Iako se nogometna sezona privodi kraju i dalje traje rasprava: koja zemlja može tvrditi da ima najbolju ligu?
Prema Ernst & Youngu, profesionalni nogometaši bi prilikom planiranja svoje nogometne budućnosti trebali uzeti u obzir više od percipirane kvalitete pojedine lige.Ernst & Youngovo najnovije istraživanje o poreznom i profesionalnom položaju nogometaša provedeno za potrebe Svjetske udruge profesionalnih nogometaša FIFPro i Europske komisije svrstava Nizozemsku i Španjolsku u sam vrh liste najatraktivnijih destinacija za igrače na temelju lokalnih financijskih propisa.
Kombinacija poreznih stopa, mirovinskih planova i perspektive nakon okončanja nogometne karijere smješta Nizozemsku na vrh liste, sa Španjolskom na drugom mjestu. Turska i Rusija su identificirane kao najjači novi kandidati, prvenstveno zbog niskih poreznih stopa. Ujedinjeno Kraljevstvo se nalazi na šestom mjestu, iza dvaju finalista posljednjeg Svjetskog prvenstva te Danske, Švedske i Francuske. Hrvatska se nalazi na 27. mjestu od ukupno 30 analiziranih zemalja, što možda i nije iznenađujuće s obzirom na trenutno financijsko stanje mnogih klubova, velika porezna opterećenja te nedostatak posebnih mirovinskih i drugih planova koje ima većina zapadnoeuropskih zemalja, komentira Vladimir Nol iz Ernst & Younga Hrvatska.
Unatoč relativno visokoj poreznoj stopi, Nizozemska nogometašima nudi iznimno učinkovite mirovinske planove s poreznim propisima prilagođenim njihovoj situaciji. Oni koji se bliže kraju svoje karijere ne moraju strahovati da će se morati skrasiti u zemlji kojoj prijeti financijska ‘crna rupa‘.
Najniže porezne stope za nogometaše imaju zemlje istočne Europe, uključujući Bugarsku i Češku. Međutim, nije neobično da nogometaši u tim zemljama igraju bez stalnih ugovora o radu, što znači da klubovi ne plaćaju doprinose za socijalno osiguranje. To je nestabilno okruženje, ali potencijalno unosno, barem u kratkom roku.Pokazalo se također da je Turska trenutno vrlo privlačna nogometašima zbog porezne stope od 15% iako njome prvenstveno cilja na privlačenje vrhunskih nogometaša. Druge zemlje poput Rusije i Ukrajine također aktivno koriste svoje porezne sustave kako bi privukli i zadržali strane igrače.
Istraživanje također navodi da umirovljeni nogometaši nisu imuni na posljedice globalne ekonomske recesije – zbog slabe ponude na tržištu rada smanjene su im mogućnosti izgradnje druge karijere.
Zapadnoeuropski klubovi su na to odgovorili time što su razvili mirovinske planove prilagođene nogometašima. U takvim slučajevima, mirovinska primanja često počnu odmah nakon prestanka karijere, sudjelovanje u planu je obavezno, a porezi na isplate obično se naplaćuju po nižoj stopi.U Njemačkoj je mirovinski plan proširen kako bi obuhvatio trenere i skaute.
Niti jedna istočnoeuropska zemlja trenutno ne nudi takve planove, ali i to bi se trebalo promijeniti, djelomično i zbog interesa koji je pokazala Europska komisija. No, države će morati uvesti stalne ugovore o radu prije nego što će se to moći dogoditi.Klubovi se moraju više fokusirati na svoju korporativnu odgovornost. Više se pažnje mora posvetiti prevladavanju jaza između igranja i druge karijere nudeći mogućnosti obrazovanja sadašnjim i bivšim igračima, zaključuje Nol.