Hrvatska
StoryEditor

[INTERVJU] Biljana Borzan: Potreban nam je sustavni nadzor i promocija zdrave hrane, institucije ne rade dovoljno po tom pitanju

01. Rujan 2021.
Biljana Borzan
Razgovarala: Marta Premužak

U posljednje vrijeme sve češće kroz medije saznajemo da su određeni prehrambeni proizvodi povučeni s polica trgovina, a među tim proizvodima ima i onih s bio i eko oznakom. No, ono što većini ostaje nepoznanica jest zašto se to u zadnje vrijeme događa češće nego prije i kako na to reagirati.

Tim smo povodom razgovarali s Biljanom Borzan, hrvatskom zastupnicom u Europskom parlamentu i članicom SDP-a. Ona među prioritet svojeg djelovanja stavlja zaštitu prava potrošača na europskom tržištu, postizanje jednakosti i održavanje zdravog života, kojeg je u Hrvatskoj nedovoljno, posebno kada je u pitanju hrana.

U posljednje vrijeme je sve više obavijesti da se neki prehrambeni proizvodi povlače s polica trgovina zbog neispravnosti. Kako to komentirate? Zašto se to događa?

Od rujna 2020. Europski RASFF, sistem za pravovremeno uzbunjivanje u prehrambenom sektoru, upozorio je na višestruki ulaz pošiljaka sezama kontaminiranog etilen oksidom na europsko tržište. Hrana kontaminirana ovim spojem dosad je u EU najčešće dolazila iz Indije, gdje je korištenje etilen oksida u prehrambenoj industriji dopušteno.

Europska komisija krajem lipnja je ponovno procijenila situaciju, posebno prisutnost etilen oksida u aditivu E410 koji se dobiva od sjemenki rogača. Etilen oksid moga je biti primijenjen kao pesticid za rogač ili sterilizator za priprava ili oboje. Kako se E410 puno koristi u industriji sladoleda za stabilizaciju sladoleda, počele su pojačane kontrole sladoleda, s nalogom da se povlače samo oni sladoledi u kojima se pronađe etilen oksid u konačnom proizvodu.

Europska unija je propisala dozvoljenu maksimalnu koncentraciju etilen oksida, odnosno donesena je odluka da je ona nula. Ako spoj postoji u tragovima, proizvod se povlači. To znači da je kod povučenih proizvoda detektirana nedozvoljena koncentracija te tvari, međutim ne govori o koncentraciji koja će trenutno našteti nečijem zdravlju. 

Smatrate li da nadležne institucije u Hrvatskoj dovoljno rade na zaštiti potrošača kada je u pitanju hrana? Može li se, po Vašem mišljenju, još nešto napraviti?

Mislim da institucije RH ne rade dovoljno, informacije koje imam govore da se smanjio broj inspekcijskih nadzora u odnosu na razdoblje od prije nekoliko godina. Bez sustavnog nadzora teško će se provoditi i najbolji propisi na svijetu i smatram da se inspekcijama trebaju dati veća ljudska i materijalna sredstva da rade svoj posao.

Nadalje, smatram kako se više može napraviti u promoviranju zdravije hrane te da se više pozornosti treba posvetiti zaštiti djece i mladih od agresivnog marketinga koji promovira nezdrave proizvode. Već dugo se zalažem da se djeci onemogući kupnja energetskih napitaka, nedavno smo imali tragediju koja se mogla izbjeći. Nadalje, trebalo bi bolje regulirati što se može prodavati u blizini škola, a više sredstava treba uložiti u programe distribucije voća, povrća i mlijeka koje sufinancira i EU.

Tko je odgovoran za plasiranje proizvoda upitne kvalitete u trgovine i njihovu kontrolu i radi li netko propuste?

Odgovorni su svi redom u proizvodno-prodajnom lancu, te naravno resorna tijela koja trebaju vršiti inspekcije. Iako se čini kontraintuitivno, vijesti da su pronađeni i povučeni kontaminirani i potencijalno kontaminirani proizvodi zapravo znači da sustav funkcionira. Bila bi zabrinutija da tih vijesti nema jer nema šanse da je sva roba na tržištu u skladu sa svim propisima. To nije moguće, propisi se krše svakodnevno, što zbog objektivnih okolnosti, što zbog ljudske pohlepe i indolentnosti.

Kako cijela ova situacija utječe na građane, mogu li se osjećati sigurno?

Iako ni domaći proizvodi nisu imuni na kontaminaciju i povremene probleme, osobno smatram da je uvijek bolje kupovati domaće, od proizvođača koje poznate i kojima vjerujete. Sama činjenica da proizvod nije morao putovati stotine ili tisuće kilometara u kamionu ili kontejneru smanjuje šanse da se nečime kontaminira.

Kada je u pitanje etilen-oksid u hrani, potrošač bi morao konzumirati npr. kontaminirane proizvode svaki dan života, i to u velikim količinama, da bi zdravlje bilo ugroženo. Stoga nema mjesta panici, potrebno je pojačati inspekcijski nadzor proizvoda koji su ušli u EU iz trećih zemalja i koje su u riziku da sadrže taj spoj, primjerice ako sadrže aditiv E410.

Kad gledamo na globalnoj razini, sigurnost hrane u EU je na zadovoljavajućoj razini, dovoljno je pogledati preko Atlantika, prema bogatoj i razvijenoj Americi koja ima puno više problema s time. A da ne govorimo o trećim zemljama.

Odgovara li netko za plasiranje hrane upitne kvalitete i jesu li sankcije adekvatne?

Kažnjavanje prevara s hranom je značajno postroženo novim propisima koji se primjenjuju od svibnja. Primjenom regulative, EU traži od država članica da prevare s hranom financijski kažnjavaju najmanje u visini nelegalno stečenog profita ili postotkom ukupne zarade. Kazne moraju biti odvraćajuće, kako bi se izbjegle situacije u kojima je maksimalna zakonska kazna za prevare s hranom manja od zarade ostvarene prevarom ili nečasnim radnjama. Bilo je slučajeva u kojima se pokvarenim trgovcima isplatilo varati potrošače jer je nelegalna zarada bila višestruko veća od kazni. Osim procesa po sili zakona, svatko tko je oštećen može i privatno tražiti odštetu i zadovoljštinu.

Puno je trgovina zdrave hrane koje plasiraju prehrambene proizvode s eko i bio oznakama, a na kraju ispadne da i oni sadrže pesticide i druge štetne sastojke. Kako je moguće da dolazi do toga, ne bi li oni trebali prolaziti kroz dodatne provjere?

Taj segment je privlačan 'muljatorima' jer je bio hrana značajno skuplja od klasične. Kada nekome tko radi bolesti kupuje bio hranu podvale onu špricanu s pesticidima, to je prema meni ravno trovanju.

Sam proizvodni proces je relativno dobro kontroliran. Eko proizvođači su pod strogim kontrolama i prolaze obvezne inspekcije polja i pogona koje propisuje EU, no problem često nastaje u stadiju prodaje, odnosno prekupnje. Sve da imamo još tri puta više inspekcija i provjera, našlo bi se onih koji su se radi profita spremni kockati sa zdravljem građana, stoga smatram kako su potrebne odvraćajuće kazne i imenovanje krivaca.

Mogu li se i kako spriječiti prevare kod označavanja proizvoda?

Transparentnost, digitalizacija i striktno provođenje propisa, to su rješenja. Nedavno sam imala sastanak s predstavnicima hrvatske tvrtke VeeMee koja je razvila izvanredan sistem sljedivosti hrane. Kupac preko mobitela može s par klikova saznati sve o proizvodu kojeg kupuje, od polja do stola. Znam da su projekt uputili prema našem ministarstvu poljoprivrede i nadam se da su ga ozbiljno uzeli u razmatranje.

Istraživanje koje ste proveli pokazalo je da su neki proizvodi koji dolaze na hrvatsko tržište manje kvalitetni nego u drugim zemljama. Postoji li općenito razlika u kvaliteti hrane na istoku i zapadu Europe te kako se to može regulirati?

Istraživanje koje sam provela je pokazalo da razlike postoje, a to je potvrdila i analiza Europske komisije. U prošlom mandatu smo usvojili izmjenu zakona o nepoštenoj poslovnoj praksi kojom zabranjujemo stavljanje proizvoda različite kvalitete u istom pakiranju na tržište EU. Predvidjeli smo nakon primjene zakona napraviti reviziju učinka. Ukoliko se takvi proizvodi i dalje budu pojavljivali na tržištu, ići ćemo u dodatne mjere. Trenutačno, Europska komisija surađuje s nacionalnim tijelima kako bi se što bolje provodila nova pravila.

Kako djeluje projekt 'Od polja do stola'?

Način na koji proizvodimo i trošimo hranu u Europi će se kroz sljedećih desetak godina značajno promijeniti. Proizvodnja, prerada, pakiranje, prijevoz i prodaja prehrambenih proizvoda snažno utječu na okoliš. Kako bi osigurali da naši temeljni resursi - tlo, voda i zrak - ostanu plodni, zdravi i čisti, potreban je prelazak na održiv način proizvodnje hrane duž cijelog proizvodnog lanca.

Kao izvjestiteljici eurosocijalista moj cilj je da ovom reformom profitiraju svi uključeni – potrošači zdravljem, kvalitetom i dostupnošću; proizvođači ekonomski; a priroda ekološki. Borit ću se za snažno promicanje lokalno uzgojenih proizvoda, jer je najodrživija i najhranjivija ona hrana koja prijeđe najkraći put od polja do stola. Naše poljoprivrednike treba učinkovitije štititi od uvoza proizvoda koji nisu skladu s europskim standardima, sadašnjim i budućim.

Sljedeći tjedan ćemo glasati u odboru, a cijeli Parlament će glasati u listopadu i onda Europska komisija kreće s izmjenama zakona i propisa koji su obuhvaćeni strategijom. Proces će trajati sljedećih par godina, jer se radi o dvadesetak direktiva i regulativa koje idu u izmjene.

EU planira uvesti zajedničke oznake za hranjive proizvode na pakiranjima. Što će to značiti za kupce i hoće li ta oznaka također utjecati na cijenu proizvoda?

Europska komisija će 2022. predložiti jedinstveni sustav označavanja za cijelo europsko tržište, u svrhu boljeg informiranja građana i borbe protiv sve većeg problema pretilosti te povezanih bolesti. Radi nezdrave prehrane, uglavnom od srčanih bolesti i raka, u EU je 2017. umrlo više od 950 000 osoba, a Hrvatska stoji puno lošije od prosjeka. Nove oznake će pomoći kupcima da na policama lakše nađu zdravije proizvode, npr. da među 10 kukuruznih pahuljica izaberu one hranjivije. No, oznake moraju biti uočljive, lako razumljive i temeljene na znanstvenim spoznajama.

Oznake ne bi trebale utjecati na cijenu, no istraživanje iz Francuske, koja je na dobrovoljnoj bazi uvela oznake, govore da su kupci skloniji odabrati proizvode koje imaju oznake od onih koji nemaju.

Koji su Vaši daljnji planovi u djelovanju usmjerenom na zaštitu i zdravlje građana?   

Od kad sam u Europskom parlamentu borim se za zdravu i kvalitetnu hrane, tako planiram i dalje jer je moj posao da EU radi za ljude. U sljedećih par godina na naš će dnevni red doći nekoliko važnih zakona koji proizlaze iz strategije 'Od polja do stola', npr. već prije spomenute oznake hranjive vrijednosti.

Radit ću i na jednom zanimljivom zakonu koji regulira tzv. nutritivne profile. Naime, sada je moguće na vrlo nezdrav proizvod, npr. voćni jogurt pun dodanog šećera, staviti natpis 'sadrži kalcij koji je dobar za kosti'. I to je činjenično točno, ali zavarava potrošača da se radi o zdravom proizvodu. Nutritivni profili bi trebali normirati koji proizvodi će moći nositi pozitivne zdravstvene tvrdnje, odnosno da to mogu biti samo istinski hranjivi i zdravi proizvodi.

05. listopad 2022 01:00