Jedan od prepoznatljivijih 'lokalnih' političara Dario Hrebak prošli je tjedan svjedočio svojevrsnom zaokruživanju svojih dviju političkih misija na nacionalnoj razini. Sabor je, naime, amenovao uvođenje obveze transparentnog trošenja javnog novca načelnicima, gradonačelnicima i županima, uz mogućnost kazne od 50 tisuća kuna ako to ne učine, kao i ukidanje obvezne članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru malim i srednjim poduzetnicima, čime će biti obuhvaćeno njih oko 97 posto.
S obzirom na to da se primjer Bjelovara, u kojem je kao gradonačelnik uveo digitalizirano prikazivanje svih troškova gradske uprave, nije proširio Hrvatskom poput požara, suprotno njegovim očekivanjima, svoju je borbu odlučio podići na nacionalnu razinu, u čemu je uspio koalirajući s HDZ-om. U razgovoru za Lider predsjednik HSLS-a komentirao je te dvije pobjede i iznio što je dosad postigao u gradu kojim upravlja te najavio daljnje planove.
Izvojevali ste pobjedu za transparentnost na lokalnoj razini u Saboru prošli tjedan, ali je li to dovoljno za smanjivanje očito iznimno visoke razine korupcije na lokalnoj razini u Hrvatskoj?
– To je do danas najkonkretniji potez u smislu prevencije korupcije na lokalnoj razini, gdje je i najraširenija. Time se sigurno neće riješiti problem korupcije u potpunosti. Imamo razne strategije, akte i zakone za borbu protiv nje, ali sve je to mrtvo slovo na papiru. No ovo je nešto konkretno. Uostalom, otpor na koji je ta inicijativa naišla dovoljno govori koliko je to bilo važno, kao i činjenica da se načelnici i gradonačelnici u posljednje vrijeme uhićuju kao na traci. To je prvi, ali važan korak, u koji je trebalo uložiti mnogo truda. U Bjelovaru smo to uveli prije nekih tri godine, a od više od 500 jedinica lokalne uprave možda je njih deset ili 15 slijedilo naš primjer, među njima nijedna županija, što isto govori koliki je to iskorak.
Koje bi mjere još trebalo poduzeti?
– Smanjivati samovolju i moć lokalnih čelnika. Mnogi su mi kolege, inače, predbacili da tim potezom svi postaju u percepciji javnosti lopovi, ali ja mislim da će im kada to uvedu pasti veliki kamen sa srca, jer građani mogu vidjeti kako se točno njihov novac troši. Građani su naši šefovi, što se olako zaboravlja, jer su nam dali povjerenje da upravljamo s njihovim novcem. Problem su oni koji to ne žele uvesti, jedni zato što nešto skrivaju, drugi zato što su navikli na određenu komociju, ali oni koji rade prema propisima nemaju se čega bojati. Uvođenjem te transparentnosti bit će rasterećeni i s njih će se skinuti stigma lokalnih šerifa.
Postoji još jedan problem, karakterističan za ovo podneblje. I kad se zna da je netko korumpiran, ljudi ga ponovno biraju. Koji je onda smisao transparentnosti?
– Smisao je da nešto promijenimo, ali slažem se s vama. Primjerice, kada smo digitalizirali upis u vrtić u Bjelovaru, pritisci raznih uglednih i važnih članova društva bili su golemi i na mene i na gradsku upravu da se njihovu djecu upiše u vrtić. Korupcija nije ništa novo u našem društvu, htjeli mi to priznati ili ne. Bio to mali znak pažnje liječniku ili teti u vrtiću, sasvim svejedno, a otuda sve kreće i onda dolazimo do situacije u kojoj se nekoga pravda jer je ukrao 'samo' deset tisuća kuna, a drugi su ukrali milijune. To je problem svijesti. Dok sustav ne funkcionira, dok je previše birokratiziran, otvara se prostor korupciji na osobnoj razini, da ti netko nešto riješi, a to je bio slučaj i u bivšoj državi. Političari su odraz, slika birača. Recimo, mnogi moji kolege zbog ove inicijative više ne pričaju sa mnom zato što tvrde da će ih sada svi neprekidno 'roštiljati' čak i kada su čisti, ali ja zaista ne vidim zašto bi to bio problem. Političarima je dužnost objasniti javnosti kako su potrošili novac.
Bode oči da borbu protiv korupcije vodite u suradnji sa strankom koja je postala simbol korupcije u državi.
– Utoliko je i slađe isporučiti takav zakon.
Postigli ste da oko 97 posto poduzetnika ne mora plaćati članarinu HGK. Koliko ste sada zadovoljni s funkcioniranjem te institucije?
– HSLS već dvadeset godina govori o reformi HGK i u tih dva desetljeća ondje smo se nagledali svega, od nepotizma i uhljebljivanja do korupcije. Ta je institucija bila sama sebi svrha i zastupala je samo interese najvećih. Nekoliko smo puta to pokušali promijeniti, ali sada smo djelomično uspjeli. Djelomično zato što se u politici mora biti pragmatičan i naći zajednički jezik s partnerima. Nije nam cilj rušenje te institucije, ali što se mene tiče, bolje je i da propadne nego da nastavi funkcionirati kao do sada. Zadovoljan sam postignutim jer sada 96 ili 97 posto malih i srednjih ima izbor želi li plaćati članarinu i time mogu oblikovati HGK. Ako HGK isporuči usluge koje poduzetnicima koriste, preživjet će, a ako ne, onda očito ne treba poduzetnicima. Uglavnom, nisam za uništavanje HGK, nego reformiranje prepuštanjem tržištu.
Što bi HGK mogao nuditi na komercijalnom principu, pogotovo ako imate u vidu da postoji nekoliko udruženja iz privatnog sektora?
– Morat će biti konkurentniji, jednostavno se izboriti za svoju poziciju. Na to mora odgovoriti vodstvo Komore. U Saboru smo postavili okvir i to država inače treba raditi; postaviti okvir i prepustiti tržištu da odradi svoje.
Ukinuli ste prirez u Bjelovaru. Kako je to utjecalo na financije i funkcioniranje Grada?
– Bio je to dosad najbolji potez iako sam se tresao kao šiba kad sam to odlučio. Imali smo prirez od 12 posto i odlučili ga smanjiti za tri posto, što smo ponovili godinu poslije. Kad je prošle godine došla kriza, sve smo manifestacije otkazali i uštedjeli deset milijuna kuna, što nam je otvorilo prostor za ukidanje preostalih šest posto jer smo vidjeli da je podmiren gubitak od prijašnjih rezanja. Bili smo jedini grad u Hrvatskoj u kojem tri mjeseca tijekom trajanja lockdowna poduzetnici nisu morali plaćati nijedan račun Gradu. I plaćanja nismo odgodili – otpisali smo ih. Danas imamo prihode od poreza na dohodak veće nego što su bili kombinirani prihodi poreza i prireza prije tri godine.
Kako se to dogodilo?
– Rasle su plaće u javnom i privatnom sektoru, povećana je zaposlenost, jedna velika banka je uz postojeći IT odjel u Bjelovar prebacila i knjigovodstvo, smanjili smo broj zaposlenih u administraciji na razinu od prije nekih deset godina, IT sektor je općenito eksplodirao jer imamo tax-free okvir za takve tvrtke u kojem sve dajemo besplatno u zamjenu za otvaranje podružnice i zapošljavanje ljudi s Bjelovarskog veleučilišta, ukinuli smo porez na potrošnju za ugostitelje i oni su se dignuli, digitalizirali smo usluge i drastično ubrzali izdavanje dozvola, među deset posto smo najuspješnijih gradova po povlačenju europskih sredstava… Samo na konto IT-a doveli smo oko 200 ljudi s plaćama od oko dvije, tri tisuće eura. Dakle, niz je različitih malih koraka koji su zajedno doveli do toga.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.