Lider trend
Nije kasno, mogu sve promijeniti
4. travnja 2015.
Ove retke ispisujem prvog dana proljeća, kada Zemljani svjedoče jedinstvenom astronomskim (a i astrološkim) fenomenima. Proljetni ekvinocij, supermjesec i pomrčina Sunca čine ovaj dan neponovljivim, pa su mediji, osim analiza sa znanstvenog stajališta, krenuli u konzultacije i s onima drugima, stručnjacima s one, za neke, iracionalne strane medalje i počeli tvrditi kako današnji dan nosi temeljite, tektonske promjene u unutarnjim svjetovima svakog prosječnog homosapiensa.
Stručnjaci engleskoga govornog područja taj proces zovu ‘reinventing’ ili, u nekom užem smislu, transformacijom. No ono što je zanimljivo jest što to ponovno rađanje (reinventing) nije samo ‘buzzword’ koji će u medijskom eteru živjeti u danima ranog proljeća, već je moderan, trendy posljednjih nekoliko godina. Čini se da je u narodu sve prisutnija neutaživa glad za promjenama, za boljim, ispunjenijim životom bez obzira na godine. Čak naprotiv, generacije starije od milenijaca (između 18 i 35 godina) osjećaju sve snažniju potrebu da u posljednjem poluvremenu promijene svoj život do kosti. I ne, to nema baš nikakve veze s krizom srednjih godina, već je riječ o trendu ili, bolje rečeno, fenomenu koji znatnije i dugotrajnije utječe na nečiji život.
Nove vrijednosti
Povod za to, kazat će pametniji, jest globalna ekonomska kriza koja nije samo uzdrmala bankovne račune nego i temeljne ljudske vrijednosti i stajališta. Koliko god to prozaično zvučalo, u ovom se slučaju zbilja pokazuje kako je određeni neuspjeh (razočaranje, zapreka) prilika za novi uspjeh, šansa za rast, poticaj za preuzimanje stvari u svoje ruke. Naime, prije krize životne su faze tekle u kakvom-takvom redu; veća edukacija vodila je do boljih poslova; dulji staž jamčio je opstanak. No kriza je pokazala kako je uspjeh vrlo relativna stvar i da postojanje temelja (poput edukacije, staža, sposobnosti) nije baš nikakvo jamstvo ni za što. Narod je na teži način saznao da ne treba polagati pretjerane nade u sustav, politički ili ekonomski, već da se valja osloniti na onaj temeljni prapovijesni instinkt za preživljavanjem. Ta nova percepcija života i spoznaja da se valja osloniti na vlastite snage okidač su za početak procesa ponovnog otkrivanja sebe, svojih iskonskih želja, talenata, jer, očito, ništa nema trajnu vrijednost i ništa ne vrijedi više od nečije sreće i ispunjenog života. Generacija milenijaca već sada ima drukčije vrijednosti nego njihovi roditelji i potpuno im je jasno da novac ne donosi sreću, pa čak ni da nije ni nužno sklopiti brak ili se zadržati na istom poslu ili u istoj karijeri do mirovine. No čini se da ih polako prate i oni stariji koji prihvaćaju trend ‘reinventinga’ i tragaju za novim ljubavima ili karijerama.
Rast broja zastava
U širem kontekstu proces ‘reinventinga’, transformacije unutarnjeg ‘ja’, ponovnog rađanja ili kako hoćete, razlog je zbog kojeg raste stopa rastava, cvate biznis samopomoći, pseudoistočnjačkih metoda samorazvoja, ali i industrija edukacije i usavršavanja te raste svijest o zdravoj prehrani, važnost rekreacije i slično. U većem postotku nego ikada, ljudi čeznu za novim počecima, tragaju za srećom u poslu, ali i ljubavi. I premda se čini da je potonje izgubilo na težini, da je ljubav postala kvarljiva roba koju se lako iskoristi, a još brže ‘baca’, istina je da u kontekstu ‘reinventinga’ ona postaje pokretač. Zbog beskompromisnog ‘reinventinga’ narod je spremniji potpisati papire za rastavu, izaći iz zajednice koja ih ne ispunjava kako bi trebala.
Rastava je više nego ikad u povijesti, a stručnjaci tvrde da će se stope rasta rastava i pada broja sklopljenih brakova nastaviti i idućih godina. Na globalnoj su sceni (podaci iz prošle godine) apsolutni rekorderi Belgijci sa stopom od 70 posto, dok su održavanju braka najskloniji Čileanci kojih se rastaje samo tri posto.
U prosjeku u razvijenim zemljama svijeta stopa se približava 50 posto, odnosno svaki drugi brak završava rastavom.
Nove tridesete
Možda ne s tolikom lakoćom, ali ipak sve većim intenzitetom radno aktivan puk sklon je promjeni karijere i nakon što prijeđe četrdesete. O toj ‘midlife’ karijeri ili, slikovito rečeno, karijeri u drugom polugodištu života, pisao je i britanski Telegraph i zaključio da kretanja na tržištu rada zaista upozoravaju na to da nije pretjerano kazati da su ‘pedesete nove tridesete’. Jasno, temeljita promjena karijere u zemljama poput Lijepe Naše (zbog visoke stope nezaposlenosti) samo je puka sanja, ali u onim razvijenijim zemljama, poput Amerike i Velike Britanije, radno sposobne se motivira da ostave sve i okušaju se u onome za što misle da su zaista talentirani.
Mediji ih pritom prate u stopu objavljujući uzorne primjere, priče o pojedincima koji su svoju karijeru, pa tako i život, promijenili iz temelja (npr., jeste li znali da je Andrea Bocelli bo odvjetnik?).
S tim u skladu raste i potražnja za različitim edukacijskim programima i treninzima, stručnom usavršavanju, a i seminarima koji uče o tome kako osmisliti poslovni plan ili pak (za one spiritualnije) kako se osloboditi straha ili pronaći svoje skrivene talente.
Um i tijelo
S ponovnim rođenjem ‘klapaju’ i još neki drugi biznisi osim brakorazvodnih parnica i zagovarača koncepta cijeloživotnog učenja. Kako bi se što dulje uživalo u svom novom ‘ja’, valja biti fit i zdrav. Zapadni svijet se u tom smislu podijelio na dva pola; jedan ne vodi brigu o zdravlju i utječe na porast stope pretilosti, dok ovi drugi, mladosti i snage željni, participiraju u povećanju prihoda industrije zdrave prehrane i fitnessa. Jedna od ‘grana’ koja svakako profitira od novog trenda pronalaska sebe su istočnjačke metode (u zapadnjačkoj verziji) brige o svom tijelu i duhu. Joga je, primjerice, u vrlo kratkom vremenu (od početka milenija) samo u Americi narasla na industriju tešku nevjerojatnih 27 milijardi dolara s više od 20 milijuna poklonika. Jogijska filozofija, dva u jedan metoda okrepe duha i tijela i povezivanja sa sobom, savršeno odgovara homo sapiensima koji su se zaželjeli korjenitih promjena. I premda se isprva čini da su sintagme ‘ponovnog rađanja’ ili ‘ponovnih početaka’ iluzorni pokušaji odvajanja od neprijatne stvarnosti, a ‘reinventing’ samo jedan od ‘buzzworda’ koji su u modi samo jednu sezonu, spomenuti primjeri pokazuju kako se promjene zaista realiziraju.
Iako je još prerano govoriti kamo su one dovele i vode li ti crvi u stražnjici do ispunjenog i sretnog života ili u neka nova nezadovoljstva, valja imati na umu da je i put do cilja katkad sasvim dovoljan.
Ako ništa drugo, trend ulijeva nadu u to da su homo sapiensi napokon postali svjesni da valja preuzeti odgovornost za vlastiti život i umjesto na sustav, nasloniti se na vlastite snage.
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci
