Zapadni Balkan itekako može imati koristi od nearshoringa odnosno premještanja proizvodnje s Dalekog istoka u zemlje koje su bliže europskim maticama koje preseljenju i promišljaju, pokazalo je nedavno istraživanje koje je proveo Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (The Vienna Institute for International Economic Studies, WIIW). No, korist bi bila dalekosežnija da je primjera tvornica i pogona koji se umjesto u drugim zemljama Europe otvaraju na Zapadnom Balkanu više, a nije jer investitore u tom naumu i dalje sprječavaju strukturni problemi svake od zemalja u toj regiji. Kako je za Lider potvrdio jedan od ekonomista koji je na tom projektu i radio, Branimir Jovanović, WIIW kad govori o Zapadnom Balkanu misli na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju, Kosovu, Crnu Goru, Kosovo i Albaniju, a Hrvatsku ni ne spominju jer je ona dio Europske unije.
- Osim toga, Hrvatska je ekonomski naprednija od ovih drugih gospodarstava. Unatoč tome, ipak bih rekao da bi se zaključci iz naše studije barem donekle mogu odnositi i na Hrvatsku, jer realno nije bitno drugačija - istaknuo je Jovanović.
Glavna teza WIIW istraživanja o nearshoringu potječe od najave multinacionalnih kompanija koje najavljuju da bi mogle premjestiti svoju proizvodnju ili pogone u državama koja su im bliže, umjesto u mjesta koja su daleko budući da se suočavaju s problemima u svojim lancima opskrbe od početka pandemije. Drugo, Balkan je prvi prirodni izbor za blizinu za europske tvrtke, jer je geografski vrlo blizu zapadnoj Europi, uz to te zemlje imaju mnogo kulturnih sličnosti i imaju najniže troškove proizvodnje na kontinentu.
- To su sve razlozi zašto doći i tu ulagati, ali postoji i treći segment te priče, a taj je da ekonomije zapadnog Balkana imaju mnogo problema, koji se odnose na upravljanje, korupciju, političku nestabilnost, kvalitetu obrazovanja, kvalitetu infrastrukture itd., i ako žele u potpunosti imati koristi od ovog potencijalnog preustroja globalne ekonomije nakon pandemije, moraju se pozabaviti svojim slabostima - zaključio je Jovanović.
Hrvatska zasad kad je nearshoring u pitanju bilježi samo upite, a Srbija je pak u rad pustila neke pogone koji su niknuli preko noći temeljem odluke vlasnika da umjesto na Dalekom istoku, proizvodnju vrate u Europu. Ako je vjerovati Ministarstvu gospodarstva, Hrvatskoj je cilj privući investicije koje će pridonijeti stvaranju kvalitetnih radnih mjesta i održivom razvoju. Bitno je pozicionirati se kao atraktivno mjesto za ulaganja budućnosti koja će pridonijeti zelenom, uključivom i digitalnom oporavku, poručili su iz Ministarstva.