Nova komedija Mire Gavrana, ‘Sladoled‘, nastavlja se na prepoznatljivu autorovu dramsku poetiku komedije dobro skrojenoga komada tematizirajući odnos majke i kćeri i svega što čini njihove živote, u linearnom slijedu.
Pratimo tako događaje vezane uz odrastanje kćeri, od najranijeg djetinjstva, preko napornog puberteta, studentskih dana, prvih ljubavi, udaje, majčinstva, prvih problema s mužem, zatim s financijama, kreditima, nekretninama, njezinom djecom koja su u pubertetu. Svaki je susret u slastičarnici, gdje majka vodi kćer na sladoled. Podjednako saznajemo i o zbivanjima u životu majke, kako je otac ostavio njih dvije, kako se udala za svoga novog dečka dok je kćer bila tinejdžerica...
Lokacijski lajtmotiv
Ne može se poreći da tim tekstom Miro Gavran tematizira opće trenutke iz života svake žene i odnosa majke i kćeri. No u ovakvoj režiji i intrepretaciji dijelom ostaju zarobljeni u klišeju, što je posljedica želje da se svaka žena prepozna u toj scenskoj priči. Situacijski je komad vrlo zadan, pa i nismo očekivali neku redateljsku koncepciju izvan gabarita klasične dramske situacije, ali malo više inventivnosti i razrađenosti redateljskoga koncepta bilo bi poželjno.
Sladoled odnosno slastičarnica lokacijski je lajtmotiv koji veže ispreplitanje životnih situacija majke i kćeri, pa ga redatelj Boris Svrtan upotrebljava kao motiv u pauzama izlazaka glumica na scenu tako da snimljeni glas navodi podatke o porijeklu te slastice.
Pohvale kostimografiji
Odabir glazbe (Neven Zebić) prati razdoblja života odnosno 20. stoljeća kroz koja nas vodi slijed životnih zbivanja protagonistica, i nije uvijek najsretniji, ali prati prilično nerazrađenu režiju, koja je više na razini nekih funkcionalnih rješenja popunjavanja međuprostora dok glumice ulaze i izlaze na scenu, nego što bi bila na tragu nekoga prisutnijega koncepta.
Pohvalila bih scenografiju i naročito kostimografiju (Jasmina Pacek), koja, uvijek u sivoj boji, u gotovo svakoj novoj sceni odijeva glumice u novi kroj, novi tip odjeće, varirajući tako njihov, uvijek esencijalno isti odnos majke i kćeri. Glumice, Mladena Gavran kao majka i Ana Vilenica kao kći nisu razočarale, premda je bilo oscilacija u glumi.