Švedski redatelj Ruben Östlund svojim djelima pristupa kao da je riječ o eksperimentima s ljudima. Njegov prethodni uradak’ Play’ bio je hanekeovski jeziv, dojmljivo režiran, no zbog redateljeva nedovoljnog poznavanja problema, nažalost, i nenamjerno ksenofobičan i rasistički
U ’Turistu’ Östlund se bavi onim dijelom društva koje bolje poznaje i sâm mu pripada – bijelom, višom srednjom klasom. Tijekom obiteljskog zimovanja u francuskom skijalištu benigna prirodna nepogoda otkriva što se skriva iza rodnih uloga u današnjem društvu. Jednom kad se pokaže prava, primarna narav čovjeka, narušavaju se i postavljeni odnosi u obitelji i nakon što, makar samo na trenutak, istina izađe van, povratak na staro teško je moguć.
Osim najspektakularnije snimljenog prikaza lavine u povijesti film sadržava još nekoliko scena koje se i neovisno o ostvarenju mogu smatrati antologijskima. Ako ’Turista’ gledate u društvu životnog suputnika, gotovo je nemoguće ne otvoriti neka pitanja i ne početi ispitivati temelje svoje veze, baš kao i simpatični švedski par koji se našao u društvu glavnih protagonista. Samim time Östlund je uspio u svome naumu. ’Turist’ nije filmski eskapizam, već bolno iskren i duhovit podsjetnik na kakvim je labavim temeljima sazdana europska obitelj.