Godišnji Liderov Susret guvernera i bankara regije u Rovinju bio je dobar povod za razgovor sa šefom hrvatske monetarne vlasti Borisom Vujčićem jer je pandemija ionako solidnu zalihu tema u ovom području dodatno obogatila.
S guvernerom smo razgovarali o aktualnim temama, poput hrvatskog pristupanja eurozoni i inflacije, ali i nekim starim zamjerkama, prije svega onoj da Hrvatska narodna banka ne sudjeluje dovoljno u oblikovanju povoljne gospodarske slike. To je zbog drastičnog povećanja uloge središnjih banaka u posljednje vrijeme počelo snažnije dolaziti do izražaja, no guverner je ostao čvrst u obrani tradicionalnog poimanja uloge središnje banke.
Kada očekujete da bismo mogli plaćati u eurima i kako o tome razmišljaju u Bruxellesu?
– O tome se upravo vode razgovori. Teoretski, prvi je mogući datum 1. siječnja 2023. i nadam se da ćemo uskoro moći zajedno s kolegama u Europi izaći s nekim konkretnim datumom kako bi poduzeća i državna uprava mogli prilagoditi pripreme za uvođenje eura. Mi se u svakom slučaju već pripremamo za taj datum jer su tehničke pripreme zahtjevne i prostora za odgodu nemamo.
Bilo je rasprava i o tečaju konverzije. Izvoznici pozdravljaju uvođenje eura, ali nisu oduševljeni dogovorenim tečajem.
– Normalno je da svatko ima svoj idealni tečaj. Recimo, izvoznicima odgovara viši, ali onima koji duguju u eurima niži. Ova je razina posljedica povijesnog kretanja tečaja kune u odnosu na euro u posljednjih više od 20 godina. Ona je redovita bila oko prosjeka od 7,53 kune za euro. Takav je tečaj istodobno bio u skladu s HNB-ovim i ESB-ovim ocjenama ravnotežnog tečaja.
Bi li nešto bilo drukčije da je Hrvatska bila članica eurozone tijekom pandemije?
– Bilo bi mnogo lakše jer ne bismo imali problema s tečajem koji je bio pod snažnim pritiskom, što je ponukalo HNB da bankama plasira 2,7 milijardi eura u proljeće prošle godine, odnosno gotovo šest posto BDP-a. Osim toga, imali bismo znatno veću fleksibilnost u programu otkupa državnih obveznica, što smo radili, ali je bilo mnogo teže zato što nismo u eurozoni. Naime, u situaciji kada imate tako jak pritisak na domaću valutu HNB mora prodajom eura povlačiti kune, dok istodobno otkupom obveznica u svrhu stabilizacije javnog duga upumpava kune u sustav. Članstvo u eurozoni eliminira valutni problem i olakšava stvaranje likvidnosti drugim instrumentima. Valutni rizik je inače u Hrvatskoj golem zbog visoke štednje i kreditne izloženosti euru, zato moramo održavati stabilan tečaj jer bi s prevelikom deprecijacijom kune drastično narastao dug. Deprecijacija kune od deset posto znači povećanje duga u Hrvatskoj od 50 milijardi kuna i to je zaista velik problem koji je teško spriječiti u krizi kakvu smo imali. Uspjeli smo to napraviti, no bilo bi znatno lakše da smo bili dio eurozone.
Prošla iskustva različitih nacija dosta utječu na stavove o inflaciji. Nijemci i mi smo, primjerice, osjetljivi na tu temu jer su podivljale inflacije još u sjećanju. Postoji li danas mogućnost galopirajuće ili hiperinflacije?
– Ne, takve inflacije iz prošlog stoljeća ne treba se bojati, ali bi stopa inflacije mogla biti visoka. Imali smo razdoblje 70-ih i 80-ih godina kada je stopa inflacije bila znatna i američka središnja banka morala je voditi restriktivnu politiku kako bi je obuzdala. Danas, zahvaljujući globaliziranijem svijetu, ona je osjetno niža nego prije. Kada bi u Jugoslaviji, recimo, Borovo ili Šimecki povećali cijene cipela, to je odmah značilo općenito višu cijenu cipela, ali sada cipele dolaze iz cijelog svijeta i time pritišću cijenu prema dolje, što vrijedi za većinu proizvoda koji ulaze u potrošačku košaricu, osim nekih usluga koje nisu međunarodno razmjenjive, poput frizerskih usluga. No konkurencija u području robe je tolika da si nijedno poduzeće ne može dopustiti drastično povećanje cijene jer bi izgubilo tržišni udio. Drugi veliki doprinos kontinuirano niskoj inflaciji dolazio je od rasta produktivnosti na tržištima u razvoju, ali taj hiperciklus ne može trajati zauvijek i bazen jeftine radne snage polako se iscrpljuje. Dakle, kao što je globalizacija pozitivno utjecala na smanjenje inflacije, tako bi mogla i negativno, ako ondje počnu rasti cijene, ali hiperinflacije neće biti.
HNB se često kritizira zbog navodno premale angažiranosti. Radikalniji primjer je Mađarska čija središnja banka vrlo aktivno sudjeluje u oblikovanju gospodarstva, a HNB samo održava stabilnost sustava i tečaja. Kako na to odgovarate?
– Održavanje stabilnosti financijskog sustava i cijena i jest uloga središnje banke, pa bi na kritiku trebale naići upravo one aktivnosti središnje banke koje prelaze okvire te uloge.
O monetarnoj politici do uvođenja eura i valutnim rizicima na neeurskim tržištima govorit će Michael Faulend, viceguverner Hrvatske narodne banke na konferenciji Pametni znaju čemu služi izvoz koja će se održati 9. srpnja u hotelu International i online.
Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.