Deset mjera kojima Hrvatska neće zaštititi domaću proizvodnju u EU
U metode zaštite domaće proizvodnje i usluga EU ubraja se pet 'hard' mjera i pet 'soft' mjera. U novom broju Lidera saznajte koje su to mjere i kako mogu pomoći ili odmoći domaćim proizvođačima.
Liderov novinar na privremenom radu u Briselu Vanja Figenwald iz prve se ruke uvjerio da pojam ‘slobodno tržište’ postoji još samo u literaturi. Recimo, u jednom od najvećih maloprodajnih lanaca, francuskom Carrefouru za svaki proizvod (iz neke druge zemlje EU ili izvan EU) postoji ‘zamjenski’ koji se proizvodi u Belgiji, čime se štiti mnogo industrija, primjerice konditorska. Izgledi da u tom trgovačkom lancu vidimo Kraševe proizvode čak i nakon što dobijemo člansku iskaznicu ravni su nuli.
Kad se dogodi to da članice EU konkuriraju jedne drugima, onda, da parafraziramo Orwelovu ‘Životinjsku farmu’, postoji ‘domaće’ i ‘domaćije’. Dakle, kad postane dio EU, i Hrvatska će smjeti inzistirati na ‘domaćijem’! Nekažnjeno.
Službenih, dakle dopuštenih, sredstava zaštite proizvoda EU nije mnogo, a sudeći prema poplavi jeftinije kineske, brazilske ili indijske robe, nisu ni pretjerano učinkoviti. Direktorica Centra za poslovne informacije HGK Lidija Švaljek objašnjava da se mehanizmi zaštite trgovine u državama članicama EU mogu upotrijebiti (u skladu s WTO-ovim pravilima) u slučajevima u kojima se uvoz smatra nelojalnom konkurencijom, točnije kad je riječ o dampingu, prodaji proizvoda podrijetlom izvan EU po cijeni nižoj od one na domaćem tržištu ili ispod troškova proizvodnje.
Primjer domaće tekstilne kompanije koja se javila na javni natječaj
francuske tvrtke pokazuje korištenje jedne od 'soft' mjera. Prvi čovjek
kompanije (u javnost nije želio imenom) kaže kako su u pripremu za
natječaj uložili 100 tisuća kuna.
- U šest mjeseci koliko smo čekali
rezultate natječaja dobili smo tri kontradiktorna objašnjenja, a na
kraju su nam poručili da ne zadovoljavamo formalne zahtjeve povezane s
uzorcima i dokumentacijom. Razlog zbog kojeg su nas odbili nije službeno
popisan, dakle pripada ‘soft’ metodama, ali vjerujte, na našu se
bilancu odrazio vrlo ‘hard’ - ogorčen je naš sugovornik.
Osim toga, ako je Francuzima trebalo šest mjeseci da donesu rješenje i odbiju našu kompaniju, koliko će trebati našoj administraciji, uz grčku vjerojatno najsporijoj u EU, da papirnato riješi neki zadatak? Čudna li čuda, ali najveća boljka i kočnica hrvatske konkurentnosti mogla bi biti naš glavni adut u obrani od napada konkurentskih proizvoda i usluga!
