Pseudobiografski film ’Raj’ francuske redateljice Mie Hansen-Løve, čiji je glavni protagonist Paul stvoren po uzoru na njezina brata Svena, koji je i surađivao na scenariju, gorko-slatki je presjek jedne generacije, kao i kronika europske elektroničke glazbe od njezinih početaka u podrumima francuskih tinejdžera pa do kulminacije koja je došla s komercijalnim uspjehom Daft Punka.
Nakon svakoga razuzdanog tuluma dolazi bolno spuštanje, a na vrhu ima mjesta samo za odabrane. Ne nužno i najbolje. Mia Hansen izvrsno dočarava svu ekstazu rave partyja punih narkotika i ekstatične glazbe, ali bez ikakvog uljepšavanja pokazuje i ono što slijedi nakon toga.
Glazbenici koji jedva spajaju kraj s krajem, izgubljeni u svojim snovima prema kojima realnost nema nimalo milosti nastanjuju taj svijet. No ’Raj’ nikako nije komorna drama, kako možda zvuči ovaj opis. Ritam glazbe presnažan je eliksir da ne bi barem na trenutak stvorio iluziju boljeg svijeta. Svjetlo na početku, tama na kraju, kako kaže pjesma Roberta Creeleyja koja zatvara film.