Starenje stanovništva, dulje očekivano trajanje zdravog života, značajan porast broja starijih u odnosu na stanovništvo radne dobi i više-manje nepromijenjena statutarna dob odlaska u mirovinu najvažniji su zajednički demografski izazovi s kojima se suočavaju gospodarstva Hrvatske i Švicarske, dvije zemlje koje je kao primjer odabrao Dubravko Mihaljek, voditelj operativnih poslova u Monetarnom i ekonomskom odjelu Banke za međunarodna plaćanja u Baselu, na virtualnom predavanju 'Starenje stanovništva u Hrvatskoj i Švicarskoj: sličnosti, razlike i pitanja za ekonomsku politiku'. Predavanje je održano u organizaciji Instituta za javne financije.
Za usporedbu s kretanjima u Hrvatskoj, Dubravko Mihaljek je odabrao Švicarsku, kao jednu od najnaprednijih ekonomija u Europi, koja se s izazovima starenja suočava još od druge polovice 19. stoljeća.
U posljednjih 60 godina (demografski gledano, dvije generacije) očekivano trajanje života značajno se je produljilo, u Hrvatskoj gotovo za četvrtinu: žene rođene u drugoj polovici 1950-ih u prosjeku mogu očekivati da će živjeti 66 godina, a muškarci 61, dok njihovi potomci iz druge generacije, rođeni između 2015. i 2020., mogu očekivati da će živjeti gotovo četvrtinu dulje: žene 81, a muškarci 75 godina.
Mlađe generacije žive ne samo dulje nego i zdravije, no znatno se pogoršava omjer između osoba starijih od 65 godina i onih radne dobi. U Hrvatskoj je 1950. godine na 100 osoba u dobi od 25–64 bilo samo 17 starijih od 65, dok ih je danas čak 40 (graf 1, lijevi panel). U Švicarskoj se je ovaj omjer nešto manje pogoršao, s 18 na 34.
Kod kretanja ukupnog stanovništva i stope zaposlenosti prestaju sličnosti u demografskim kretanjima između Hrvatske i Švicarske. U Hrvatskoj od sredine 1980-ih ukupno stanovništvo pada, dok se u Švicarskoj neprekidno povećava. Dva su osnovna uzroka tih oprečnih kretanja.
Prvo, u Hrvatskoj od 1990. broj umrlih nadmašuje broj novorođenih, dok je u Švicarskoj prirodni prirast stanovništva neprekidno pozitivan. Drugo, iz Hrvatske se od 1990. neprekidno veći broj stanovnika iseljava nego useljava, dok Švicarska od 1980. ima značajnu neto imigraciju.
Druga velika razlika odnosi se na stopu zaposlenosti. Premda je ona prvenstveno pokazatelj efikasnosti tržišta rada, stopa zaposlenosti vjerno odražava i težinu ekonomskih izazova koji proizlaze iz procesa starenja stanovništva. U zadnjih dvadeset godina stopa zaposlenosti u Švicarskoj je vrlo stabilna na razini od gotovo 80 posto, najviša u Europi (graf 1, desni panel), dok je u Hrvatskoj znatno niža, u prosjeku ispod 60 posto.
To znači da gotovo 40 posto stanovništva radne dobi u Hrvatskoj nema registrirane prihode iz kojih se u najvećoj mjeri financiraju izdaci za mirovinsko, zdravstveno i ostala socijalna osiguranja.
Ekonomske posljedice starenja stanovništva nameću složena pitanja financiranja sustava socijalnog osiguranja. Koliko smo profesionalno i kao građani svjesni dugoročnih promjena koje gospodarstvu donosi više-manje nezaustavljivi proces starenja stanovništva? Kako bi se mogli promijeniti relativni udjeli gospodarskih djelatnosti, zaposlenosti i investicija u idućih 10–15 godina? U kojoj mjeri će se struktura javne potrošnje prilagoditi rastu udjela starijih i padu udjela djece i mladih? Kako će porezna politika pratiti demografske promjene? Možemo li se kao društvo pomiriti s padom ukupnog stanovništva i s potrebom duljeg radnog vijeka i vjerojatno većeg broja doseljenika koji će raditi poslove za koje nema dovoljno domaće radne snage?
U listopadu 2020., časopis Public Sector Economics Instituta za javne financije u Zagrebu organizirao je konferenciju o stanju i perspektivama mirovinskih reformi u svijetu, a u listopadu 2022. održat će konferenciju o starenju i dugoročnoj skrbi. U međuvremenu smo se suočili i s pandemijom koronavirusa koja je već odnijela gotovo šest milijuna života u svijetu, od kojih su tri četvrtine bile osobe starije od 65 godina. Ta zbivanja potaknula su organizaciju ovog izlaganja o glavnim ekonomskim izazovima povezanih sa starenjem stanovništva.