Davna su vremena kad je netko izgarao za umjetnost i bio sasvim zadovoljan živjeti od svoje široko prihvaćene umjetnosti, tvrdnja koju je, ovaj put, potvrdio globalno popularni reper Jay Z, čovjek već dugo manje poznat po svojoj glazbenoj karijeri.
Prije uspješan biznismen nego reper ili glazbenik, Jay Z odavno je prešao debelu crtu između dva svijeta i pokazao kako je talent za repanje tek dobar početak, zgodan poligon s kojeg se poput hobotnice možeš proširiti na razna tržišta i usisavati bajoslovne iznose. Najnoviji pothvat toga uspješnog poduzetnika koji se u slobodno vrijeme bavi glazbom pokretanje je streaming (konzumiranje multimedijalnih sadržaja izravno s interneta) glazbene usluge Tidal prošlog tjedna, potez koji je privukao neočekivan interes medija. Načelno gledano, nije riječ ni o njegovoj prvoj investiciji, ni o posebno originalnom poduzetničkom pothvatu, ali neke su stvari ipak zapele za oko raznim komentatorima i ‘stručnjacima’.
Glazbena superzvijezda, čiji je sjaj pojačan brakom s drugom superzvijezdom popularne glazbe Beyoncé, okupio je oko sebe impresivnu ekipu jednakih takvih superzvijezda, poput Kanyea Westa, Alicie Keys, Daft Punka i Madonne, kojima je dosta besramnog iskorištavanja glazbene industrije.
– Pridružili smo se Tidalu zbog očuvanja industrije te da bismo isporučili glazbu i doživljaj na najbolji način za potrošača – komentirala je Keys.
Šesnaest zvjezdanih vlasnika
Znakovito je da 16 ljudi već posjeduje dobar dio Tidala, što ne ostavlja previše mjesta za suvlasništvo drugim, manje poznatim umjetnicima, pa je time i pravednija raspodjela dobiti putem zajedničkog vlasništva nad platformom vrlo upitna. Pogotovo ako se pretpostavi da će Jay Z željeti zadržati solidan komad za sebe.
Tako u ovom trenutku 15 glazbenika uz Jay Z-a ima suvlasništvo spomenute usluge do koje je reper poduzetnik došao posredno kupivši za 56 milijuna dolara švedsku kompaniju Aspiro, svaki po tri posto vlasništva. Usprkos mogućnosti izravne distribucije konačnom korisniku, moć interneta nije neograničena, pa će tako vlasništvo nad pravima glazbenih djela ipak ostati čvrsto u rukama velikih glazbenih kuća, problem koji ni sveprisutni Jay Z ne može tek tako riješiti. To ne znači da neće probati.
Zlatna koka
Shawn Carter, kako vlada naziva Jay Z-ja, preduhitrio je dva veća igrača, Apple i Google, s tim da je prvi pod Steveom Jobsom praktički izmislio naplaćivanje glazbe umjesto ilegalnog preuzimanja. Google je tada još bio u pelenama i preskočio tu eru, ali sada obje te kompanije pokušavaju monetizirati novu fazu razvoja tehnologije, streaming multimedijalnih sadržaja. Apple će svoju uslugu pokrenuti tijekom ove godine, a zanimljivo je da je također kupio postojeći proizvod, Beat Electronics, od još jedne legende repa i uspješnog poduzetnika, Dr Drea, za tri milijarde dolara.
Samo kratki pogled na brojke otkriva zašto se odjednom svi guraju u tu priču, prošla godina donijela je 800 milijuna dolara od streaminga i polako nagriza uhodani koncept preuzimanja sadržaja s interneta. Poslovni model Tidala, za razliku od Spotifya, inače isto djeteta švedske domišljatosti, neće imati opciju besplatnoga korištenja, već pretplatu od 9,99 dolara na mjesec za standardnu ili 19,99 za višu kvalitetu zvuka, a trenutačno nema ni otprilike toliko pretplatnika. Tidal ima samo oko pola milijuna pretplatnika i imat će pune ruke posla s odvlačenjem korisnika s drugih servisa i privlačenjem novih. Neki već sumnjaju u izvedivost toga, s obzirom na to da postoji besplatna usluga i da većina ljudi nije voljna platiti dvostruko više za bolju kvalitetu zvuka. Jay Z namjerava privući korisnike ekskluzivnim pristupom još neobjavljenim materijalima, ali s obzirom na to da su vlasnici prava još uvijek druge diskografske kuće, veliko je pitanje hoće li se to moći realizirati. Ono u čemu se ne razlikuje od svog trenutačno najvećega konkurenta dizajn je servisa koji poprilično podsjeća na sučelje Spotifya i već je predmet neslužbenog podrugivanja Jay Z-ju.
Tidal je tek najnoviji u nizu poduzetničkih pothvata heroja američkoga kapitalizma Cartera, čija je životna priča najbolja reklama za američku varijantu tržišne ekonomije i poznatog slogana o kovanju vlastite sreće. ‘Crni Warren Buffett’, kako se sam voli predstavljati, počeo je kao diler droge na ulicama Brooklyna, ali gledajući unatrag to je bio samo prvi korak u njegovoj glamuroznoj poduzetničkoj karijeri, njegov prvi ‘posao’. Jay Z-jeva priča zaista krajnje plastično i zorno dokazuje da u Americi nije važno odakle počinješ, samo gdje ćeš završiti, pri čemu su zakon i moral samo prepreke na putu do bogatstva. Štoviše, shvativši vrlo rano pravila svijeta u kojem živi, Jay Z je od svoje ne baš atraktivne prošlosti napravio vrhunski marketinški brend. Ono što bi neka naivčina pokušala sakriti, on je ugradio u temelj svoje javne persone, učinio proizvodom koji skupo prodaje.