Hrvatska
StoryEditor

Divljanje cijena: Privatni sektor ne dijeli optimizam institucija

31. Prosinac 2021.
foto Shutterstock
Poduzetnike ne umiruje oprezni optimizam institucija poput HGK-a i HNB-a koje predviđaju smirivanje rasta cijena do kraja sljedeće godine. Premda bi voljeli da se cijene i dobavni lanci stabiliziraju, trenutačni signali nimalo ne obećavaju

Kada pitate analitičare i poduzetnike ima li kakvih pozitivnih promjena u dostupnosti i stabilizaciji cijena određenih kategorija proizvoda i sirovina u njihovim dobavnim lancima, lakše im je izdvojiti kategorije u kojima nemaju problema nego one problematične. Ne samo da se kaos u nabavi i pricingu nastavlja žestokim tempom, već su vrlo rijetke optimistične prognoze i za iduću godinu. U korporativnom je sektoru u tijeku finaliziranje poslovnih planova za iduću godinu i menadžmenti muku muče s procjenama troškova. Svi su pomalo svjesni da se cijene neće vraćati na pretpandemijske razine, da će se poskupljenja nastaviti, ali nitko ne zna za koliko. Tako da je zajednički nazivnik i dalje neizvjesnost te pisanje raznih 'od – do' scenarija. Potražnja će, kako stvari stoje, i dalje rasti, a ponuda će kaskati.

– Kada znamo da su među inputima koji su najviše rasli u posljednje vrijeme cijene energenata i transporta, a one su sastavni dio troškova svakog proizvoda, onda to samo pokazuje koliko su se ti problemi reflektirali na širok spektar razne robe i usluga. Cijela ova situacija počiva na nemogućnosti globalnog tržišta da odgovori na povećanu potražnju, ali nije isključeno i da su neke nestašice stvorene potpuno umjetno kako bi se stvorili uvjeti za podizanje cijena i povećanje profitabilnosti u određenim branšama. Trenutačno je najkritičnije na području brodskog transporta, elektroničkih proizvoda, vozila, ambalaže, ali i nekih poljoprivrednih proizvoda poput kave, uljarica i žitarica – objašnjava Danijel Banek, izvršni direktor Nabave u Atlantic Grupi.

Trenutačno te izazove u Atlantic Grupi rješavaju kombinacijom dugoročnijeg planiranja potreba, povećanjem zaliha repromaterijala, čvršćom suradnjom s dobavljačima te dubinskom analizom svih potencijalnih rizika u lancu dobave te definiranjem backupa (rezervne opcije) za svaku kritičnu točku u lancu dobave.

– Očekujemo da će se ovakva situacija nastaviti u većem dijelu iduće godine, a u prvim mjesecima 2022. možda i dodatno eskalirati. Iznimno je mnogo nepoznanica, zbog kojih je jako teško preciznije planirati što će se događati na nabavnim tržištima, koja su, osim pod utjecajem fundamentalnih faktora, i pod utjecajem geopolitičkih i socijalnih faktora. Uza sve to, tu je i potpuno nepredvidiv utjecaj omikrona, novog soja korone, na globalno gospodarstvo. U Atlantic Grupi zaista sagledavamo sve vrste scenarija, od onih da se vraćamo u uvjete poslovanja kakve smo imali u prvom valu pandemije, do potpune normalizacije, odnosno povratka na uvjete poslovanja iz pretpandemijskog vremena. Svaki scenarij prati i odgovarajući plan aktivnosti kojim bismo prilagodili naše poslovanje novim uvjetima. Dobra je stvar što smo sada ipak bogatiji za iskustvo poslovanja u proživljenom prošlogodišnjem lockdownu, koji smo doživjeli i kao određeni stres-test otpornosti naše kompanije na takve vrlo izazovne poslovne i životne okolnosti – zaključuje Banek.

Iako Atlanticova proizvodnja nije toliko energetski intenzivna kao neke druge industrije, Banek predviđa da će trošak energije u idućoj godini biti i do 70 posto veći u odnosu na ovogodišnji, najviše zahvaljujući ogromnim povećanjima cijene električne energije i plina za industrijske potrošače.

Sve leti u nebo

Upravo je povećanje cijena energenata bilo najveći problem u ovogodišnjem poslovanju Nexe grupe – cijena plina porasla je 500, električne energije 100, a ugljena 300 posto. Kod sirovina je pak najveće povećanje od čak 360 posto zabilježeno kod granulirane troske iz visokih peći koja se upotrebljava u proizvodnji cementa. Poskupjele su i najlonske folije, aditivi iz kemijske industrije potrebni za proizvodnju cementa i betona, drvene europalete skuplje su 100 posto, a zbog nedostatka papira na tržištu u Nexeu očekuju i veći porast cijena vreća za cement. No najveće opterećenje svakako stvara rast cijene CO2 emisija, na početku godine iznosila je 33 EUR/t EUA, a trenutačno je viša od 80 EUR/t.

– U strukturi naših troškova najveći udjel imaju upravo troškovi energije i sirovina te troškovi CO2 emisijskih jedinica. Zbog toga smo iznimno fokusirani na projekte energetske efikasnosti i uvođenje tehnologija s ciljem dodatne dekarbonizacije u proizvodnim procesima. Upravo se nalazimo u fazi finalizacije poslovnih planova za 2022. godinu i izazov s kojim se suočavamo je velika nepredvidljivost budućih kretanja, s obzirom na to da se pojedine troškovne kategorije mijenjaju gotovo svakodnevno. Nažalost, nitko ne može sada znati hoće li se i do kada ovaj rast cijena energije i sirovina nastaviti, ali u trenutačnim okolnostima sve to stvara dodatni pritisak na finalnu cijenu naših proizvoda – istaknuo je Ivan Ergović, predsjednik Uprave Nexea d.d, nadajući se da će se u idućoj godini tržište ipak stabilizirati.

Utjecaj porasta troškova energije i sirovina u 2021. godini Nexe je najviše osjetio u poslovanju tvrtki u Hrvatskoj, a prema sadašnjim projekcijama isti izazovi čekaju njegove tvornice u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Spas u dodanoj vrijednosti

Ništa bolji scenarij ne očekuju proizvođači iz drvne industrije, ne samo zbog kaosa u dobavnim lancima, već i zbog green deala i ekoloških faktora, zbog kojih će u budućnosti drvna sirovina biti samo skuplja. Ove godine cijene sirovine porasle za više od 50 posto i može se pretpostaviti da će cijena drva kao sirovine i dalje rasti te takve projekcije proizvođači uvrštavaju u poslovne planove za 2022. Nikola Požgaj, vlasnik i direktor Požgaj Grupe, kaže da njegova tvrtka izrađuje proizvode koji donose visoku dodanu vrijednost iz sirovine, pa im je količina dobave manji problem od cijena koje moraju licitirati da bi tu sirovinu i kupili na tržištu.

– Dakle, rješenje je još više podizati dodanu vrijednost proizvoda, što nam omogućava mogućnost ponude veće cijene za ograničeni resurs sirovine na tržištu. Jedan od primjera je segment parketa, gdje većinu proizvoda prodajemo pod vlastitim brendom i tako preskakanjem velikih trgovaca imamo direktan pristup krajnjim maloprodajnim lancima, što nam omogućava stvaranje te dodane razlike u cijeni da možemo biti efikasni kod licitiranja za sirovinu – objašnjava Požgaj.

Zbog problema koje je Požgaj Grupa imala s Hrvatskim šumama, 80 posto sirovine za proizvodnju tvrtka nabavlja na stranim tržištima. Požgaj smatra da će na našem tržištu Hrvatske šume, kao državni monopolist koji gospodari zavidnim državnim resursom, morati početi raspodjelu drvne mase raditi prema stvaranju dodane vrijednosti, a ne kao sada, prema klijentelističkom modelu.

– Sve manje je prostora da državna ekonomija guši poduzetničke slobode i upravo radi previsoke potražnje za drvom, model će morati preferirati one koji rade najveću dodanu vrijednost za društvo, a ne za pojedinca – smatra Požgaj.

Već sada njegova tvrtka ima najave operatera da će nakon isteka sadašnjih ugovora plaćati cijenu energije i do 70 posto skuplje.

– To će jednostavno biti novi trenutak koji očekujemo u jesen 2022. godine i morat ćemo taj dio troška preliti na cijene proizvoda. Zato već sada kupce obavještavamo da nam sadašnje ugovorene cijene vrijede do jeseni 2022. godine. S istim problemom suočena je i sva naša konkurencija u inozemstvu, tako da kupci te utjecaje razumiju, ali krajnje je pitanje, na koje nitko nema odgovor, hoće li i do koje mjere krajnji kupci moći podnijeti povećanje cijena života u cjelini – zaključuje Požgaj.

Oprečna mišljenja

U Hrvatskoj gospodarskoj komori kažu da se sva nepovoljna kretanja na globalnom tržištu već vide u rastu potrošačkih cijena, a rast cijena energenata mogao bi povećati pritisak na rast plaća tijekom sljedeće godine.

– Čini se izglednim da će poduzeća u prvoj polovini godine biti izložena daljnjem rastu ulaznih troškova, ali očekuje se da bi ti pritisci trebali slabjeti prema kraju 2022. i ulasku u 2023. – napominje Marija Šćulac Domac, direktorica HGK-ova Sektora za industriju i održivi razvoj.

Gospodarstvo će se i dalje morati nositi s efektima koje izaziva pandemija te upravljati rizicima od zatvaranja pojedinih tržišta. Može se pretpostaviti da će poduzeća i dalje imati probleme u upravljanju zalihama.

– Osim 'lista čekanja' za isporuke kritičnih materijala, kod pojedinih proizvođača moguć je rast zaliha poluproizvoda koje njihov kupac neće preuzeti dok mu ne stignu drugi potrebni dijelovi za sastavljanje gotova proizvoda. Dulje vezivanje zaliha i nastavak rasta ulaznih troškova povećat će potrebu poduzeća za obrtnim sredstvima. No, očekujemo da će se stanje u dobavnim lancima i prekomorskom transportu popravljati kako godina bude odmicala. Nastavit će se i inflacijski pritisci, ali očekujemo smirivanje potkraj godine – zaključuje Šćulac Domac.

Njezin optimizam ne dijeli Marin Škufca, vlasnik i direktor pomorske agencije Liburnia Agency iz Rijeke, koji u prekomorskom prijevozu ne očekuje oporavak u sljedećoj godini.

– Tradicionalno su vozarine u prva dva mjeseca godine na najnižoj razini, tako da ćemo tada imati mnogo bolji uvid u ponašanje tržišta. Međutim, prema trenutačnim prognozama ne očekujemo oporavak u sljedećoj godini. Preveliki je kaos, u kojem brodari izrazito profitiraju, tako da im nije ni interes stabilizacija vozarina – smatra Škufca.

Smanjene marže

Cijene vozarina dosad su višestruko rasle, svjedočili smo povećanju od oko 500 posto na relaciji između Kine i Mediterana. Tržište u Aziji je, kaže Škufca, toliko ludo s jako visokim vozarinama, da brodari čak ne žele gubiti vrijeme na luke u Europi nego žure prazni natrag u Aziju, samo da se što prije tamo pozicioniraju.

– Logistika igra jako važnu ulogu u kreiranju cijena sirovina, tako da možemo očekivati probleme u dobavi robe, a posljedično i u proizvodnji. Osim zbog cijena, tržište je kaotično i zbog velikih kašnjenja i zastoja u lukama. Mislim da će se porast cijena proizvoda naširoko osjetiti. Što se tiče usluga, mi smo svoje marže spustili i prilagodili se tržištu te na taj način pokušavamo pomoći našim klijentima da prebrode ovu krizu. Mislim da naši klijenti ove godine nisu osjetili previše rast cijena zbog naše pravodobne reakcije, ali nisam siguran koliko ćemo ih moći zaštititi ako se situacija kaosa nastavi – zaključuje Škufca.

Koliko se situacija promijenila najbolje se vidi na primjeru koji je naveo, a to je da su se do sredine ove godine logističke aktivnosti mogle planirati otprilike mjesec dana unaprijed, a danas su opcije od četiri do šest mjeseci unaprijed pa i više kod nekih kompleksnijih poslova. U idućoj godini očekuje se i daljnji rast globalne potražnje za plinom, što bi moglo uzrokovati nastavak rasta cijene.

– Na domaćem tržištu očekivan je rast regulirane cijene plina za građanstvo od 1. travnja 2022. zbog usklađivanja s cijenom na burzi, a kod poduzetništva, koje ga kupuje na tržišnim osnovama, cijena će ovisiti i o tome kada će ugovarati cijenu. Ne predviđamo pad cijena električne energije, već trend rasta idućih godina – zaključuje Šćulac Domac.

Prema svemu sudeći, nada u stabilizaciju dobavnih lanaca i troškova trenutačno nema mnogo utemeljenja u realnim kalkulacijama. Ako se cijene sirovina u idućoj godini i spuste za koji postotak, energetski troškovi će to višestruko nadoknaditi. 

03. prosinac 2022 03:16