Željezna Lady

Slučajnost je, valjda, htjela da se na kinorepertoaru nađu dvije filmske biografije povijesnih ličnosti sumljive ostavštine. I obje čine istu pogrešku.

‘Željezna lady’ kao i Eastwoodov ‘J. Edgar’ pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći klasičnu biografiju u korist osobnog pristupa koji povijesni kontekst uzima kao nužnost i izlaže ga u kratkim crtama. Oboje su u filmu stari, isprani i mentalno slabi stavljeni u odnos s mladim, ambicioznim, moćnim verzijama samih sebe, s naglaskom na ljubavne veze, što je, pokazalo se, manjkav pristup. Govoriti o povijesnim ličnostima bez povijesti neozbiljno je.
Tvrdnja jednog kritičara koji je film doživio kao sjajnu glumačku izvedbu (Streep) u potrazi za pričom možda je najbolji opis. Politički i povijesni kontekst umanjen je do razine natruhe, motivacija i uspon kćeri lokalnog trgovca samo je sugerirana, ali film zato uspijeva u izazivanju iskrene emocije i prikazuje sjajno kontradikciju žene koja je u isto vrijeme prema svijetu suverena vladarica, a prema mužu krhka i nesigurna poput školarke

Režija: Phyllida Lloyd
Uloge: Meryl Streep, Jim Broadbent, Richard E. Grant
The Iron Lady, 2011.