Škugor: Ako je već država odustala od Šibenika, ja nisam

Program kakav ja radim ne može biti profitabilan bez nekog većeg festivala. Zagreb već ima nekoliko velikih događanja (Mars, Rokajfest, InMusic) i nije mi bilo smisla da to radim tu već u rodnom Šibeniku, kojem dosta dugujem.

Razgovarao Amir Kulenović
Foto Dražen Lapić

Ono što neki grad čini velikim je raznolikost i miješanje ukusa i afiniteta svih njihovih stanovnika u neku prepoznatljivu aromu koja ipak dopušta svakome od njegovih sugrađana da bude svoj, a ne dio amorfne mase. Kada govorimo o Zagrebu na taj način za njegovo mjesto na glazbenoj karti ovog dijela Europe jedan od najzaslužnijih je Mate Škugor, idejni začetnik i organizator NoJazz Festivala i Žednog Uha te čovjek koji je osobno odgovoran što su upravo u Zagrebu neki od danas vrlo popularnih izvođača učinili svoje prve koncertne korake. Nažalost, zbog nerazumijevanja gradskih vlasti ova dva događaja koja su svake godine radovala poklonike glazbe koja nije mainstream svoje drugo desetljeće neće vidjeti u glavnome gradu već u Šibeniku, koji ovoga ljeta (9-13. kolovoza) dobiva svoj prvi glazbeni festival -Terraneo. On bi trebao po mnogočemu biti drugačiji od konkurencije, a od jeseni će i preuređeni prostor Tvornice biti taj u kojemu će se svirati po Škugorovim notama.

• Tko je Mate Škugor?
- Nezavisni koncertni promotor, službeno dipl.ing elektrotehnike, no u struci nikada nisam radio formalno. Neformalno ovo ipak doživljavam kao svoju struku jer sam diplomirao elektroakustiku. Prije ili kasnije dođemo do opreme ili primjerice akustike ovog prostora (Tvornica) koji se je upravo preuredio.

• Kada započinješ sa programom u Tvornici?
- Službeno počinjemo od rujna, ali planiramo i neke koncerte u svibnju i lipnju. Suradnju smo započeli prije mjesec dana i do sada su ljudi sa kojima radim sve obećano ispunili. Uredili su ovaj mali klub koji je meni neophodan za organizaciju manjih svirki i koncerata. I velika dvorana će dobiti ozbiljan izgled (i pravu ventilaciju, op.a.!) koji će najviše sličiti dvorani Kina Šiška u Ljubljani.

• Možeš li pojasniti situaciju sa Žednim uhom i NoJazz festivalom?
– Nisam odustao ali sam tražio neki način na koji bi ti programi mogli ići u nekom drugom ruhu. Naime, već nekoliko godina primjetan je trend smanjivanja novčanih potpora gradskih institucija koji je u ovoj godini kulminirao smanjivanjem za 70 posto. Bilo je jasno da će se i sljedeće godine kresati svaki od programa koje radim za po 25 tisuća kuna. Ostala je samo potpora od 12,5 tisuća kuna za redoviti koncertni program za čitavu godinu što je doista  mizeran iznos. Projekti koje ja organiziram ne mogu živjeti bez takve vrste potpore jer se radi o malim dvoranama koje ne mogu biti isplative same po sebi. S druge strane sam program nije interesantan sponzorima tako da se bez razumijevanja lokalnih i državnih struktura program koji ja osmišljavam ne može ostvariti.

• Možda nisi pio kavu sa pravim ljudima iz ureda za kulturu?
- Nisam se nikad ni gurao i bio sam kolateralna žrtva kresanja budžeta SC-a. No nisam s nikim bio dobar u gradu i možda je to jedan od razloga. Smatram da su moj rad i rezultati ono po čemu bi se trebali vrednovati projekte koje predlažem. Napominjem  da sam imao potporu stručnih službi koje su ocjenjivale projekte no njihova je uloga samo savjetodavna pa mi niti preporuka struke nije pomogla u dodjeli sredstava.

• I onda se je rodila ideja o festivalu?
- Počeo sam razmišljati kako bi se program koji ja radim mogao financirati i došao do zaključka da bez nekog većeg festivala takva glazba ne može biti profitabilna. Tu sam napravio mali kompromis jer nikada nisam imao ambicije raditi masovne događaje takvog tipa, ali jednostavno me situacija prisilila na ovaj zaokret. Zagreb već ima nekoliko velikih događanja (Mars, Rokajfest, InMusic) i nije mi imalo smisla to raditi tu već u Šibeniku, kojem dosta dugujem.

• Zašto?
- Imao sam osjećaj odgovornosti prema tom gradu od kojeg je očito država odustala posljednjih godina. Ne da državne investicije zaobilaze grad Šibenik već se iz njega izmještaju i državne institucije poput Fine, sudova. Mi smo primjerice kasnili tjedan dana sa prodajom ulaznica jer registraciju firme nismo mogli obaviti u Šibeniku već u Zadru, gdje je preseljen šibenski Trgovački sud. Grad i županiju koja je jedna od najsiromašnijih dodatno guše država i institucije i otuda motiv baš za Šibenik, grad iz kojega sam i došao u Zagreb.

• Imaš li potporu lokalnih vlasti?
- Apsolutnu. Osim financija jer toga nažalost nemaju. Grad je dao mehanizaciju za uređenje kampa (festival se održava na prostorima bivše vojarne) kao i svu drugu logističku podršku za vrijeme festivala, čistoću, vodovod i odvodnju. To nam jako puno znači i to je velika stvar u odnosu na Zagreb primjerice koji za In Music organizatoru želi naplatiti najam prostora za kamp. Budžet je osiguran za ovu i slijedeću godinu tako da je plan da čitav projekt kroz neke dvije ili tri godine stane i financijski na svoje noge.

• Kako objašnjavaš fenomen Zadra u kojemu nekoliko britanskih promotora radi vrlo uspješne mini festivale?
 – Oni su napravili nešto od čega ćemo mi imati koristi jer je britansko tržište najveće u EU. Zasad smo više koncetrirani na regiju i Skandinaviju jer se izbor izvođača naročito dopao ljudima iz tog dijela Europe. Posjetiocima osim dobre glazbe nudimo i (jeftino) ljetovanje na Jadranu pa se nadam da će ta kombinacija privući ljude na Terraneo radije nego na neka druga mjesta u Europi koja osim glazbene nemaju i jednako lijepu prirodnu podlogu kao što je ima Šibenik.

• Može li se živjeti od tog posla u Hrvatskoj? Surađuješ li s promotorima u regiji?
- Direktno ne, ali agenti me puno ozbiljnije doživljavaju jer im uz pomoć kolega koji se bave istim poslom u zemljama u susjedstvu mogu organizirati mini turneje što automatski snižava cijenu pojedinačnog koncerta. Osim toga, dogodilo mi se
 to da je unazad dvije-tri godine mnogo bendova koje sam dovodio danas postalo  poznato a neki od njih ušli su čak čak i u svojevrsni glazbeni mainstream.

• Na primjer?
-Na prvom koncertu Nationala u KSET-u je bilo 80 ljudi a prošle zime je isti bend svirao u rasprodanom Boćarskom domu. Ljudi misle da imam nos ali nikad nisam razmišljao o tome hoće li nešto postati popularno već odgovara li mojim standardima kvalitete.

• Ali to je vjerojatno zato što si ostao u dobrim odnosima s ljudima sa kojima radiš.
- To je ono najljepše od svega. Nationala u studenom sigurno ne bi bilo jer vlada prava jagma za njima u čitavoj Europi. Bez dobrih međuljudskih odnosa sa bendovima i njihovim agentima teško je parirati nekim zapadnim zemljama. Troškovi su veliki, a standard i broj ljudi koji odlaze na koncerte su manji nego u susjednim zemljama EU. Kad ti neki mali bendovi u Zagrebu dobiju uvjete kao zvijezde takav ti se pristup kasnije vrati. Moj princip je bio svima isto iako smo radili koncerte i za neke već etablirane glazbenike i to bendovi cijene.

• Koliko u poslu promotora ima kompromisa? Radiš li danas zbog novca neke koncerte kojima prije ne bi ni primirisao?
- Nisam prislijen raditi kompromise raditi i tako ne funkcioniram. Nije to posao od jučer, ja sam ipak u tome preko deset godina. Osobni ukus mora se pomiriti sa stanjem na terenu, a ja to mogu dobro procijeniti. Ipak, preferiram raditi manje stvari jer ima manje stresa.