Jedna od trenutno top-tema globalnog gospodarstva jesu promjene u globalnim lancima vrijednosti. Te promijene se događaju mimo Hrvatske no otvaraju nam prilike. Prilike koje smo identificirati još prije četiri godine kroz projekte pametne specijalizacije i klastere konurentnosti.
Danas nismo puno pametniji niti 'specijaliziraniji', a, bome, niti konkurentniji. No pronašli smo stručnjaka koji je operativno radio na projektu i koji zna kako u ovom trenutku uskočiti u globalni val promjena. Domagoj Šarić ima velikog iskustva u industrijskim i proizvodnim sustavima privatnog sektora, akvizicijama i razvoju, izgradnji poslovnih sustava i infrastrukture. Radio je u Siemensu, Rubiku, Zagrebačkoj banci, Digital City Mediji, bio je član Uprave Pastor inženjeringa, zadužen za strateško planiranje i poslovni razvoj te predsjednik Uprave tvrtke Q Energija. Posljednjih pet godina u sustavu je Hrvatske gospodarske komore i trenutno je na funkciji voditelja Odjela za konkurentnost gospodarstva i Centra za inovacije i EU projekte. U HGK-u je bio član brojnih radnih skupina te voditelj odjela za implementaciju strateškog projekta klastera konkurentnosti te koordinator aktivnosti između HGK, Ministarstva gospodarstva i Svjetske banke.
Gdje, prema vašem mišljenju, leže prave prilike za razvoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva?
Prilike koje treba tražiti jesu one identificirane Strategijom pametne specijalizacije, gdje su se pomoću metodološkog pristupa poduzetničkog otkrivanja identificirala prioritetna područja i potpodručja u kojima imamo kritičnu masu te možemo realizirati napredak i ostvariti izvrsnost kroz ulaganje u istraživanje, razvoj i inovacije. Dodatnim sužavanjem 13 podtematskih prioritetnih područja kroz Strateški projekt za podršku inicijativa klastera konkurentnosti, uz globalno potvrđenu i uspješnu metodologiju od strane Svjetske banke tzv. „Inicijativa konkurentnosti klastera“ (Svjetska banka je konzultant i tehnička potpora na projektu), za svaki od 13 podtematskih prioritetnih područja došlo se upravo do onih područja diversifikacije koji se nazivaju strateški segmenti i za koje postoje ili nastaju globalni lanci. Odabrani strateški segmenti uglavnom predstavljaju područja koja tek dolaze i za koji se u idućih pet do deset godina predviđa rast, konkurencija u globalnim razmjerima još nije velika, a tržišta još nisu zasićena. Pritom se nadam da će nova verzija pametne specijalizacije ispraviti neke postojeće i uvesti neke nove dijelove.
Pričalo se puno o pametnoj specijalizaciji i klasterima konkurentnosti, projektima pokrenutima prije četiri godine. Gdje smo bili onda, a gdje smo sada?
Sredinom 2017. pokušali smo si u viziji dočarati kako bi izgledala dobra realizacija uočenih potencijala tako da te segmente zamislimo za pet godina. Može se primijetiti koliko smo pogodili u nekim segmentima (mobilnost, energetika, dijagnostika) i raduje me da se nešto događa na inicijativu privatnog sektora. Ali žao mi je što se nije krenulo s intervencijama u realizaciju ostalog. Siguran sam da bi bilo pomaka, a ono što ne bi bilo dobro, mijenjalo bi se. Kao i u biznisu.
U praksi su rezultati analitičkih podloga još uvijek prilično nevidljivi. Postoji li neki timeline, tko je za što zadužen i u kojem roku?
Strateški projekt za podršku inicijativa klastera konkurentnosti, vrijedan 67,5 milijuna kuna, započeo je u lipnju 2016. godine, a njegov nositelj je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, dok je HGK partner na projektu. Trajanje projekta je trebalo biti 48 mjeseci, od 2016. do 2020. godine no njegova provedba je produžena za još osam mjeseci. Prema iskustvu Svjetske banke koja je sudjelovala s HGK u izradi analitičkih i strateških okvira, provedba inicijativa konkurentnosti klastera traje u prosjeku tri do pet godina sustavnog rada, uz financiranje akcijskih planova. Prvih sedam analiza samih lanaca vrijednosti dovršili smo sredinom 2017., a drugih šest do sredine 2018. Akcijski plan je tehnički bio gotov 2019. Tada smo u podtematskim područjima identificirali strateške segmente i njihove lance vrijednosti kao potencijalno interesantne za Hrvatsku. 'Predvidjeli' smo dolazeće trendove i smjerove razvoja industrija poput automobilske, dijelom brodogradnje, zdravlja, energetike, nutricionizma, dok smo kod nekih samo ukazivali na segmente koji nose veću profitabilnost ako bi se dio industrije okrenuo prema takvim naprednijim poslovnim modelima poput drvne i prehrambene industrije, sanacije tla (tzv. brown fields), proizvoda dvojne namjene, kibernetičke sigurnosti. Pametna specijalizacija (još uvijek) nije pokrenula prave transformacijske procese našeg gospodarstva i specijalizaciju što joj je i cilj. Za sada se njezin učinak manifestirao kroz provedenu dodjelu sredstava iz strukturnih fondova i u konačnici statističkog rasta udjela investicija u istraživanje. Svakako se slažem da je to dobro, ne ulazeći u tehničke detalje same provedbe natječaja, ali mislim da nije dovoljno i nadam se da će u drugom ciklusu biti više koordinacije i znanja na svim razinama da se usmjeravamo ka stvarnoj specijalizaciji koja će transformirati naše gospodarstvo.
Zbog čega klasteri konkurentnosti nisu iskazivali veću zainteresiranost za sudjelovanje u projektu i koliko je uopće privatni sektor imao prilike reći svoje mišljenje?
Nije mi baš poznat razlog zašto je tome bilo tako, no mi smo se u svojem radu usredotočili na one tvrtke, udruženja i poslovne klastere koji su pokazali zainteresiranost i koji su kroz vrijeme manje ili više uvidjeli o potencijalu projekta kao inicijatora promjena u jednom strukturiranom smislu. Akcijski plan koji je predložen zahtijeva novac i do sada se taj dio nije pokretao ili financirao, no vjerujemo da će u sljedećem financijskom razdoblju biti mjesta za neke dijelove akcijskog plana. Što se tiče interakcije i aktivne participacije privatnog sektora u analitičkoj fazi projekta, od sredine 2016. do 2018. održano je 250 intervjua s hrvatskim dionicima, kontaktirano ih je 1.740, imamo 1.250 klasificiranih tvrtki svrstanih u bazu podataka, 944 registriranih sudionika na 35 održanih javnih konzultacija te dvije održane konferencije. Održano je i 130 intervjua sa stranim tvrtkama s ciljem identifikacije trendova i lanaca vrijednosti tj. potvrda hipoteza na koji način tvrtke i lanci funkcioniraju i koji su kriteriji nabave ili kupnje u vrijednosnom lancu.
Koliko su naše industrije uopće spremne međusobno surađivati?
Često smo primjećivali tijekom projekta da su i same tvrtke iznenađene time da ne poznaju jedni druge i svoje međusobne asortimane koje nude, a pripadaju istom lancu vrijednosti ili segmentu. Poslovni klasteri jedna su od stožernih europskih politika za podršku malog i srednjeg poduzetništva, a kod nas ona nije zaživjela u pravom obliku. Klasteri konkurentnosti nisu uspjeli odraditi tu ulogu koja im je namijenjena. Barem je to tako izgledalo na našem projektu. Kao nedostatak uočen je i manjak poslovnih i upravljačkih vještina sukladno modernom poslovanju, pogotovo u tradicionalnijim industrijama. Općenito, hrvatske tvrtke su lošije vođene od konkurencije s kojom se želimo boriti. Naravno imamo izvrsnih i na svjetskom nivou, ali govorimo o nekom prosjeku koji tvori razinu konkurentnosti neke zemlje. To su rezultati stručnih analiza i istraživanja koje nismo mi provodili, ali ponekad to su bili komentari i stranih stručnjaka.
Cijeli intervju možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.