Odlučivši iskoristiti ‘povoljnu epidemiološku situaciju‘, Lider je razgovor s ministrom gospodarstva, poduzetništva i obrta Darkom Horvatom obavio uživo, na starinski način, bez pleksiglasa ili dovikivanja iz sobe u sobu.
Iako nije bilo dovoljno vremena za doticanje svih pitanja koja muče poduzetnike i javnost, ministar je gotovo jedan sat strpljivo pokušavao odgovoriti na pitanja o tome koja je izlazna strategija države, što s (ne)likvidnošću i što misli o neshvatljivom potezu Državnog inspektorata. Dao je tako jasno do znanja da ovaj ritam pomoći gospodarstvu država ne može pratiti unedogled, kao i da ponašanje inspektora u slučaju zatvaranja nekoliko desetaka restorana nije bilo primjereno i razmjerno, posebice u ovoj situaciji. Jednako je tako sugerirao kamo bi mogle biti usmjerene sljedeće Vladine mjere ako epidemija uskoro okopni i uvjeti omoguće ponovno pokretanje gospodarstva. U suprotnome, država će biti usmjerena na spašavanje onoga što se spasiti se dade.
Razgovarate li s poslodavcima o uspostavljanju konkretnih pravila i mjera čijom implementacijom bi se osigurao početak njihova rada?
- Nikada do sada privatni sektor nije imao toliko prilike participirati u donošenju uvjeta natječaja, osmišljavanju mjera za generiranje dodane vrijednosti i predlaganju administrativnih barijera koje bi trebalo ukinuti. Hrvatska udruga poslodavaca dio je radne skupine koja je pripremala vrlo kvalitetnu analizu parafiskalnih nameta. Suradnja s HGK-om, HOK-om, HUP-om, izvoznicima i stranim ulagačima funkcionira na tjednoj bazi u ovom ministarstvu. Osim toga, ovdje mjesečnim ritmom sjede predstavnici stranih komora koje djeluju u Hrvatskoj, prema tome mi dajemo priliku poslovnoj zajednici da sudjeluje u oblikovanju što bržeg gospodarskog rasta. Za primjer, aktiviranjem europskih fondova omogućili smo mikro, malim, srednjim, čak i velikim trgovačkim društvima, oko 3,8 milijardi kuna namijenjenih prvenstveno uvođenju novih tehnologija, od kojih je dio nabavljen u proteklih nekoliko mjeseci i još nisu stavljene u pogon jer su za to potrebni stručnjaci iz drugih zemalja. Zato tražimo da se tim specijalistima omogući siguran dolazak u Hrvatsku i stavljanje te opreme u funkciju, ali uz primjenu brzih testova kako bi bili sigurni da su ti ljudi zdravi stigli i zdravi otišli nakon obavljena posla.
Kako se u tu kvalitetnu suradnju privatnog sektora i države uklapa glavni državni inspektor Andrija Mikulić koji zatvori nekoliko desetaka restorana u trenutku kada svi jedva drže glavu iznad vode?
- Zakon koji to regulira pisan je u ovom ministarstvu i jasno definira kako se pristupa kažnjavanju. Inspektorat prije svega mora sugerirati da se nešto ne radi po zakonu, a kada ustanovi da se određeni zakoni kontinuirano krše može pristupiti kažnjavanju. Jednako tako, Inspektorat može i ima obvezu kazniti one poslodavce koji svojim aktivnostima krše zakonske odredbe i predstavljaju prijetnju zdravlju ljudi ili životinja. Ta institucija mora stvoriti identične uvjete poslovanja za sve gospodarske subjekte, ali ne restrikcijama i prijetnjama.
I tu se postavlja pitanje staro barem 30 godina, a to je zašto niti Inspektorat niti Porezna uprava ne poznaju institut upozorenja, nego uvijek posežu za drakonskim kaznama? Je li ovo prilika da se taj koncept konačno uspostavi kao pravilo u praksi?
- Mi smo zakonski tu mogućnost uveli i svatko može vidjeti u kojim slučajevima inspektor za utvrđeni prekršaj može izdati upozorenje, a kada pisati kaznu. Uveli smo čak i mogućnost, usprkos mogućim prigovorima Ustavnog suda, upozoravanja na uočenu nepravilnost i pisanja kazne tek nakon što se to upozorenje ne prihvati u propisanom vremenskom roku od osam do 15 dana. Ako je nepravilnost otklonjena u tom razdoblju, smatra se da je nije niti bilo. Isto tako, kada se inspektor odluči na kaznu, ona mora biti adekvatno obrazložena i imati jasan kontekst, s time da se i na to može pokrenuti žalbeni postupak u kojem se, ako je tako utvrđeno, prekoračenje ovlasti inspektora anulira.
S tim u vidu, je li Inspektorat postupio u skladu s duhom zakona ili je pretjerao?
- Smatram da je kazna bila pretjerano restriktivna, što dokazuje i naknadno provedena analiza nakon koje se odlučilo drugačije pristupiti ovoj gospodarskoj aktivnosti. Ne tvrdim da je trebalo zažmiriti na greške ako ih je bilo, ali slažem se da je prvo trebalo posegnuti za upozorenjem, tek onda za drastičnim kaznama.
Spominje se stalno mogućnost povratka epidemije i mjera ograničavanja. Može li hrvatsko gospodarstvo podnijeti još jednu karantenu?
- Ovakvim mjerama država poduzetnike ne može pratiti unedogled. One su usmjerene na zaštitu svakog radnog mjesta i sprječavanje odlaska radnika jer će nam u protivnom nedostajati potrebnih radnika. Zato smo prve mjere osjetno pojačali u drugom krugu kako bi se zadržala barem postignuta razina gospodarske aktivnosti. S ovakvim mjerama ne možemo izdržati bez zaduživanja naredna tri mjeseca. Ako nam se ovo dogodi ponovo sljedeće godine, koliko god žilavo bilo, hrvatsko gospodarstvo ovakav odljev proračunskog novca jako teško može podnijeti i posljedice bi mogle biti puno teže. I puno otpornija gospodarstva se jedva drže, a mi smo donijeli izdašnije mjere od njih, tako da nakon najviše šest mjeseci više taj tempo pomoći nećemo moći održati.