Zagrebački antikvarijat Biblos uspješno posluje već sedamnaest godina, što je za vrijeme u kojem su knjige sve manje na cijeni impresivan broj. No Biblos se specijalizirao kao znanstveni antikvarijat s posebnim naglaskom na hrvatsku baštinu. Takve vrijedne i rijetke knjige prodaju se i za nekoliko desetaka tisuća kuna, a Glavan sanja o tome da pronađe Marulićevu ‘Juditu‘ iz šesnaestoga stoljeća
Na uglu Palmotićeve i Đorđićeve ulice u Zagrebu smjestio se antikvarijat Biblos, vlasnika Daniela Glavana, rođenog bibliofila kojega je odmalena vukla ljubav prema knjigama. Sam kaže da je od jedanaeste godine počeo obilaziti antikvarijate po Zagrebu i čini se da je to odredilo njegov životni put. Otkako se počeo baviti knjigom, nije imao plan b – danas pak kaže kako se nada da će se knjigom baviti do kraja života. A priča počinje prije 17 godina na jednoj kavi s fakultetskim kolegom.
– Sjedeći na kavi, pitao sam kolegu Marka ima li 1700 kuna jer sam točno toliko ja tad imao. U to vrijeme otvorio se sajam antikviteta na Britancu, a kako sam živio u blizini, pomislio sam da bismo mogli ondje prodavati knjige. Bila je 2002., kolega je pristao na moj poslovni prijedlog i s 3400 kuna pokrenuli smo biznis – počinje Daniel.
Knjiga nisu imali, ali su dali oglas u Plavom oglasniku da otkupljuju knjige te su zakupili štand na Britancu. To je bio početak. S 3400 kuna početnoga kapitala, što zvuči pomalo hazarderski, krenuli su ostvariti svoj san. S tim početnim kapitalom uspjeli su kupiti 200-tinjak knjiga i već su sljedećeg tjedna vratili uloženo i zaradili, oko tisuću kuna. Prodaja na Britancu trajala je oko godinu dana, nakon čega otvaraju tvrtku i počinju službeno raditi. Prva adresa Biblosa bila je u centru Rotondi.
Od štanda do tvrtke
Mnogi se ljudi samo žele riješiti starih knjiga, a mnogi i ne znaju što posjeduju, što je Danielu u početku veoma pomoglo. Nabavljanje knjiga u to vrijeme svelo se na pozive građana koji su se htjeli riješiti knjiga, a Daniel ih je objeručke prihvaćao.
– Bilo je tu i početničke sreće jer nekad bismo došli po neku nama zanimljivu knjigu, a dobili bismo i mnogo drugih jer su ih se ljudi htjeli riješiti. Pa se znalo dogoditi da za neku manju svotu novca dobiješ hrpu knjiga – objašnjava Daniel i dodaje kako je na farmi u Feričancima, u blizini Našica, pronašao zaista izvrsne knjige za koje domaćini nisu ni znali da ih imaju i vjerojatno bi propale da su ondje ostale.
Biblos se tijekom godina profilirao u specijalizirani znanstveni antikvarijat u kojem se mogu naći naslovi iz hrvatske i opće povijesti, lingvistike, sociologije, teorije književnosti, arheologije, alternativne znanosti i slično, a Daniela bi se moglo nazvati i spasiocem starih i rijetkih vrijednih knjiga. Kao neki kulturni superheroj koji želi spasiti rijetke, katkad i zaboravljene knjige i sačuvati djelić kulturne baštine za nadolazeće naraštaje. U Biblosu se doista mogu naći vrijedni primjerci iz hrvatske književne povijesti, neki datiraju čak iz 16. stoljeća. No kolike su cijene takvih vrijednih izdanja starih i po nekoliko stotina godina? Glavan kaže da postoje razni elementi koji određuju cijenu te da godina nije presudna.
Što je vrijedna knjiga
– Recimo, Marulićeve 'Institucije' iz 16. stoljeća prodaju se za 15 tisuća kuna, a Fortisov putopis koji je izašao 200 godina poslije, točnije 1778. i koji je najopsežnije izdanje s mnogo grafika i zemljovida, stoji 19 tisuća kuna – objašnjava Daniel.
Dodaje i da je nedavno na 'Interliberovoj' aukciji najskuplja prodana knjiga bila iz 1938., a postigla je cijenu od 27 tisuća kuna. Riječ je o 'Turpitudi' koju je Marko Ristić darovao Miroslavu Krleži. Naime, cijenu knjige povećat će i dobra priča koja se iza nje krije, a 'Turpitudu' su zabranjivale i sustavno uništavale tadašnje vlasti kojima nije odgovarala ta parodija, tj. groteska.
– Ristić je uspio sačuvati desetak primjeraka, a jedan od njih dao je Krleži, na koji je i napisao: 'Evo ti jedan od primjeraka koje državno tužiteljstvo nije uništilo'. Tako da knjiga stara samo 70 godina može vrijediti mnogo više od neke stare 200 godina ako je priča oko nje zanimljiva i ako ima neku posebnost – govori Glavan.
U potrazi za baštinom
Najskuplja knjiga koju posjeduje jest ona Jakova Lukarevića 'Copioso ristretto degli annali di Ravsa' – povijest Dubrovnika iz 1605., koja se prodaje za 20 tisuća kuna. Neke bi knjige vrijedile i po nekoliko desetaka tisuća kuna kada bi se pojavile u optjecaju, ali do takvih je teško, čak i nemoguće doći. Daniel i dalje sanja o tome da bi mogao pronaći neko od ranijih izdanja 'Planina' Petra Zoranića ili Hektorovićeva 'Ribanja i ribarskog prigovaranja', a životni mu je san naći 'Juditu' iz 16. stoljeća. Ipak, to možda i ostane samo san jer su knjige iz 16. stoljeća pisane hrvatskim jezikom godinama uništavali brojni režimi ili vlade. U to se vrijeme većina hrvatskih knjiga, što se odnosi i na hrvatsku baštinu iz Bosne i Hercegovine, tiskala u Veneciji. Mnoge su na kraju uništene, mnoge su završile vani, i u bližoj povijesti, tijekom Drugoga svjetskog rata, mnogo knjiga i biblioteka jednostavno je uništeno.
No Daniel tvrdi da je ljepota posla kojim se bavi upravo ta neizvjesnost i tračak nade koji postoji da bi se neka knjiga ipak odnekud mogla pojaviti.
– Evo, sad možda netko uđe i kaže da ima 'Juditu' iz 16. stoljeća, nikad se ne zna – kaže.
Takvi veseli trenuci rijetko se dogode, pa se bolje orijentirati na strane sajmove i trgovce koji se bave prodajom takvih knjiga jer je to sigurnije nego čamiti u antikvarijatu i čekati neku zlatnu koku. Nedavno je tako od jednog trgovca iz Nizozemske kupio veliku količinu knjiga koje su pripadale našem velikom kolekcionaru Ivi Dubravčiću. Naime, čovjek je nudio knjige domaćim institucijama, ali one nisu htjele otkupiti cijelu biblioteku, pa je on prvo prodao najvrjednije knjige američkim muzejima jer su oni prepoznali vrijednost za razliku od nas.
– A te su knjige pisane glagoljicom i hrvatskom ćirilicom. Mi smo jedini narod u Europi koji je imao književnost na tri pisma: latinci, glagoljici i hrvatskoj ćirilici. To malo ljudi zna, a kako onda očuvati baštinu i identitet kada vlada neznanje? – pita se Daniel i dodaje da je znanje svakog pisma veliko bogatstvo.
Zagrebačka scena
U Zagrebu djeluje desetak antikvarijata i, kako kaže Daniel, to je jedini oblik kulture u kojem Zagreb prednjači gledajući regiju u cjelini. Također, jedino se u Zagrebu održavaju aukcije starih knjiga. Antikvarijati su postali rijetka mjesta na kojima se može nabaviti kvalitetna literatura iz područja filozofije, povijesti, lingvistike, a knjižare su se orijentirale ponajviše na 'self-help' literaturu i najtraženije naslove. Dodatno, problem je knjižara i to što u njima od 40 do 50 posto asortimana nisu knjige.
– Zbog svega toga mnogi se okreću antikvarijatima u potrazi za kvalitetnim knjigama – kaže Daniel i dodaje da su njegovi najčešći kupci studenti i ljudi iz akademske zajednice.
No iako je zagrebačka scena na stabilnim nogama, što se čitanja tiče, Hrvati su među najlošijima u Europi, za što odgovornost snosimo svi, od roditelja, učitelja pa do Ministarstva kulture.
– Odgovornost snosimo svi jer mi prvi moramo odgajati svoju djecu da čitaju, a ne im dati tablet ili mobitel kad želimo malo mira, to je zaista porazno – smatra Daniel.
I tu ima potpuno pravo, jer kad znamo da se u školskim knjižnicama češće posuđuje 'Vodič za lektiru' nego, recimo, 'Zločin i kazna', jasno je koliko se čita.
– Djeca moraju dobiti osnove iz kapitalnih djela hrvatske i svjetske književnosti. Klasici se moraju pročitati kako ne bi bili zakinuti u daljnjem intelektualnom razvoju – jasan je Daniel
I 'Britanica' online
Živimo u vremenu kada se sve seli izvan fizičkog, pa tako i knjige, zbog čega se neke više i ne tiskaju. Najbolji primjer za to je enciklopedija 'Britanica', koja ne izlazi već sedam godina. Knjige se također sele online, pa gadgeti poput Kindela postaju instrument za čitanje.
– Knjige će opstati jer ne mogu zamisliti da Kantovu 'Kritiku čistog uma' čitam na ekranu – objašnjava Daniel.
Iako online djeluje kao disruptor za knjige, što se tiče prodaje, tu je postao kralj. Slijedeći trendove, i Biblos velik dio asortimana prodaje putem web-trgovine, a fizički u trgovinu uđe između dvadeset i trideset ljudi na dan, što je zaista porazno u milijunskom gradu poput Zagreba.
– Osim web-prodaje, jako nam dobro dođe i 'Interliber', koji je najbolji takav sajam u regiji i svake godine sve je bolji. Ipak, problem je što mnogi ljudi kupuju isključivo na 'Interliberu', a ostali dio godine i ne pomišljaju na kupnju knjiga, ali bolje ikad nego nikad – govori Daniel. Problem je što je 'Interliber' jedini takav sajam u Hrvatskoj. Bilo je pokušaja u Splitu s 'Mediteranskim tjednom knjige', ali su rezultati prodaje bili i više nego skromni.
Daniel širenje mreže i okupljanje većeg broja čitatelja vidi u sajmovima s našega govornog područja, na kojima bi se mogli predstavljati svi izdavači iz regije, ali takvih uvjeta, kaže, još nema, iako se nada da će uskoro slijediti neke pozitivne promjene.
– Mi vlasnici antikvarijata na neki smo način lučonoše kulture i pismenosti i borci da knjiga nastavi živjeti. Ovo su danas jedna od rijetkih mjesta na kojima se okupljaju zaljubljenici i gdje se još raspravlja o knjigama i to je nešto što treba održati na životu – zaključuje Daniel.