Nakon što je premijer Andrej Plenković predstavio Nacrt Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. zamolili smo za komentar Danka Sučevića, stručnjaka za krizni menadžment, koji je rekao da bi za neku ozbiljniju analizu dokumenta od 140 strana trebalo više vremena, no ono što je mogao primijetiti je to da ne vidi nikakav smjer kojim bi naša zemlja trebala ići. Odnosno, kaže da vidi kako su u strategiji uključeni svi smjerovi, što znači da želimo sve, a to tako jednostavno ne ide.
No rekao je da je uspio malo detaljnije pogledati Strateški cilj 1 'Konkurentno i inovativno gospodarstvo' u kojem piše: 'Kako bi poduzeća postala vitalni dijelovi gospodarstva potrebno im je osigurati ključnu ulogu u zelenom i digitalnom gospodarskom rastu i razvoju. U tu svrhu stvarat će se učinkovit gospodarski ekosustav s razvijenom poslovnom i istraživačkom infrastrukturom i poslovnim potpornim institucijama. To će potaknuti razvoj poduzetništva i vještina, modernizaciju i internacionalizaciju poslovanja.' Sučević kaže da je 'u tom stilu napisan cijeli tekst i da se odmah može vidjeti logička pogreška.
- Jesu li poduzeća vitalni dio gospodarstva nema veze s ulogom u zelenom i digitalnom rastu i razvoju, ali ima stroge veze s udjelom države, odnosno ortačkog kapitalizma. Ako je toga manje, onda su poduzeća vitalna. Zeleni rast i razvoj je samo jedna od mogućnosti koja, generalno uzevši, kreira samo dodatna ograničenja razvoja, čime nas ostavlja manje konkurentnim u odnosu na gospodarstva koja ne inzistiraju na 'zelenom' rastu. U Nacrtu između redova piše da će se uvoditi nova ograničenja, nova zakonska pravila i slično. 'Digitalno' je pak riječ koja je jako popularna u posljednje vrijeme i koju oni koji ju koriste baš ne razumiju što to u praksi znači. Zašto umjesto digitalizacije ne bi išli u minijaturizaciju, biotehnologiju, nove materijale, automatizaciju, robotiku, 4. industrijsku revoluciju - kaže Sučević.
Ističe, dakle, nema fokusa, nema razumijevanja gospodarstva i tržišta, ne vidi se što je ili će biti naša konkurentna prednost, kako ćemo prestići zemlje okruženja, po čemu ćemo biti bolji od Slovenije, Češke, Mađarske, Poljske pa i Rumunjske i Bugarske.
- U strateškom menadžmentu generalno se prihvaća da ili ćeš biti najjeftinij ili ćeš biti najbolji po barem jednom kriteriju. Kad neka firma kaže da će biti i najjeftinija i najbolja, onda znaš da nemaju pojma niti šanse. To je ono što se ovdje vidi - zaključuje Sučević.