Od kad je sjeo na čelnu funkciju Hrvatske udruge poslodavaca, Mihael Furjan, ujedno i čelni čovjek Plive za Hrvatsku i JI Europu, nije se puno pojavljivao u javnosti. HUP je u proteklih godinu dana prošao kroz vrlo turbulentno razdoblje (kao i hrvatsko gospodarstvo) i Furjan je ekskluzivno za Lider objasnio kakva je nakon svega atmosfera u HUP-u, na što su najveći poslodavci trenutno fokusirani i koja je njegova vizija budućeg razvoja poduzetništva u Hrvatskoj.
Svašta se u HUP-u dogodilo u proteklih godinu dana: od izlaska velikih kompanija, reizbora, tragedije s Marinom Pucarom, do vašeg imenovanja kao predsjednika. Jesu li se strasti smirile i kako danas funkcioniraju međusobni ljudski odnosi?
Moj dojam je da je atmosfera dobra. HUP je, možemo reći, doživio evoluciju kakvoj inače svjedočimo u sportskim ili političkim organizacijama. Kroz demokratizaciju dolazi do izbora, na kojima postoji više kandidata. Dobro je da smo se opredijelili za demokratski put i da svi možemo sudjelovati u kreiranju politike HUP-a i donošenju odluka.
Što je pokazalo izvješće o poslovanju HUP-a za prvih šest mjeseci 2021? Sadrži li napokon sve stavke poslovnog izvješća, što do sada često nije bio slučaj?
Mi smo privatna i dobrovoljna, lobistička organizacija i svim članicama je dostupno godišnje izvješće. Izvješće za prvu polovicu godine je puno detaljnije od prijašnjih. Prihodi HUP-a su za 700 tisuća kuna veći od rashoda, ali su za nekoliko postotaka niži od prošlogodišnjih. Prihodi od članarina su na razini prethodne godine, oko osam milijuna kuna. Dakle, poslujemo stabilno. Troškovi su nam bili puno manji nego prethodnih godina, za preko milijun kuna. Naš dugoročni cilj nije povećavati sredstva na računu već ih koristiti za dobrobit članstva.
Kako ste radili racionalizaciju troškova? Jeste li smanjivali broj zaposlenih?
Trenutno nas je nešto manje od 40 i nije bilo nikakvog restrukturiranja ili velikog smanjenja broja zaposlenih. Imamo nešto manje ljudi jer neke funkcije poput zamjenika direktora, trenutno nisu popunjene, ali većina ušteda je došla od racionalnijeg postupanja sredstvima. To ovisi i o drugim nadležnim tijelima, ali moje mišljenje je da trebamo jačati organizaciju u cijelom nizu aktivnost, između ostalog i stručnim kapacitetima.
Kako komentirate osnivanje nove Udruge UTIL koju su pokrenule bivše članice HUP-a, poput Orbica i Foretenova grupe? Pribojavate li se da bi neki vaši članovi mogli prijeći u drugi 'tabor'?
Izlazak nekih velikih članova nije donio niti raspad HUP-a niti financijsku nestabilnost. Dapače, poslujemo stabilno i dobro i imamo znatan broj novih članova, samo u godinu dana pristupilo nam je više od 250 tvrtki. Smatramo da je svaka konkurencija uvijek dobro došla i čini nas boljima jer nas dodatno potiče na pozitivne promjene.
Koji su neki prioriteti vaših članova? Što ih trenutno najviše muči?
Naši članovi su definirali prioritete. Prvi je porezno i administrativno rasterećenje. Drugi je područje radnih odnosa i sad je u fokusu novi Zakon o radu koji je jako važan. Ne samo da se ozakone novi načini rada, poput rada od kuće nego da se poveća i prilagodljivost sustava. Ključni problem u radnim odnosima je borba za talente koja je globalna i Hrvatska treba učiniti sve da ojača obrazovni sustav i stvori te talente, a onda i da ti talenti ostanu raditi u suvremenim inovativnim kompanijama. Među tim ciljevima je i da se ujednači porezno opterećenje rada, bez obzira na institucionalnu formu, ako se radi o sličnoj razini dohotka. U IT sektoru hrvatske kompanije plaćaju pune doprinose i poreze na relativno visoki dohodak, a s druge strane, tvrtke koje nemaju tu sjedište koriste mogućnosti alternativnih načina rada i plaćaju minimalni porez. Paralelno sva ta opterećenja treba prosječno smanjiti. Treći cilj je bolje korištenje europskih sredstava. To je NPOO, ali trenutni fokus je sada Višegodišnji financijski okvir koji nam je nova prilika za dugoročno podizanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i osiguravanje stabilne i bezbolne tranzicije na održivo i energetski neovisno gospodarstvo u post-kriznom razdoblju. Također, kao i ostale, muči nas značajan porast troškova sirovina i energenata.
Poskupljenje goriva je sada u pravom planu no to je samo početak. Tvrtke se boje za profitabilnost, građani za kupovnu moć. Kako će po vama završiti scenarij sa inflacijom?
Puno se sektora trenutno ne može boriti sa okolnostima na tržištu jer imaju dugoročne ugovore. Ako je netko ugovorio izgradnju i ako taj proces traje dvije godine, teško je izboriti veće cijene. U farmaceutskoj industriji ne možemo podignuti cijenu lijeka jer nam HALMED i drugi regulatori kontroliraju cijene. Znači, imamo cijeli niz sektora gdje ne postoji mogućnost prelijevanja, barem kratkoročnog, na krajnjeg korisnika, a to vrijedi i za kompanije koje sudjeluju na globalnom tržištu. S druge strane, postoje sektori u kojima je konkurencija manja i gdje će doći do prevaljivanje cijena na krajnje potrošače. Međutim, iako inflacija neće biti jedan do dva nego tri do četiri posto, ne očekujemo veliku inflaciju. Rizično je kompanijama previše dizati cijene jer će doći do pada potražnje. Naš je stav da je ova globalna kriza, koju treba globalno i rješavati, dijelom uzrokovana ograničenim kapacitetima. Ako govorimo konkretno o nafti, imamo veliki rast potražnje, a proizvođači nisu povećali kapacitete proizvodnje nafte i naravno da je došlo do porasta cijene. Taj porast cijena i sirovina nas može dovesti u novu recesiju. To je dugoročan rizik i za zemlje koje proizvode sirovine i energente.
Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.