju proročica Pitija iz Delfa upotrebljavala hašiš, inačicu marihuane. Kao i Egipćani izrađuju odjeću od konoplje. Tračani pak, prema povjesničaru Plutarhu, ratovali su tako da bi zapalili protivničke položaje i bacili u vatru kanabis, koji je omamio neprijatelja. Rimljani su je rabili za podizanje raspoloženja, a od nje su na Kolumbovim brodovima bili izrađeni jarboli i užad. Englezi se njome koriste u medicini, a kao poticajem u stvaranju umjetnosti Alexandre Dumas, Honoré de Balzac te Victor Hugo. Prvi put švedski botaničar Carl Lineaus 1753. u svojoj studiji o razvrstavanju biljaka uočava razliku između sative i indice, od kada se počinje i više govoriti o psihoaktivnom djelovanju konoplje.
Američki predsjednici ‘u poslu‘
Komercijalne doze prodaju se od 1854. pa kraljica Viktorija javno zagovara kanabis za ublažavanje bolova tijekom mjesečnice, a u SAD-u prerađivačku proizvodnju držao je predsjednik Benjamin Franklin s najvećim uzgajivačima, također predsjednicima Georgeom Washingtonom i Thomasom Jeffersonom. Na gotovo neuništivu papiru od konoplje pisani su Američka deklaracija o neovisnosti 1776. i prvi ustav, Britanska enciklopedija, Gutenbergova Biblija 1455., zemljopisne i pomorske karte i školske knjige. Zbog psihoaktivnog djelovanja dolazi na zao glas početkom 20. st. iako se do tada upotrebljavala u medicinske svrhe.
Od zabrane do legalizacije
Prve su zabrane zabilježene u Americi, JAR-u, Jamajci, Velikoj Britaniji te Novom Zelandu. U 1930-im američki Federalni zavod za opojne droge (danas Zavod za narkotike i opasne droge) stalno upozorava na mogućnost ovisnosti od kanabisa. U 50-ima i 60-ima kanabis postaje neizostavan pratitelj mladenačke pobune prvo beat generaciji, potom hipijima i studentima. Zakon o nadzoru tvari u SAD-u 1970. stavlja marihuanu uz bok heroinu i LSD-u odbacujući ljekovitost. Pet godina kasnije Maksiko je odlučio uništiti nasade s obzirom na to da je bio ‘glavni izvoznik‘ kanabisa u SAD. Tada Kolumbija preuzima tu ulogu, a u SAD-u se vodi rat protiv droga. U 80-im polako se sve počinje mijenjati uviđanjem da marihuana može pomoći kod nekih bolesti, da bi danas 23 države u SAD-u legalizirale medicinsku marihuanu. Pravi utjecaj marihuane na ljudsko zdravlje tek će se otkrivati s novim znanstvenim istraživanjima koja će pratiti bolesnike koji je rabe. Sada su znanstveno dokazane negativnosti koje izaziva: smanjuje koncentraciju, ugrožava psihički razvoj mladih ako je često konzumiraju, izaziva napetost i anksioznost, čak paranoju. Ne preporučuje se vožnja automobila ako je osoba pod utjecajem kanabisa, hodanje je također otežano, smanjuje se ženska plodnost, ubrzava rad srca te se naglo mijenja krvni tlak.