Michael O?Leary - hodajuća reklama svoje jeftine kompanije
Jedan od najuspješnijih europskih biznismena, izvršni direktor Ryanaira i prema nekim procjenama i jedan od prvih 50 poduzetničkih genijalaca svijeta, jednostavno obožava provocirati: izražava se prostački izravno.
piše Darija Tabulov-Truta
[email protected]
No, rezultati mu idu u prilog: Ryanairovo polugodišnje izvješće govori o čak 19-postotnom rastu prometa u odnosu na lani, čime je Ryanair čak triput nadmašio slavni British Airways. Činjenica je da jeftina zrakoplovna karta nikada nije doista jeftina kao što se na prvi pogled čini. Dovoljno je dodati cijenu prijevoza do zračne luke, parkiranja automobila, taksi i dekadentnih luksuza poput posebne naplate prtljage i checkinga, a da ni ne spominjemo - kako su mnogi putnici opisali let niskobudžetnoga zračnog prijevoznika iz Irske - dehumanizirajuće iskustvo leta u Ryanairovim avionima, u kojima se ne nudi ljupko upakirana hrana i piće. U Ryanairu vam nipošto neće vratiti kupljenu kartu, a vode i na crnoj listi najgore kompanije kad je riječ o odšteti za izgubljenu prtljagu. Već je postala pseudoznanstvena činjenica da Ryanair i njegovoga prvog čovjeka, točnije izvršnog direktora Michaela O’Learyja mrze mnogi - od putnika koji su se, prema vlastitim riječima, osjećali kao stoka, poslovnih partnera i konkurenata koje nemilosrdno časti pogrdama u svakoj prilici koju drugačije doživljava od njih, zaštitara prirode koji nikada nisu uspjeli uvući toga irskog avioprijevoznika u svoje projekte, pa do šire društvene zajednice i skupina koje su mu se na razne načine našli na putu. No, pravo je pitanje mrze li ga ili ga vole mrziti. To je, naime, vrlo lako jer riječ je o čovjeku koji za to daje pregršt ‘štofa’.
Jedan od najuspješnijih europskih biznismena, a prema nekim procjenama i jedan od prvih 50 poduzetničkih genijalaca svijeta, jednostavno obožava provocirati: izražava se prostački izravno, ne gubi vrijeme na politički korektne i isprazne diplomatske fraze, a poslovnu scenu, licemjerno uglađenu, razbucava zdravorazumskom praktičnom poslovnom logikom. Stoga, zanimljivo je, O’Leary ima i mnogo obožavatelja: dio među onima koji su zahvaljujući niskim cijenama napokon ‘raširili krila’ i počeli letjeti diljem Europe, a dio među onima koji jedva čekaju neki njegov novi duhovito-prostački komentar o bilo čemu. Već je legendaran njegov odgovor upućen putniku koji je zbog naglo iskrslih problema u obitelji želio vratiti kartu, a kojem je odgovorio: ‘Koji dio napomene ‘ne vraćamo kupljene karte’ ne razumijete?’
Gluposti o kupcima
No, kada je riječ o tom 48-godišnjaku, koji je od pripadnika srednje klase postao najmoćniji Irac, 'težak' najmanje pola milijarde eura i stoga jedan od najbogatijih Europljana, emocije promatrača najnevažnija su stvar. Voljeli ga ili mrzili, putnici su kupnjom karata jedino njegovoj kompaniji i njemu u ovim recesijskim vremenima dali razloga za zadovoljan osmijeh. Naime, upravo je ovih dana objavljeno polugodišnje izvješće o Ryanairovom poslovanju, koje govori o čak 19-postotnom rastu prometa u odnosu na lani, odnosno u prvih šest mjeseci prevezenih 6,7 milijuna putnika, uz prosječnu popunjenost aviona od 82 posto. Ryanair je time triput nadmašio promet British Airwaysa. Za usporedbu, kada je O’Leary došao u Ryanair, na godinu su prevozili svega 322.000 putnika. Uspjeh svog, odnosno Ryanairovoga poslovnog stila koji počiva na niskim cijenama i rezanju svih mogućih dodatnih usluga, O’Leary je jednom prilikom objasnio na sljedeći način: - Naša korisnička služba funkcionira potpuno drugačije od onih u drugim aviokompanijama, koje se ponašaju u duhu ‘Mi ćemo pasti ničice na zemlju, lizati vam noge i možete gaziti po nama, jer kupac je uvijek u pravu’. To su gluposti. Mi nudimo četiri stvari: nisku cijenu karte (u prosjeku 40 eura), slijetanje na vrijeme, u čemu prednjačimo, tek poneko otkazivanje leta ili izgubljen kovčeg! Ako želite više od toga, otiđite od nas. Želite li plaćeni smještaj u hotelu u slučaju otkazanog leta - opet, otiđite od nas i ne nadajte se tome!
Pa u čemu je njegova tajna? On misli da je ključ u tome što će ljudi pretrpjeti i najgore uvrede ako to znači da će jeftino letjeti, ali O’Learyjev uspjeh, čini se, ponajviše ovisi o tome da mu nikada nije bilo važno što drugi misle o njemu, vrlo rano prepoznatoj ambiciji da postane biznismen i zaradi novac, praktičnom umu koji efikasno razdvaja bitno od nebitnog i ‘walmartovom’ (sâm je svoju kompaniju usporedio s američkim divom široke potrošnje) pristupu ‘mnogo toga za mnogo kupaca, pa stoga i po niskim cijenama’. Ipak, tajna je i u tome što niske cijene uključuju samo let, što postoji samo ekonomska klasa, što putnik sâm mora preuzeti svoju prtljagu i čekirati se ako prelazi na let drugog prijevoznika, što se više od 80 posto karata prodaje putem interneta, nema rezervacije sjedišta, koristi se samo jedna vrsta aviona - Boeing 737 i što slijeće na manje, jeftinije aerodrome na kojima nema gužve. Osim toga, Ryanairovi avioni ne lete s poznatih, velikih aerodroma, već malih, nalik provincijskim autobusnim kolodvorima. A to ukratko znači da na taksama koje po putniku plaća aerodromima uštedi od 10 do 15 eura. Na takvim aerodromima, jer nema gužvi, njegovi su avioni u zraku za 25 minuta, umjesto za sat koliki je prosjek velikih, poput Heathrowa. Bitno je i da ni danas ne pomišlja na dugačke ili interkontinentalne relacije jer, kako kaže O’Leary: - Model jeftinih aviokarata funkcionira jedino na kraćim relacijama. Kad bismo počeli letjeti dalje, morali bismo uvesti gluposti poput ‘bogataške klase’ koja bi te troškove i platila!.
