Deset događaja koji su obilježili 2015. u Hrvatskoj (1. dio)

Iako su izbori obilježili i početak i kraj godine kojom je, dakle, dominirala politika, ključni događaj jest izlazak iz dugogodišnje recesije. Spletom raznih okolnosti Hrvatska je ušla u razdoblje rasta BDP-a i kakvoga-takvoga gospodarskog oporavka, koje možda ne potraje dugo

Kaže se da je čovjek jedino biće koje ima mogućnost izbora. Isto se tako kaže da, ako nekoga želite zafrknuti, omogućite mu da bira. Prema toj teoriji, Hrvate su ove godine zafrknuli dvaput. Najprije smo imali predsjedničke pa parlamentarne izbore, a s obzirom na aktere koje smo mogli birati sve je vodilo prema poznatoj uzrečici u Hugovoj videoigrici: 'Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!'
Za političku scenu ovo je naizgled bila živahna i dinamična godina: mijenjali smo predsjednika za predsjednicu, probojem Mosta doživjeli potpun zaokret na parlamentarnim izborima koji nitko nije očekivao. Rekli bismo da u ovoj zemlji nikad nije dosadno.

O 2015. godini kao godini izlaska iz recesije više možete pročitati u blagdanskom dvobroju Lidera, a sad vam donosimo prvih pet događaja koji su obilježili godinu od koje smo se netom oprostili.

1. Kraj recesije
Ako je vjerovati teoriji da je porast BDP-a službeni pokazatelj izlaska iz krize, možemo reći da je u 2015. Hrvatska polako iza sebe ostavila sedmogodišnju agoniju u kojoj je BDP kumulativno pao za 12 posto, a onda je 2015. skromno, ali kontinuirano rastao (u trećem tromjesečju porastao je za 2,8 posto u odnosu na isto tromjesečje 2014). Dakle, ipak se nije radilo o statističkoj pogrešci. Ekonomski analitičari to pripisuju rastu osobne potrošnje, porastu industrijske proizvodnje, rekordnoj turističkoj sezoni te većoj pokrivenosti uvoza izvozom. A upravo je taj tvrdoglavi izvoz, koji raste unatoč tome što ga je politička vrhuška svih ovih godina zanemarivala, najviše pridonio naznaci oporavka. Kako god, BDP je sigurno bio ovogodišnja mantra vladajuće koalicije koja se na izborima nazvala Hrvatska raste, poistovjetivši rast BDP-a s vlastitim radom, što za većinu građana ipak zvuči pomalo pretenciozno. Neki poduzetnici izjavljivali su da osjećaju posljedice rasta BDP-a u svojem poslovanju, no 'obični smrtnici' ne osjećaju veće pomake u životnom standardu. Ako  je osobna potrošnja na godišnjoj razini u prosjeku porasla za jedan posto, to bi značilo da se Hrvat s prosječnom plaćom od navodnih 5640 kuna ove godine 'raspištoljio'  s čak 56 kuna više nego lani. Njemu ipak treba malo više argumenata da povjeruje u to da Hrvatska uistinu raste.

2. Adrisova prodaja TDR-a
U lipnju smo svjedočili jednoj od najvećih poslovnih transakcija u povijesti neovisne Hrvatske. Adris je British American Tobaccu (BAT) za 505 milijuna eura prodao Tvornicu duhana Rovinj (TDR) i tvrtke Hrvatski duhani, iNovine, Opresa, Istragrafiku te udjele u Tisku. Sada s gotovo četiri milijarde kuna Adris u Hrvatskoj i regiji može što god hoće: širiti turistički portfelj, kupiti još koju osiguravajuću kuću kao što je slovenski Triglav, spominjala se i kupnja ACI-ja, Luke Rijeka, pa i ulazak u financijski sektor. Uostalom, upravo je četiri milijarde namijenio ulaganju od 2016. do 2018. No tko god poznaje način Adrisova poslovanja i konzervativnu politiku najvećeg dioničara Ante Vlahovića, zna da bi se za 'investicijski rasplet' mogao načekati. Mnogo će prije posljedice te transakcije osjetiti duhanska industrija, ali i tržište maloprodaje i distribucije. Čega se god Adris primio, ne može mu ni blizu donijeti visoke stope dobiti koje mu je omogućavala duhanska industrija, posebno ne turizam, a u Croatia osiguranju Adris ima mnogo posla prije nego što ta tvrtka počne ozbiljnije zarađivati. Može se očekivati da će biti preslagivanja i u Upravi Adrisa, a nisu isključene ni promjene u vlasničkoj strukturi. Naime, prije dva mjeseca u javnosti su se pojavile spekulacije o tome da drugi po veličini najveći dioničar Plinio Cuccurin, koji je potkraj prošle godine izašao iz Uprave, namjerava s češkim fondom izvesti neprijateljsko preuzimanje Adrisa. Spekulacije su naglo utihnule, duhovi su se za sada smirili, a Ante Vlahović, iako je ostao bez duhanskog biznisa, sve je samo ne 'popušio'.

3. Slučaj franak
Valuta koja raste i bez 'afričke šljive' višegodišnja je tema koja je 2015. doživjela vrhunac. Država je odlučila ukinuti dužničko ropstvo i donijela je najiščekivaniji zakon godine – onaj o konverziji kredita u švicarskim francima. Tom se odlukom pridružila rijetkim zemljama koje su uzburkale bankarske vode. Banke su se odmah postavile na noge zbog potencijalnih gubitaka. Iako konverzije još nisu provedene, zasad su prikazale gubitke od 4,5 milijardi kuna, a najavljuju osam. No ministar financija Lalovac nije se dao smesti – imao je pripremljen porez na kreditnu aktivu banaka. Tim bi porezom od jedan posto na dobit od 400 milijardi kuna u 2014. lako riješio problem švicarca. Banke su svakako ozbiljnije doživjele Lalovca nego što su 2011. doživjele bivšu premijerku Jadranku Kosor kojoj su na sastanak o rješavanju švicarca poslale nižerangirane bankare, no ipak su reagirale prijetnjama i podigle ustavnu tužbu. Dužnici u švicarcima dobili su izračune, a neki su ostali nemilo iznenađeni još višim ratama i većim dugom jer su pojedine banke u izračunu primjenjivale 'svoje tumačenje zakona' te više kamatne stope od onih koje su nudile. Zbog pritiska javnosti i Udruge Franak odlučile su napraviti nove izračune prema kojima rate kredita ne bi bilo toliko visoke. Vlada je možda dobila bitku za švicarac, no njuši se rat s bankama zbog samovoljnog određivanja fiksnog djela u promjenjivim kamatama starih dužnika u eurima. Epilog će tek uslijediti.

4. Most 'rasturio' politički duopol
Koaliranje s ljevicom, koaliranje s desnicom, velika koalicija, manjinska vlada, novi izbori, Mostov premijer, nestranački  premijer, raspad Mosta, SDP ispao iz igre, SDP se vratio u igru, zatvaranje vrata Domoljubnoj koaliciji, otvaranje vrata Domoljubnoj koaliciji, pristajemo, potpisujemo, ne slažemo se – i tako unedogled. Prava se akcija s obiljem obrata događa od parlamentarnih izbora 2015. i pregovora između Mosta i Domoljubne koalicije te koalicije Hrvatska raste. Oni duhovitiji čije su se ideje proširile internetskim bespućima rekli bi 'mosturbacija' na djelu u scenariju 'Kako je Božo ukrao Hrvatsku'. Jer, za sve to zaslužna je nova mlađahna politička zvijezda – psihijatar i nesuđeni franjevac Božo Petrov koji je sa svojom strankom Most dobio znatnu potporu birača te se pojavio kao treća politička opcija i odlučio velikima pomrsiti račune. U politiku je ušao nevin, ali sumnjamo da nevin može izaći. Spasilac – most prema promjeni, želi ono što je iskusnijima teško – da vuk bude sit, a koza cijela.

5. Financijske pogodnosti
Kamate i novi porezi obilježili su još jednu financijsku godinu. No s obzirom na to da je FED upravo podignuo kamate, očito će 2015. biti posljednja godina jeftina novca – i za nas relativno jeftina refinanciranja. Bez donošenja strategije upravljanja javnim dugom i s izglednim rastom kamata brzo ćemo bankrotirati: 2016. ukupne obveze još nisu enormne, oko 13 milijardi kuna, no 2017. obveze vraćanja duga iznosit će oko 30 milijardi kuna! Niske ovogodišnje kamate pomogle su uglavnom SAD-u, koji bilježi rekordnu zaposlenost, ali ne i EU, koji se još batrga u nekoj kaljuži ne-rasta i izostanka pravog oporavka. Što bi tek bilo s hrvatskim izvozom da se EU stvarno oporavio jer je zahvaljujući potražnji robni izvoz EU porastao za više od 10 posto... Uz niske kamate potrošače je obradovalo niže oporezivanje plaća. Kad je riječ o porezu na dohodak, Vlada je očito imala na umu rasteretiti niži i srednji platežni dio obveznika kako bi povećala kupovnu moć i podignula osobnu potrošnju kao jednu od četiri komponente rasta BDP-a. To se i dogodilo. A ukidanje najžešće stope za najbogatije ostavila je za drugi mandat.