Povijest mode svjedoči o napretku društva
Tko god zna da su se tijekom pedesetih godina raskošne modne kreacije naprosto rađale iz dana u dan, shvatit će da je to dijelom bio odgovor na proteklo mučno ratno doba u kojemu je jedino bilo važno preživjeti.
Napisala Jelena Gotovac
Danas je vrlo 'in' živjeti na periferiji grada, a već nekoliko godina u modi je retrodizajn namještaja, a zdravi način prehrane itekako je u trendu. U kakvoj je to vezi s modom, pitat će oni koji ju poistovjećuju naprosto s odijevanjem i koji ju doživljavaju kao fakultativnu granu života? Pa, htjeli mi to priznati ili ne, moda je jedna od najdugovječnijih društvenih fenomena kroz čiju se povijest mogu pratiti svekolika svjetska događanja, ali i intelektualni razvoj društva. Naime, modom i onime što je moderno bavili su se filozofi, umjetnici i književnici. Svatko je imao pravo na svoje mišljenje, ali u jednome su bili složni – moda i odijevanje nisu istovjetni pojmovi. Odjeća je najprije u povijesti imala zadatak pokriti ljudsko tijelo i tek se postupno razvijala i obogaćivala. Tako su se stare Egipćanke i Rimljanke nadasve istančano ukrašavale, a postupno je tijekom srednjovjekovlja modni izraz prilagođavao potrebama vremena dosegavši svoju bujnost u renesansi, baroku, rokokou… Svako je razdoblje imalo svoja rješenja, svoje poimanje lijepoga.
Modne slobode
Tijekom vladavine Karla VII. 'Pobjednika' u 15. stoljeću moda je u Francuskoj postala toliko važnom da su pojedinci zahtijevalii da vladar uspostavi 'Ministarstvo mode'. A zapravo su postale važne promjene. Moda je označavala napuštanje zastarjelih društvenih normi, odvajanje od krute tradicije i uz nju je vezano sve što je označavalo nešto novo. U kasnom se srednjem vijeku s pojavom merkantilnog kapitalizma 'rodila' i moda u suvremenijem smislu riječi, a tadašnje su naglo razvijene ekonomske prilike itekako utjecale na način odijevanja.
Presudni je trenutak bilo jačanje građanstva, koje je isto tako poželjelo izgledati lijepo i odijevati se raskošno, što je dotad bila povlastica bogatog sloja društva. Biti moderno odjeven za tadašnji svijet značilo je biti otvoren prema budućnosti i prema svemu što dolazi. A ukidanje korzeta, kao obveznoga ženskog odjevnog predmeta, imalo je stostruke posljedice na ženu kao osobnost, njezin intelektualni progres te napokon na njezino mjesto u društvu. Koliko god iznenađujuće izgledalo, cijela feministička filozofija može naći svoje uporište, ako ne u prijašnjim razdobljima a onda zacijelo u odbacivanju korzeta. Ženi koja se slobodno mogla kretati u svojoj odjeći, pružila se nevjerojatna prilika da odškrine vrata dotad muškog svijeta u mnogim sferama života.
Stvaranje imidža
Ipak moda je kao industrija svoj vrhunac doživjela u dvadesetom stoljeću, i to ne samo zato što je uspostavljena pariška modna scena, pojavile se prve modne kuće i prva odjeća s potpisom nego najviše radi toga što se infiltrirala pa čak dijelom i poistovjetila sa svim umjetničkim pravcima vremena. Tako je početkom tog stoljeća bilo posve normalno da umjetnici poput Klimta, Dalija i Matissea dizajniraju odjeću, a poslije su i ekspresionisti skakali 'u isti krevet ' s modom, a svaki je individualac imao svoj odjevni imidž. I zapravo o tome je riječ.
U trenutku kad je moda postala dio našeg identiteta, mnogi su se pobunili, omalovažavali tu malu riječm stavljali ju pod navodnike, proglašavali pomodarstvom, ali njezino je postojanje uvelike definiralo društvo. Koliko je njen utjecaj jak, dovoljno je sjetiti se nekadašnjih školskih kuta koje su bile obvezni kodeks odijevanja učenika. Međutim, kuta nije bila obvezna samo zato da se poništi klasna razlika među djecom, nego i radi činjenice što modni izbor mnogo govori o mnogim osobnim interesima i životnim orijentacijama, a to nije bilo na prevelikoj cijeni.
Svjedok vremena
Međutim, prošećemo li ulicama bilo kojeg grada, pogledamo li osobu koja nam dolazi ususret, već na prvi pogled u glavi krojimo sliku u glavi o kakvoj je osobnosti riječ. Jednako na osnovi izražaja lica kao i po onome u što se odjenula. To je naposljetku ono o čemu filozofi raspredaju, sociolozi glasno priznaju, dok psiholozi još stidljivo i samo šutke odobravaju. Naime, u svojoj knjizi 'Moda' norveški filozof Lars Fr. H. Svendsen propituje modu kao sveprisutnog sudionika svakodnevlja. Tako kaže da žena svjesna svoje ljepote voli istaknuti figuru, a za to ima najmanje pet razloga: sebi i drugima želi biti lijepa, samouvjerena je i vrlo neovisna o tuđoj kritici, bila ona loša ili dobra. A, naposljetku, takva žena ostaje zamijećena, dakle, osoba s identitetom. Baš kao što će se pretila žena doimati jednako samouvjereno i samosvjesno iako je odjevena u širu odjeću, ako na njoj dobro izgleda i ako ju nosi sa stilom.
Samo ženska moda
Ipak, do dan-dana sve što je vezano uz fine i lijepe krpice i probranu kozmetiku veže se uz posebice žene, što opet ima svoje logično povijesno objašnjenje, za što muškarci nisu isključivi krivci. Naime, u proteklih dvjesto godina muško se odijelo toliko malo promijenilo u svom izgledu da stoga i ne čudi što je muška moda daleko manje zastupljena u povijesti mode i što su muškarci u mnogo manje zainteresirani za to područje. Ali, unatoč tomu i po muškom se imidžu odijevanja svašta može iščitati. Jasno je da bi znanstvenici različitih područja odbacili takve tvrdnje, ali na 'outfit' itekako međusobno razlikuje, što ne znači da je nužno na djelu podjela na loše i dobre, nego na međusobno drugačije ljude.
Svakako, tko god zna da su se pedesetih godina iz dana u dan rađale maštovite i raskošne modne kreacije shvaća da je dijelom to bio odgovor na mučno proteklo ratno doba u kojemu je jedino bilo važno preživjeti. Stoga, ta mala riječ, u čijem je značenju sadržano mjerilo mnogih stvari, može i jest svjedok svega onoga što nas okružuje i zaslužni je suvremenik svake povijesti – i one koja se dogodila i one koja tek dolazi.
