Trgovački centri stvorili su pravu globalnu mrežu. Prolazi i ulice ovih golemih standardiziranih paviljona opremljenih velikim klima uređajima, sanitarnim blokovima, ugostiteljskim zonama, igraonicama, kinima, sportskim sadržajima… postali su neke od glavnih gradskih prometnica za nabavku, ali i za susrete s poznatima, zabavu, izlazak. Bez obzira na emocije koje vam pobuđuju, šoping centri su, prema istraživanju ‘Consumers Reportsa’ iz 1986. godine, uz električne kosilice, antibaby pilule, antibiotike, detektore dima, tranzistore i osobna računala svrstani u 50 čuda koja su pokrenula revoluciju u kvaliteti potrošačkog života.
A zapravo je koncept star gotovo koliko i trgovanje. Od početaka su osmišljavani da kupcima olakšaju kupovanje, objedine i povećaju različitu ponudu, život učine komotnim - i u tome su uspjeli.
Povijesni biseri
Stara su društva duž trgovačkih putova formirala tržnice, neku vrstu preteče današnjih trgovačkih centara. Rimljani su svoje stolove, pa čak i natkrivene štandove s najrazličitijom robom izlagali na tržnicama smještenima na forumima, a od tadašnjih vremena do danas takva je forma ostala prisutna u mnogim islamskim zemljama.
Ipak, poznato je tko je prvi nadsvodio, odnosno u zidanu zgradu smjestio trgovine. Tržnica cara Trajana u starome Rimu sagrađena je 100. godine i svojim je konceptom prvi namjenski šoping centar. Jedan od najranijih zidanih centara i jedan od najljepših svakako je Veliki Bazar u Istanbulu, otvoren 1460. godine, sa 61 ulicom za trgovanje, pozlatom na svodu i preko 4000 prodajnih mjesta. Tome teško konkuriraju i današnji američki i azijski shopping mallovi. U islamskome svijetu mnogo je sačuvanih povijesnih bisera poput prelijepe Al-Hamidiyah Souq u sirijskom gradu Damasku iz 19. stoljeća, Isfahanskog velikog bazara iz 10. stoljeća, te Teheranskog bazara dugog 10 nadsvođenih kilometara.
Ipak, moderna filozofija koja se i danas primjenjuje, a riječ je o namjenskoj gradnji ne samo trgovališta već i centra društvenog okupljanja, prvi je put primijenjena 1785. godine pri izgradnji Gostiny Dvora u St. Petersburgu, sa 100 prodavaonica. I Europa ima svoje još uvijek funkcionirajuće a povijesne centre poput pariškog Marche des Enfants-Rouges iz 1628. ili Oxford Covered Marketa otvorenog 1774. godine. Oni su, pak, potaknuli daljnja otvaranja, primjerice pariškog Passage du Cairea 1798. godine, Burlington Arkada u Londonu 1819. godine. Ubrzo je koncept predstavljen i Amerikancima, pa je na Rhode Islandu u New Yorku 1828. godine sagrađen The Arcade, prvi koncept prostora s arkadama i dućanima. Druga polovica 19. i početak 20. stoljeća tu je graditeljsku scenu učinila izrazito dinamičnom pa su uslijedile gradnje u Milanu, Moskvi, Clevelandu, Daytoni.
Prvi u modernom svijetu
Istraživači smatraju da je prvi šoping centar kakve danas poznajemo zapravo rođen 1920. godine u Kaliforniji, gdje su već napredni supermarketi poput magneta oko sebe okupili manje trgovine. Drugi pak tvrde da se prvenstvo treba dati ‘nakupini trgovina‘ u Baltimoreu u SAD-u, koje su u dogovoru prvo raščistile teren oko sebe za – parking. Sad, jesu li zgrada ili parking bitniji, manje je važno od činjenice da danas podrazumijevamo jedno i drugo. U tome periodu, dijelom i zbog turbulentnih europskih godina, primat u razvoju preuzima SAD, pa je tako prvi zatvoreni centar smješten u predgrađu, dakle dostupan samo vozilom, 1922. godine izgrađen u Kansas Cityju. Već 1931. godine Highland Park Shopping Vilage u Dallasu predstavio je kupcima koncept centra s prvim organiziranim i nadgledanim parkiranjem, te s trgovinama formiranima u malo selo i leđima okrenutim pristupnoj cesti. A prvi centar u koji doslovno ulazite iz automobila, dakle podzemnog parkirališta kako se ne biste smočili na kiši ili uneredili na vjetru, otvoren je 1956. u predgrađu Minneapolisa, i kao najveći ponosno nosi naziv The Mall of America.
Graditelji pioniri
Bez obzira na povijest, fenomenalan rast i širenje suvremenih trgovačkih centara unatrag stotinjak godina uglavnom se veže ili slijedi migracije stanovništva nakon 2. svjetskog rata, kada je uslijedilo i jednako snažno širenje tržišta automobila. Prema podacima Consumers Reasearcha, do 1960. godine samo u Americi bilo je 4500 šoping centara koji su ostvarivali 14 posto maloprodaje, do 1975. njihov je broj porastao na 16.400 i počeli su uzimati 33 posto tržišta maloprodaje, a već 1987. udio u prodaji prerastao je 50 posto. Amerikanci su tu značajno odskočili već ranih 50-ih godina kada su snažno poticane greenfield investicije, no i ostatak svijeta taj je trend, možda ne količinski ali ipak, brzo pratio. Centri su danas mjesta prodaje, ali i mjesta socijalizacije unutar svojih zajednica, te novi urbani centri, dislocirani s glavnih gradskih trgova u zgrade koje više nisu nužno samo u predgrađima. Osim toga, trgovački su centri i pravi poligon za nove arhitektonske i graditeljske ideje i rješenja, što pokazuje povijesni prikaz, od samih početaka.
Europski su se graditelji istaknuli secesijskim i neostilovima u oblikovanju ovih zgrada početkom u 20. stoljeća, ali pravim današnjim šoping centrima pečat su dali američki kolege koji su imali više, i to u prosjeku mnogo bogatijih naručitelja. Već spomenuti Cleveland Arcade bio je ne samo među prvim centrima, već i trijumf viktorijanske arhitekture i prestiža iskazanog kroz 1600 staklenih krovnih panela, podržavanih željeznim nosačima. Sljedeći značajan arhitektonski utjecaj na život šoping centra izvršio je američki imigrant iz Austrije, arhitekt Victor Gruen, koji je pionir izgradnje velikog, zatvorenog i regionalnog centra Southdale u Twin Cityju, predgrađu Edine u Minnesoti, otvorenog 1956. godine.
U Europi je pak prvi veliki centar s pripadajućim parkiralištem otvoren je tek 1964. godine. Bio je to Chrisp Street Market pored Birminghama u Velikoj Britaniji, a slijedio ga je Brent Cross Centre otvoren 1976. u londonskom predgrađu kao prvi centar izvan samog grada.
Novi trendovi
Što se 21. stoljeća tiče, današnji se centri doslovce natječu u izgledu, veličini i ponudi, a u bitkama oko četvornih metara na prva su dva mjesta Kinezi. Dakle, najveći šoping centar na svijetu je New South China Mall u Dongguanu, razvučen na 890 tisuća četvornih metara, a slijedi ga Golden Resources mall u Pekingu, s površinom od svega 680 tisuća četvornih metara. Kada pak govorimo o najvećoj posjećenosti, još uvijek ne napuštamo istok Zemlje jer prije desetog mjesta na listi nećete vidjeti nijednu zapadnu zemlju. Dakle, najviše posjetitelja bilježi Mall Taman Anggrek, Kelpa Gading, te Pluit Village, sva tri smještena u Jakarti u Indoneziji. Slijede ih malezijski, filipinski, pa bangladeški centri.
No, iako se čini da je u tom 2000 godina dugom (iako isprekidanom) razvoju već sve rečeno i smišljeno, pristup kupcima stalno se inovira pa nastaju novi trendovi. Primjerice, od 2004. godine iz Kanade je krenuo trend izgradnje power centara, koji gotovo ekskluzivno oko sebe grupiraju nekoliko najjačih trgovačkih imena i predstave ih na velikoj prodajnoj površini, i to po mogućnosti u nekoj gradskoj četvrti. Centri novih generacija, što zbog izgradnje, što zbog što veće dostupnosti, postaju dio kvartova, a osim toga sve se češće grade u visinu, u neboderima, zbog cijene gradskih zemljišta. Među prvima je bio Water Tower Place u Chicagu, izgrađen 1975. godine, koji je u ponudi imao i hotelske usluge te luksuzne apartmane. Ovaj su koncept najviše prihvatili Azijati, posebice u Hong Kongu ili Bangkoku.
No, i šoping centri osjetili su udarac online kupovanja, te stoga sada nude ono što vam virtualna kupnja ne može ponuditi - užitak na mjestu ‘zločina’, bilo da je riječ o fitnesima, wellness centrima, kinima, teatru, zabavnom parku. A da neće samo tako lako sići sa scene, dokazuje i britanski trend rasta i urbanizacije mladih gradova poput Livingstonea, Cumbernaulda, Coventryja oko središnjeg šoping centra, koji je ujedno i središte društvenog života.