Nesigurnost posla i poslovanja prepoznata je kao jedna od najstresnijih posljedica ove krize. Lakše će se snaći oni poduzetnici koji su prije krize naučili fleksibilno mijenjati i prilagođavati svoje poslovanje promjenama na tržištu
Psihičko stanje nacije ozbiljno je i stalno se pogoršava. Kroničnom smo stresu izloženi više od godinu dana, a kriza izazvana pandemijom kod nas je jako pogoršana i potresima u dijelovima zemlje koji su njima bili zahvaćeni. Razgovarali smo s Dragicom Barbarić, psihologinjom koja se bavi kliničkom praksom i kognitivno-bihevioralnom psihoterapeutkinjom koja navodi isti problem kao i drugi koji se bave mentalnim zdravljem: ordinacije su prepune, novi pacijenti javljaju se iz dana u dan.
Previše je savjeta kako se nositi s pandemijom i raznim izazovima koje ona izaziva, ali kako sâm sebi narediti: 'Razmišljaj pozitivno, budi optimistična!'?
Hajde, naredite si to kad ste neraspoloženi! Što ćete primijetiti? 'Ajme, trudim se misliti optimističnije, ali ne ide mi. Što sa mnom ne valja? Nisam normalna! Ništa mi ne ide od ruke. Nikad mi neće biti bolje.' I, naravno, osoba se još lošije osjeća. Ili pak struktura dana. Ima ljudi koji su prema prirodi neorganizirani, nestrukturirani, spontaniji. Slabo strukturiraju svoj dan i kad su dobro. Počinju razmišljati da s njima nešto ne valja. Sustavan rad na 'cijepljenju' od psihičkih poremećaja treba ponajprije krenuti od normalizacije vlastitih emocionalnih stanja i osobina ličnosti. Sve su emocije u redu i normalne, jednako i ugodne i neugodne. To, primjerice, jako pomaže ljudima koji teško reagiraju na potres. Uvijek se iznenadim koliko mojim klijentima pomogne kad im kažem da je sasvim u redu što ih je jako strah, da je to normalna reakcija organizma na ugrozu i da će se strah prije smanjiti što se manje s njim borimo i više ga prihvaćamo. Također, ako sam 'neurotičan', osjetljiv, i to je u redu. Trebam znati da mi treba više odmora nego drugima, da sam ranjiviji. Ali osjetljivi ljudi imaju i mnoge jake strane. Primjerice, često su pokretači humanizacije društva, brige o potrebitima i slično. Uplašeni ljudi miljenici su evolucije jer su previše oprezni, zbog čega su svoje gene uspjeli prenijeti dalje. Oprezni ljudi čuvaju nas u pandemiji. No treba naglasiti i ovo: bez onih manje opreznih, spremnih na rizik, ne bi bilo poduzetnika, ugasilo bi se gospodarstvo. Trebaju nam i jedni i drugi. Ljutimo se na razlike, no one su važne za zajednicu u cjelini.
Opišite nam malo preciznije te 'manje oprezne'. Koje su njihove značajke i zašto su oni toliko važni za ekonomiju?
Oprezniji ljudi žele manje riskirati, stoga više slijede epidemiološke mjere i tako čuvaju zajednicu od širenja zaraze. Manje oprezni skloniji su riziku, a sklonost riziku jedna je od odrednica poduzetnika, ali i menadžera. Poduzetnik je po definiciji osoba koje je poslovno kreativna, inovativna, dinamična, spremna na uporan rad i rizik. To je dobro za poslovanje, no važno je da takav poduzetnik ili menadžer bude okružen ljudima i savjetnicima koji će donekle kočiti rizična ponašanja, koja su uvijek povezana s određenom vjerojatnosti negativnih ishoda. Slično se događa u pandemiji. Kad bi svi poslovni ljudi koji odlučuju bili ekstremno skloni riziku i kršili sve mjere, na kraju bi to uništilo ne samo njihovo poslovanje nego bi imalo posljedice za cijelo gospodarstvo, primjerice zbog više bolovanja, postcovid-sindroma, koji dugoročno onesposobljava za rad, zbog čega onemogućuje i korisnike da troše osim na lijekove i hranu. Ali da se pita previše oprezne, sve bi poslovanje sveli na nužni minimum dok pandemija ne prođe, što bi ekstremno smanjilo potrošnju i opet negativno utjecalo na cijelo gospodarstvo. Stoga, koliko god nas živcirali oni koji o lockdownu i mjerama imaju stajalište suprotno našemu, u neprestanu procesu mudra nalaženja balansa očito su važni i jedni i drugi.
Koliko god govorili o mentalnom zdravlju zaposlenika, kao da ignoriramo mentalno zdravlje menadžera, vlasnika tvrtki, poduzetnika. Što je s njima, kako se oni nose s posljedicama pandemije kao što su 'malo radite, ali ograničeno, pa ste malo zatvoreni na neodređeno'?
U ovoj krizi oni doživljavaju posebno intenzivan stres. Uz nošenje s vlastitim osjećajem neizvjesnosti suočavaju se s izazovom kako održati poslovanje i uspješno voditi ljude i tvrtke u ovoj kriznoj situaciji. Nesigurnost posla i poslovanja prepoznata je kao jedna od najstresnijih posljedica ove krize, a to će imati i ima dalekosežne nepovoljne učinke na poduzetnike i zaposlenike, tvrtke i gospodarstvo u cjelini. Nepovoljno utječe na psihičko i tjelesno zdravlje jer izaziva jak osjećaj bespomoćnosti i gubitka kontrole. Lakše će se snaći oni poduzetnici i vlasnici tvrtki koji su prije krize naučili upravljati promjenama, fleksibilno mijenjati i prilagođavati svoje poslovanje promjenama na tržištu te koji su razvili dobre liderske vještine.
O čemu smo još razgovarali sa psihologinjom Barbarić, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.