Iako je nedavna konferencija UN-a o klimatskim promjenama u Glasgowu ponovno stavila fokus šire javnosti na važnost ubrzavanja dekarbonizacije radi očuvanja Zemlje, povijesno brzorastući trend ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE) neće biti dovoljan kako bi se postigao jedan od glavnih dugoročnih ciljeva EU da Europa do 2050. godine postane prvi klimatski neutralan kontinent.
Hrvatska je s 27,3 posto u 2017. godini uspješno premašila zajednički cilj EU od 20 posto udjela OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2020. godine, a tome su doprinijele i velike hidroelektrane te vjetroparkovi koji su najdominantniji obnovljivi izvori energije. Usprkos tome što je najveći naglasak u svijetu na energiji vjetri i sunca, što je i Hrvatska usvojila u svojoj energetskoj strategiju za 2030. godinu gdje je predviđeno 2,200 MW kapaciteta u tim dvjema tehnologijama, današnji tekst bit će posvećen segmentu kogeneracija na biomasu, koje su katkad (nepravedno) zanemarene u kontekstu doprinosa ciljevima zelene tranzicije.
U 2021. godini neto električni kapacitet 41 operativne kogeneraciju na biomasu u Hrvatskoj iznosi 96 MW, čime predstavlja najveći subvencionirani obnovljivi izvor energije poslije vjetroelektrana s 717 MW. Na Grafu 1 ispod se može vidjeti kako su kogeneracije u 2019. godini činile 2% kapaciteta od ukupnih 4,895 MW, dok su glavninu činile hidroelektrane (45%) i elektrane na fosilna goriva (30%). Imajući u vidu planiranih novih obnovljivih 2,265 MW kapaciteta do 2030. godine, može se vidjeti snažna orijentacija na zelenu energiju, ali i doprinos povećanju energetske neovisnosti Hrvatske budući da oko 20 posto potrošene energije čini neto uvoz.
Sama tehnologija kogeneracije na biomasu se temelji na termičkoj obradi sječke na preko 700°C, a stvorenom parom se pokreće turbina koja ultimativno dovodi do proizvodnje električne energije. Glavna sirovina u procesu proizvodnje energije kod kogeneracija na biomasu u Hrvatskoj je drvna sječka, koja se dobiva kroz ostatke drvnog materijala niske kvalitete koji nisu prikladni za daljnju uporabu u drvno-prerađivačkoj industriji, odnosno sječom stabala koje imaju biljne bolesti ili nametnike. Hrvatska, s gotovo 50 posto kopnenog teritorija pod šumama, te godišnjim prirastom od 10 mil. m3, je relativno bogata tim prirodnim resursom. Unutar EU kogeneracije su najzastupljenije u relativno šumovitim državama poput Austrije, te Skandinavije i baltičkih zemalja. Također, najveći dobavljači poput Hrvatskih šuma imaju međunarodne certifikate kojima se dokazuje odgovorno i održivo upravljanje šumama.
Prednosti kogeneracija na biomasu u odnosu na primjerice vjetar ili solarne elektrane su višestruke. Prva je potencijal simultane proizvodnje električne i toplinske energije, a poznato je da se tijekom sezone grijanja pretežito u većim urbanim sredinama koristi toplinska energija dobivena iz fosilnih goriva. Uz to, dodatne sinergije mogu se ostvariti kroz prodaju toplinske energije (a potencijalno i rashladne u trigeneracijama) industrijskim potrošačima iz poljoprivrede te prehrambenoj i drvno-prerađivačkoj industriji. Time se smanjuju troškovi i tim subjektima te se povećava konkurentnost, što je posebice važno za izvozno orijentirane industrije.
Druga prednost je veći ekonomski multiplikator kroz direktnu i indirektnu zaposlenost, s obzirom da kogeneracije zahtijevaju kontinuiranu radnu snagu operatora i menadžmenta, dok to nije slučaj kod vjetro ili solarnih elektrana. Osim toga, kogeneracije indirektno potiču zaposlenost i domaćih dobavljača u šumarstvu, odnosno industriji proizvodnje sustava i komponenti kod termoenergetskih postrojenja. Vezano uz zaposlenost bitno je napomenuti kako je većina kogeneracija na biomasu smještena u relativnoj blizini sirovina, odnosno u pretežito ruralnim sredinama Hrvatske, čime se doprinosi i poticanju ujednačenijeg regionalnog razvoja.
Treća prednost je utjecaj na stabilnost nacionalne distributivne mreže. Visoka volatilnost u proizvodnji električne energije zbog egzogenih faktora poput izmjena dana i noći te godišnjih doba, opterećuje mrežu te dovodi do povećanih troškova balansiranja. Neovisno o vanjskim faktorima, kogeneracije na biomasu su sposobne raditi 24 sata dnevno kroz većinu godine te imaju predvidiv profil potencijalne proizvodnje.
Što se tiče aktivnosti na M&A tržištu, kogeneracije na biomasu preporodile su interes međunarodnih investitora za Hrvatsku kroz dvije uspješne transakcije u posljednjih godinu dana te dvije transakcije koje su trenutno u tijeku. Osim sveprisutnih investitora iz srednje Europe povećao se interes strateških investitora i infrastrukturnih fondova iz zapadne Europe, posebice Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Usprkos tome postoji još prostora za konsolidaciju tržišta kogeneracija na biomasu kroz akvizicije preostalih većih portfelja i/ili manjih kogeneracija. Procjena je kako će novi natječaji za subvencioniranje velikih vjetroelektrana i solarnih elektrana kroz feed-in premije zacementirati mjesto Hrvatske na investicijskoj karti obnovljivih izvora energije u Europi te privući znatan broj i novih greenfield investicija kroz koje će Hrvatska doprinijeti rješavanju jednog od glavnih izazova u 21. stoljeću – klimatskim promjenama.