Osim slikama, riječima i osjećajima naše sjećanje obiluje i mirisima, koje pamtimo bolje i dulje nego slike. Sretne dane, pa i neka razdoblja života, primjerice djetinjstvo, pamtimo i po mirisima, koji inače izazivaju čak 75 posto pozitivnih emocija.
Osjetilo mirisa se prvo razvije kod čovjeka, stanice za prepoznavanje mirisa obnavljaju se svakih 28 dana, a žene imaju mnogo jače osjetilo mirisa od muškaraca. Osim što su muškarci mirisno zakinuti u odnosu na žene, ljudima ni izbliza ne miriše svijet tako raskošno kao psima, mačkama, zečevima, pa čak i omraženim štakorima… Oko šest milijuna ljudskih stanica za otkrivanje mirisa nezamjetno je u odnosu na 100 milijuna zečjih ili čak 220 milijuna psećih. Središte za njuh kod psa 40 puta veće je nego kod čovjeka, a veličina psećeg mozga deset puta manja od ljudskog.
Kroz nos udišemo molekule mirisa, koje dolaze do olfaktornih receptora, njušnih stanica u nosnoj šupljini stražnjeg dijela nosa koje su povezane s mozgom preko živčanih vlakana. Ta vlakna posebnim kanalima dopiru do olfaktornog bulbusa, dijela mozga u kojem se signali iz nosa sakupljaju i prenose u dio mozga gdje se procesuiraju u mirise. Iako mirisi izazivaju kod čovjeka trenutačno zadovoljstvo, ono ne traje dugo jer se naš njuh brzo zasiti jednog mirisa i usredotočuje na drugi, treći, četvrti… Mirise intenzivnije osjećamo tijekom proljeća i ljeta, što omogućuje veća vlažnost zraka, a isto vrijedi i za određena razdoblja života. Djeca do pet godina života osjećaju mirise, ali zbog neiskustva teško razlikuju ugodne od neugodnih, a svijet najjače miriše tinejdžerima. No neki ljudi ne osjećaju miris, primjerice pušači ili oni koji imaju slabiju cirkulaciju krvi u mozgu, a ta pojava zove se anosmija. Znanstvenici se ne slažu u kojoj životnoj dobi ljudi počinju slabije osjećati mirise; jedni tvrde da to osjetilo slabi već u ranim dvadesetim godinama, a drugi da zdrav čovjek jednako osjeća miris i u mladosti i u starosti.
Osim u nosu olfaktornih receptora ima i u koži, krvi i plućima, pa čak i u srcu, što znači da mirise osjećamo i tim organima te tjelesnom tekućinom. Neka istraživanja pokazala su da koža osjeća mirise iz okoline i da određeni mirisi pospješuju zacjeljivanje rana, pa se znanstvenici nadaju da bi rezultati tih pokusa mogli utjecati i na razvijanje novih lijekova. Srce i pluća također osjećaju mirise detektiranjem promjene kemijskih tvari u okolini, a kad su krvne stanice izložene mirisima ponašaju se ‘ljudski’ i približavaju ugodnim mirisima kakav je onaj čokolade na isti način kao što to činimo i mi. Unutarnji organi reagiraju na mirise hrane; nosom osjetimo samo 25 od tisuću mirisnih nijansi kave, a ostale osjetimo srcem i plućima, zahvaljujući kojima mozak navodno dobiva poruku jedemo li zdravu ili nezdravu hranu.
No našu pozornost najčešće privlače visoke koncentracije mirisa, niže teško otkrivamo, koje nemaju veze samo s osjetom nego i prijašnjim iskustvom te emocijama koje je određeni miris nekad izazvao. Naš mozak može razlikovati između četiri i deset tisuća različitih molekula mirisa, ali njihovo prepoznavanje može se povećati i vježbom. Mnogobrojni znanstvenici širom svijeta istražuju osjetila mirisa i utjecaj mirisa na čovjeka, a došli su do zanimljivih zaključaka; miris, ako je ugodan, povećava radnu učinkovitost, ali i ovisnost o porocima, a psihopati mirise osjećaju različito nego normalni ljudi, a isto tako i sramežljivi i nesramežljivi… Povučenije osobe imaju jači osjet mirisa od onih koje se otvorenije i lakše se snalaze u društvu pa nemaju problema u komunikaciji. No s psihopatima to nije slučaj, otkrili su znanstvenici australskog Sveučilišta Macquarie u istraživanju koje je vodio Richard Stevenson. Psihopati teže prepoznaju mirise nego normalni ljudi, a znanstvenici su to objasnili neučinkovitim procesuiranjem informacija u prednjem dijelu njihova mozga.
U skoroj budućnosti miris znoja mogao biti jedan od važnih tragova u borbi protiv kriminala, najavljuju izraelski kemičari. Jer hrana koju jedemo, lijekovi koje uzimamo, spol i emocije utječu na to da znoj svakog čovjeka različito miriše. Poslodavci koji žele povećati učinkovitost svojih zaposlenika, čak i prosječnih, trebaju mirisati poslovni prostor pepermintom, koji povećava pozornost i usredotočenost na posao. Oni koji su u stresu neka se obaviju čistim mirisom vanilije, koji će smanjiti stres i anksioznost. Mirisima se može manipulativno utjecati na ljudsku psihu i poticati na poroke, pokazalo je istraživanje provedeno u Las Vegasu. Kad god je kockarnica bila ispunjena ugodnim mirisom posjetitelji su trošili čak 45 posto više novca na kocku.
Ima i nesretnika koji ne osjećaju mirise pa im je nedavno objavljena vijest da im, ako su stariji, preostaje još najviše pet godina života dodatno ga zagorčala. No profesor čikaškog sveučilišta Jayant Pinto, koji je vodio istraživanje osjeta mirisa na starijim osobama u studiji Plos one, upozorio je da gubitak osjeta mirisa ne mora značiti preranu smrt, ali da testiranje osjetila njuha u starijoj dobi može poslužiti u predviđanju duljine života i ako je taj osjet izgubljen znači da je organizam ozbiljno oštećen. U studiji je sudjelovalo tri tisuće ispitanika u dobi od 57 do 85 godina, a testirani su na miris mente, ribe, naranče, ruže i kože. Njih 39 posto s najslabijim osjetom njuha nije prepoznalo četiri od pet mirisa i umrlo je tijekom pet godina, za razliku od 10 posto onih koji su imali savršen njuh i 19 posto onih koji su imali umjereno oštećenje njuha. Iako su bodovani dob, ovisnost o cigaretama, zdravstveno stanje i način prehrane, pokazalo se da su najrizičnija skupina ljudi s izgubljenim osjetom njuha. Gubitak njuha može značiti da se stanice cijelog tijela sporije obnavljaju jer su izložene toksinima i nametnicima. Osim onih koji prepoznaju mirise i onih koji ih uopće ne osjećaju, ima i onih kojima su ugodni mirisi neugodni. Riječ je o preosjetljivosti na miris ili hiperozmiji, koja je vrlo rijetka, a najčešće je uzrokovana infekcijom sinusa ili oštećenjem dijela njušnih živaca.