Nakon viskija, Old Pilot's votka novi je 'nusproizvod' korone koju je pilotski dvojac iskoristio za nadogradnju proizvodnog portfelja. Upravo ovih dana izlazi na tržište.
Priču o dvojici pilota koji su napravili najbolji džin na svijetu - Old Pilot's, čuli su mnogi. Njihov je proizvod prepoznat na globalnoj razini, dobio je etiketu 'najboljeg' i prije nego li je sama tvrtka Duh u boci stasala u pravi poslovni sustav, sa svim svojim potrebnim odjelima i funkcijama.
Često kada promatramo bilance neke uspješne tvrtke, vidimo kako se u jednoj godini dogodilo neko čudo, neki veliki prihodovni skok koji je malu tvrtku pretvorio u srednju, u ozbiljnog igrača na tržištu. U ovoj poduzetničkoj priči svjedočimo upravo tom trenutku u realnom vremenu. Svjedočimo tranziciji malog proizvodnog pogona u, ne samo lokalnog već globalnog igrača u proizvodnji žestokih pića.
U dvije godine, Tomislav Anadolac i Hrvoje Bušić proizveli su tri proizvoda u kategoriji pića: džin, viski i votku, praline s okusom džina u suradnji s domaćim proizvođačima slastica te sredstvo za dezinfekciju, u jeku korone kada je vladala velika potražnja za tim proizvodom. Uložili su u to sve, čekajući strpljivo prinose svog dosadašnjeg truda i rada.
S njima smo razgovarali u simpatičnoj maloj destileriji na Jankomiru, njihovoj relativno novoj investiciji koja je bila nužna za veći poslovni iskorak. Iako je na prvu sve mirisalo na buncek koji se priprema za gablec, bio je to miris viskija i onog opojnog mirisa dima koji obećava zadovoljstvo. A 'kuha' se u kotlu kojeg nazivaju happy machine (stroj sreće). Hrvoje nas je proveo kroz pogon, objašnjavajući kako proces destilacije funkcionira. U jednoj prostoriji nalaze se velike bačve u koje su spremljeni začini koji se koriste u proizvodnji (konkretno u njihovom džinu njih sedam), u drugoj su bačve u kojima se nalaze macerati, filter za vodu i esencije biljaka koje mirišu božanstveno. Zapravo se radi o iStill tehnologiji koju koriste u proizvodnji destilata, jednoj od najboljih tehnologija koja omogućava veliku točnost u proizvodnji i s kojom se mogu dobiti željeni okuse i mirisi destilata.
Kako nam je objasnio Bušić, većina proizvođača džina u alkohol stavlja suhe, odnosno krute biljke prilikom destilacije, dok se u njihovoj destileriji sve se biljke najprije ekstrahiraju u nešto slično eteričnom ulju, a onda se dodaju u alkohol kako bi se izbjegla gorčina i neželjeni okus koji prenose krute stvari.
Možda se na prvu svi pitaju zašto viski, votka i džin, a ne rakija i likeri koji su autohtoni proizvodi no možda odgovor leži u činjenici da je džin najsvestranije piće, posebice u koktelima, a votka najprodavanije žestoko piće na svijetu. Ako razmišljaš izvan nacionalnih okvira to opredjeljenje ne zvuči nimalo neobično.
Da malo prevrtimo film u natrag, dvojica pilota sa Vojne akademije u Zemuniku, gdje su obojica bili kadeti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, paralelno s razvojem prijateljstva, gradili su i ideju o poslovnom poduhvatu. Puno su se družili, iz dalekih zemalja donosili boce finih pića i došli na ideju da probaju sami 'skuhati nešto žestoko'. Znajući da na svakom selu postoji neki kotao u kojem se kuha neka rakija, skrenuli su u potpuno drugi smjer koji ih je vodio u nepoznato i upustili se u proizvodnju džina. Tada, u 2017. godini, kada su pokrenuli tvrtku, u Hrvatskoj bilo svega pet proizvođača tog pića. Zamislili su to kao neki hobi i ispušni ventil od svakodnevnih poslova. Hrvoje i danas živi od letenja, radi kao pilot u Croatia Airlinesu, a Tomislav ima svoju konzultantsku tvrtku koju je pokrenuo sa svojim partnerima u IT i financijskoj industriji. Za razliku od Hrvoja koji je 'ostao u zraku', Tomislav je svoju je karijeru gradio u bankarskom sektoru, kao projektni menadžer i do sada surađivao sa 11 banaka na projektima diljem svijeta. No sanjali su isti san, o tome da jednog dana samostalno naprave nešto svoje, da u ruci drže neki proizvod na kojem će se vidjeti, opipati (i u ovom slučaju okusiti) njihov trud i rad. U samom početku se oko ideje proizvodnje žestokih pića okupilo pet poznanika no kad je došlo vrijeme za izdvajanje sredstava iz vlastitog džepa, ostali su samo njih dvojica. Dvije godine trajalo je slaganje idealne recepture. U početku su džin stavljali razne začine iz drugih dijelova svijeta, a onda se opredijelila isključivo na biljke koje rastu u Hrvatskoj. Tako da je u njihovom proizvodu sve s našeg podneblja, izuzev ječma za proizvodnju viskija, čija se posebna sorta niti ne može nabaviti u Hrvatskoj.
Kako je ispričao Tomislav, Hrvoje i on su prilično različiti. Dok on voli promatrati daljinu i širinu, Hrvoje gleda analitički u dubinu, što ih čini vrlo kompatibilnim partnerima koji se nadograđuju. Hrvoje se više bavi organizacijom proizvodnih procesa i slaže recepte, dok je Tomislav orijentiran na poslovni razvoj, tj. financije, prodaju i marketing. No obojica sudjeluju u svim procesima.
Njihova prekretnica može se gotovo u zraku opipati. Svjesni su da su kao dvojac brži, agilniji, neovisniji. Sada, kada je potražnja nadmašila njihov kapacitet, znaju da trebaju nove ljude (upravo su u tijeku razgovori sa potencijalnim suradnicima) i da to povlači čitav niz novih izazova i na koncu troškova. No kako kaže Anadolac, koliko god narasli, proizvodnja će i dalje pratiti craft filozofiju koja daje dodanu vrijednost proizvodu. Baš smo gledali u čudu kako dvoje njihovih suradnika svaku bocu ručno ispire, puni, ukrašava etiketama i zatvara čepom od voska. Svjedočili smo 'rukomatizaciji' proizvodnje.
- U početku su nas svi, posebno distributeri, gledali sa podsmijehom, da 'što mi kraj jedne Velike Britanije možemo napraviti u industriji džina'– sjeća se Anadolac.
Međutim, zlatna medalja iz Londona u kategoriji London Dry na jednom od najprestižnijih natjecanja u industriji – International Wine & Spirit Competition 2019. te dvije iz San Francisca (ove godine su također osvojili zlato), začepile su usta svima. Danas se Old Pilot's proizvodi mogu kupiti u Velikoj Britaniji, Danskoj, Švicarskoj, Sloveniji, BiH, Njemačkoj, Kanadi, u Singapuru i Australiji, a godišnji kapacitet proizvodnje je oko 100 tisuća boca.
Obojica bi se najradije 'usidrila' na ovom projektu, ali za to do sada nije bilo vremena ni mogućnosti. Od kad su investirali oko pola milijuna kuna iz vlastite ušteđevine u proizvodnju, kao vlasnici nisu ni lipe izvukli iz tvrtke već su sve reinvestirali u nove proizvodne kapacitete, proizvode, marketing i dizajn koji je zaista prepoznatljiv. Nedavno su dobili i financijsku injekciju iz EU fondova za zelenu tranziciju i digitalizaciju, u vrijednosti tri i pol milijuna kuna, za nabavku nove tehnologije, kotla koji će imati nultu emisiju ugljičnog dioksida.
- Jedan od ciljeva nam je i proizvodnja po principima zelene industrije koja je samoodrživa i minimalno zagađuje okoliš. Kroz godinu dana, sa novom tehnologijom volumen proizvodnje trebao bi se povećati za oko 150 posto. No, najlakše je kupiti novi kotao. Povećanje volumena iziskuje nove izazove poput logistike, većih troškova za radnike, sirovine i sl – priča Bušić.
Old Pilot's džin je premium proizvod kojeg si Hrvat s prosječnim primanjima može priuštiti samo prilikom darivanja u posebnim prilikama. Pilotski dvojac ga skupo proizvodi i skupo prodaje. Svoje kupce ima uglavnom u Horeca kanalu te u specijaliziranim trgovinama pićima. Njihov brend zauzeo je posebno mjesto među ugostiteljima diljem Hrvatske, koji su ga prezentirali kao autentičan hrvatski proizvod u turizmu. Gosti koji su probali njihov džin na Jadranu htjeli su ga nastaviti konzumirati i nakon godišnjeg odmora pa su urgirali kod lokalnih distributera i trgovaca i tako se pojavila prilika za izvozom. Javila se i hrvatska dijaspora koja žudi za nečim domaćim u tuđinstvu i bila je voljna pomoći. No onda je stigla korona koja je 'pomela' turizam i ugostiteljstvo. I dok su se diljem svijeta male destilerije zatvarale, Anadolac i Bušić iskoristili su to vrijeme za preslagivanje proizvodnog portfelja. Iako im je lani zbog pandemije prodaja pala za više od 90 posto, prihodi su bili bolji nego 2019. Počeli su proizvoditi dezinfekcijska sredstva pod brendom Old Pilot's hand blend sanitizer, počeli su žešće izvoziti i razvili su u godinu dana dva nova proizvoda, između ostalog votku koja ovih dana upravo izlazi na tržište.
- Ideja o votki je postojala već neko vrijeme, ali smo ju ove godine realizirali. Odlučili smo se za proizvodnju čiste votke, bez dodatnih mirisa i okusa, čija filtracija traje tri dana i prolazi kroz šest filtera i posebnu vrstu aktivnog ugljena, kako bismo na kraju dobili prava svojstva čistoće i mekoće te ugodan okus– priča Bušić.
Anadolac se nadovezao izjavom da je ovo što oni rade super biznis iako još uvijek od njega ne žive i još traje faza razvoja tvrtke. - Ne dolazimo iz svijeta destilera u kojem su se time bavili naši preci. Naš put uspjeha je vrlo je zanimljiv, sa svim greškama koje smo trebali ispravljati. Tijekom tog putovanja bili smo u kontaktu sa različitim potencijalnim partnerima, netko je htio ulagati, netko posuditi no mi smo odlučili razvijati proizvodnju vlastitim sredstvima i kapacitetima. Obojica smo obiteljski ljudi, imamo druge poslove i opreznije gledamo na rizike. Međutim, došli smo do poslovne prekretnice, prisutni smo u puno zemalja i da bismo zadovoljili interese kupaca moramo se širiti, unaprijediti kapacitete i kvalitetu proizvoda. Došli smo do praga kojeg sada moramo prijeći, da iz garažne destilerije postanemo poslovni sustav sa svim svojim procesima. Oko nas se trenutno okuplja ozbiljna ekipa koja nam pomaže u transformaciji, uključujući razne odvjetnike, konzultante, projektne menadžere i sl – priča Anadolac.
Prihod Duha u boci u dvije godine porastao je za 100 posto, ove godine očekuju prihode na razini od pet do šest milijuna kuna, s time da praktički svakih šest mjeseci lansiraju novi proizvod, što je za jedan start up dobar rezultat. Njihov trenutno najvažniji i najizazovniji plasman je britansko tržište, ne samo zato jer su ušli na tržište kojemu je džin domicilni proizvod već i zato jer su Britanci trendsetteri. Što piju Britanci, pije cijeli svijet.
'Stari piloti' (koji su zapravo u najboljim poduzetničkim godinama), postali su, uz sve, uzor drugim proizvođačima pa tako danas na hrvatskom tržištu postoji čak 40 proizvođača džina. Drže se filozofije 'prostri se koliko možeš', budi najbolji u onom što radiš i budi autentičan, bez uobičajenih kukanja na administraciju i birokraciju. Upravo ta autentičnost u načinu razmišljanja privlači i drukčiju energiju. Primjerice, većinu svog viskija prodali su još tijekom odležavanja, prije nego što je proizvod dospio na tržište jer su mnogi entuzijasti u njihovim bačvama prepoznali dobru poslovnu priliku. Između ostalih, ekipa koja se obogatila na trgovini kriptovalutama, sada ulaže u proizvod koji će nakon odležavanja postići i do 250 posto veću vrijednost. No sada su zaustavili taj proces jer žele ipak ostaviti dio asortimana za klasičan plasman na tržištu.
Iako njihova ideja strpljivo 'odležava' svoj proces koji nosi sa sobom sigurno i mnogo frustracija, obojica su svjesni da ih ne dijeli još puno vremena od većeg financijskog uspjeha. Bušić svoju tvrtku Duh u boci za pet godina vidi kao pogon sa puno većim proizvodnim kapacitetom i portfeljom od 15 proizvoda u vrhunskoj premium klasi, a sebe 'prizemljenog' i isključivo posvećenog proizvodnji.
Anadolac smatra da razlika između neuspješnih i uspješnih poduzetnika leži samo u činjenici da su ovi prvi odustali.
- Planiramo dugo ostati na tržištu. Barem onoliko koliko ćemo to moći i znati. Vidim Duh u boci među deset najboljih proizvođača žestokih pića na svijetu. Sve ovo radimo s guštom. Nije lako i ima puno izazova, ali još će se od nas puno toga čuti – zaključuje Anadolac.