Ove retke ispisujem prvog dana proljeća, kada Zemljani svjedoče jedinstvenom astronomskim (a i astrološkim) fenomenima. Proljetni ekvinocij, supermjesec i pomrčina Sunca čine ovaj dan neponovljivim, pa su mediji, osim analiza sa znanstvenog stajališta, krenuli u konzultacije i s onima drugima, stručnjacima s one, za neke, iracionalne strane medalje i počeli tvrditi kako današnji dan nosi temeljite, tektonske promjene u unutarnjim svjetovima svakog prosječnog homosapiensa.
Stručnjaci engleskoga govornog područja taj proces zovu ‘reinventing’ ili, u nekom užem smislu, transformacijom. No ono što je zanimljivo jest što to ponovno rađanje (reinventing) nije samo ‘buzzword’ koji će u medijskom eteru živjeti u danima ranog proljeća, već je moderan, trendy posljednjih nekoliko godina. Čini se da je u narodu sve prisutnija neutaživa glad za promjenama, za boljim, ispunjenijim životom bez obzira na godine. Čak naprotiv, generacije starije od milenijaca (između 18 i 35 godina) osjećaju sve snažniju potrebu da u posljednjem poluvremenu promijene svoj život do kosti. I ne, to nema baš nikakve veze s krizom srednjih godina, već je riječ o trendu ili, bolje rečeno, fenomenu koji znatnije i dugotrajnije utječe na nečiji život.
Nove vrijednostiPovod za to, kazat će pametniji, jest globalna ekonomska kriza koja nije samo uzdrmala bankovne račune nego i temeljne ljudske vrijednosti i stajališta. Koliko god to prozaično zvučalo, u ovom se slučaju zbilja pokazuje kako je određeni neuspjeh (razočaranje, zapreka) prilika za novi uspjeh, šansa za rast, poticaj za preuzimanje stvari u svoje ruke. Naime, prije krize životne su faze tekle u kakvom-takvom redu; veća edukacija vodila je do boljih poslova; dulji staž jamčio je opstanak. No kriza je pokazala kako je uspjeh vrlo relativna stvar i da postojanje temelja (poput edukacije, staža, sposobnosti) nije baš nikakvo jamstvo ni za što. Narod je na teži način saznao da ne treba polagati pretjerane nade u sustav, politički ili ekonomski, već da se valja osloniti na onaj temeljni prapovijesni instinkt za preživljavanjem. Ta nova percepcija života i spoznaja da se valja osloniti na vlastite snage okidač su za početak procesa ponovnog otkrivanja sebe, svojih iskonskih želja, talenata, jer, očito, ništa nema trajnu vrijednost i ništa ne vrijedi više od nečije sreće i ispunjenog života. Generacija milenijaca već sada ima drukčije vrijednosti nego njihovi roditelji i potpuno im je jasno da novac ne donosi sreću, pa čak ni da nije ni nužno sklopiti brak ili se zadržati na istom poslu ili u istoj karijeri do mirovine. No čini se da ih polako prate i oni stariji koji prihvaćaju trend ‘reinventinga’ i tragaju za novim ljubavima ili karijerama.
Rast broja zastavaU širem kontekstu proces ‘reinventinga’, transformacije unutarnjeg ‘ja’, ponovnog rađanja ili kako hoćete, razlog je zbog kojeg raste stopa rastava, cvate biznis samopomoći, pseudoistočnjačkih metoda samorazvoja, ali i industrija edukacije i usavršavanja te raste svijest o zdravoj prehrani, važnost rekreacije i slično. U većem postotku nego ikada, ljudi čeznu za novim počecima, tragaju za srećom u poslu, ali i ljubavi. I premda se čini da je potonje izgubilo na težini, da je ljubav postala kvarljiva roba koju se lako iskoristi, a još brže ‘baca’, istina je da u kontekstu ‘reinventinga’ ona postaje pokretač. Zbog beskompromisnog ‘reinventinga’ narod je spremniji potpisati papire za rastavu, izaći iz zajednice koja ih ne ispunjava kako bi trebala. Rastava je više nego ikad u povijesti, a stručnjaci tvrde da će se stope rasta rastava i pada broja sklopljenih brakova nastaviti i idućih godina. Na globalnoj su sceni (podaci iz prošle godine) apsolutni rekorderi Belgijci sa stopom od 70 posto, dok su održavanju braka najskloniji Čileanci kojih se rastaje samo tri posto. U prosjeku u razvijenim zemljama svijeta stopa se približava 50 posto, odnosno svaki drugi brak završava rastavom.
Nove trideseteMožda ne s tolikom lakoćom, ali ipak sve većim intenzitetom radno aktivan puk sklon je promjeni karijere i nakon što prijeđe četrdesete. O toj ‘midlife’ karijeri ili, slikovito rečeno, karijeri u drugom polugodištu života, pisao je i britanski Telegraph i zaključio da kretanja na tržištu rada zaista upozoravaju na to da nije pretjerano kazati da su ‘pedesete nove tridesete’. Jasno, temeljita promjena karijere u zemljama poput Lijepe Naše (zbog visoke stope nezaposlenosti) samo je puka sanja, ali u onim razvijenijim zemljama, poput Amerike i Velike Britanije, radno sposobne se motivira da ostave sve i okušaju se u onome za što misle da su zaista talentirani. Mediji ih pritom prate u stopu objavljujući uzorne primjere, priče o pojedincima koji su svoju karijeru, pa tako i život, promijenili iz temelja (npr., jeste li znali da je Andrea Bocelli bo odvjetnik?). S tim u skladu raste i potražnja za različitim edukacijskim programima i treninzima, stručnom usavršavanju, a i seminarima koji uče o tome kako osmisliti poslovni plan ili pak (za one spiritualnije) kako se osloboditi straha ili pronaći svoje skrivene talente.
Um i tijeloS ponovnim rođenjem ‘klapaju’ i još neki drugi biznisi osim brakorazvodnih parnica i zagovarača koncepta cijeloživotnog učenja. Kako bi se što dulje uživalo u svom novom ‘ja’, valja biti fit i zdrav. Zapadni svijet se u tom smislu podijelio na dva pola; jedan ne vodi brigu o zdravlju i utječe na porast stope pretilosti, dok ovi drugi, mladosti i snage željni, participiraju u povećanju prihoda industrije zdrave prehrane i fitnessa. Jedna od ‘grana’ koja svakako profitira od novog trenda pronalaska sebe su istočnjačke metode (u zapadnjačkoj verziji) brige o svom tijelu i duhu. Joga je, primjerice, u vrlo kratkom vremenu (od početka milenija) samo u Americi narasla na industriju tešku nevjerojatnih 27 milijardi dolara s više od 20 milijuna poklonika. Jogijska filozofija, dva u jedan metoda okrepe duha i tijela i povezivanja sa sobom, savršeno odgovara homo sapiensima koji su se zaželjeli korjenitih promjena. I premda se isprva čini da su sintagme ‘ponovnog rađanja’ ili ‘ponovnih početaka’ iluzorni pokušaji odvajanja od neprijatne stvarnosti, a ‘reinventing’ samo jedan od ‘buzzworda’ koji su u modi samo jednu sezonu, spomenuti primjeri pokazuju kako se promjene zaista realiziraju.Iako je još prerano govoriti kamo su one dovele i vode li ti crvi u stražnjici do ispunjenog i sretnog života ili u neka nova nezadovoljstva, valja imati na umu da je i put do cilja katkad sasvim dovoljan. Ako ništa drugo, trend ulijeva nadu u to da su homo sapiensi napokon postali svjesni da valja preuzeti odgovornost za vlastiti život i umjesto na sustav, nasloniti se na vlastite snage.