Zamislite da Hrvatska ima osam kompanija poput HEP grupe, koja je za prošlu godinu iskazala 1,8 milijardi kuna bruto dobiti, što je i najveći profit u 2020. Tih osam HEP-ova trebalo bi raditi cijelu godinu da se od njihove ukupne dobiti alimentira 'samo osam posto proračuna'. Toliko je, prema Vilimu Ribiću, teška 13. plaća od 7000 kuna, koliko traže sindikati državnih i javnih službi.
Na našu sreću, a na Ribićevu žalost, Hrvatska ipak ne troši cijeli proračun (173,8 milijardi kuna rashoda predviđeno je za 2022.) na plaće zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Trošak 13. plaće bio bi, dakle, znatno manji nego što to pokazuju Ribićevi nezajažljivi apetiti. Pravi izračun troška 13. plaće za državni i javni sektor bio bi bliži iznosu od oko 3,6 milijardi kuna (bruto), što je oko dva posto proračuna. Dakle, za Ribićevu 13. plaću trebale bi sljedeće godine raditi – samo dvije HEP grupe.
Kako god, svaki od bar 255 tisuća zaposlenika na proračunu podržava 13. plaću. S takvom bi odredbom kolektivnog ugovora bio zadovoljan i svaki zaposlenik u privatnom sektoru. Tragom toga Liderov glavni urednik Miodrag Šajatović na Facebooku je pokrenuo inicijativu da se i svim zaposlenima u realnom sektoru isplati 13. plaća iz državnog proračuna! Ta provokacija izazvala je zanimljivu raspravu, od podrške do protivljenja, od prihvaćanja do komentara da je to logičnije jer bi i 13. plaću državnom sektoru zaradio realni sektor. Predloženo je širenje inicijative na umirovljenike i slobodnjake, obvezna isplata K-15 (nekadašnji regres za godišnji odmor)…
Istini za volju, koji pametan poslodavac ne bi volio isplaćivati 13. plaću, pa i 14., i još dodatne bonuse radnicima. Pogotovu u situaciji u kojoj poduzetnici dobre radnike traže svijećom, u kojoj kadrovska rupa postaje sve veći zastoj u poslovanju. Nismo čuli da država odbija poslove zbog nedostatka zaposlenih, a sve je više poduzetnika koji su prisiljeni birati poslove i usporavati rast jer ne mogu osigurati adekvatnu kadrovsku podršku novim projektima.
Poslodavac će, dakle, isplatiti onoliko koliko može, nerijetko i povrh dogovorenog. No, državni sindikati žele odmah zacementirati 13. plaću kao stečeno pravo. Nisu oni prošle godine osjećali koronakrizu u novčaniku i nisu mjesecima živjeli od 4000 kuna potpore. I neće dopustiti da u kolektivni ugovor uđe odredba prema kojoj bi plaće ovisile o situaciji, odnosno da se smanje devet posto ako je toliko pao BDP.
Sindikalisti argumentiraju povećanje plaća u javnom sektoru većom potrošnjom pa to diže BDP. Iz redova zaposlenika u realnom sektoru stižu signali tipa 'i tata bi, sine!'. I oni bi bili spremni žrtvovati se. Potrošili bi u trgovinama 13. plaću do zadnje lipe i tako jednako digli BDP kao i zaposleni u državnom sektoru.