Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je rezultate 'Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2021'.
Hrvatska se u ovogodišnjem izvješću nalazi na 59. mjestu od ukupno 64 svjetske ekonomije, što je poboljšanje pozicije za jedno mjesto u odnosu na prošlu godinu kada je istraživanje obuhvaćalo 63 svjetske ekonomije. Tijekom posljednjih pet godina (2017.-2021.) pozicija Hrvatske na globalnoj ljestvici konkurentnosti kreće se između 59. i 61. mjesta, što znači da zapravo stagniramo.
- Naša pozicija na ljestvici konkurentnosti tek se marginalno poboljšala u odnosu na prošlu godinu, pa tako i dalje zaostajemo za nama usporedivim zemljama, novim članicama EU. Ipak, događanja tijekom pandemije i očekivanja u post-pandemijskom razdoblju, potaknuta novom financijskom omotnicom iz EU, potiču nadu da bi mogle ubrzati toliko potrebne strukturne promjene. U teškim situacijama se snalazimo bolje nego u mirnim, to smo dokazali više puta, a svijest o potrebi dubokih promjena sada je sveprisutna,. Vjerujem da kao društvo možemo ubrzati implementaciju novih paradigmi, posebice u onim područjima na koje je kao najproblematičnije ukazalo i ovo izvješće - ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
Detaljniji uvid pozicije Hrvatske na razini 20 indeksa konkurentnosti ukazuje na dobre pozicije u području međunarodne trgovine (29.), razine cijena (33.), zdravlja i okoliša (38.) te obrazovanja (44.). Velikih problema i potencijala za promjenu Hrvatska ima u čak 7 od 20 indeksa, pri čemu smo na samom začelju u području prakse upravljanja (64.), tržišta rada (64.), stavova i vrijednosti (63.), zakonodavstva u poslovanju (61.), osnovne infrastrukture (60.), stranih investicija (59.) te financija (59.).
Najpovoljniji indikatori, po mišljenju gospodarstvenika, su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja, pristup financiranju, troškovna konkurentnost, dok su najlošije ocjenjeni: učinkovito pravno okruženje, sposobnost vlade, konkurentan porezni sustav, kvaliteta korporativnog upravljanja te stabilnost i predvidljivost politika.
Osnovni izazovi za Hrvatsku u 2021. godini navedeni su:
- reforma i digitalizacija pravosudnog sustava,
- reforma i digitalizacija javne uprave i lokalnih administrativnih jedinica vlasti,
- smanjivanje ukupnog poreznog tereta za poslovanje (parafiskalni nameti i skriveni troškove) radi poboljšanja poslovnog okruženja,
- podrška poduzetničkim aktivnostima na temelju ciljeva održivog razvoja (smanjenje siromaštva, zeleno gospodarstvo, pristup obrazovanju za sve),
- razvijanje i provođenje širokog programa digitalizacije koji će pomoći u provedbi reformi i omogućiti brzi razvojni skok u odabranim sektorima gospodarstva.
I ove godine Hrvatska je na posljednjem mjestu među članicama EU. U zemljama u okruženju, novim članicama EU, rezultati su različiti. Osim Hrvatske, koja je poboljšala svoju poziciju za jedno mjesto, Slovačka, Mađarska i Rumunjska značajno su poboljšale svoje pozicije za 7, 5 i 3 mjesta u odnosu na prošlu godinu pa se sada nalaze na 50., 42. i 48. mjestu. Poljska bilježi pad pozicije za 8 mjesta pa je sada na 47. mjestu, Slovenija i Bugarska za 5 (40. i 53. mjesto)) dok je Češka pala za 1 mjesto te se sada nalazi na 34. mjestu.
Globalna konkurentnost
Švicarska je ove godine zauzela prvu globalnu poziciju. Druga zemlja na ljestvici konkurentnosti je Švedska, a slijede Danska, Nizozemska, Singapur, Norveška Hong Kong, Tajvan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene Američke Države.
Stručnjaci Svjetskog centra za konkurentnost smatraju kako je ujedinjena Europa pokazala svoju snagu u razdoblju pandemije. Prema njima, dobre pozicije vodećih gospodarstava rezultat su ulaganja u inovacije te provođenja raznolikih gospodarskih aktivnosti i javnih politika. Gospodarstva koja su prije pandemije bila fokusirana na navedena područja učinkovitije se nose s ekonomskim implikacijama krize.
Ljestvica konkurentnosti IMD-a uključuje 334 kriterija od kojih se 2/3 odnose na statističke podatke, a 1/3 na istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Istraživanje je provedeno u ožujku i travnju 2021. godine.
Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnost, i to: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, koristeći pritom 20 indeksa, 5 za svako područje.
Analiza konkurentnosti Hrvatske
Pozitivne promjene ocjene konkurentnosti Hrvatske za 2021. u odnosu na 2020. godinu su:
- Gospodarski rezultati: - domaće gospodarstvo (+1), zaposlenost (+4),
- Efikasnost javnog sektora: porezna politika (+5), društveni okvir (+10),
- Efikasnost poslovnog sektora: – produktivnost i efikasnost (+6),
- Infrastruktura: znanstvena infrastruktura (+4).
Najveći pad u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u području međunarodne trgovine (-10), stranih ulaganja (-18), cijena (-8) i javnih financija (-10).
U okviru 4 osnovna faktora konkurentnosti izdvojeni su sljedeći indikatori koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost:
Gospodarski rezultati
Prihodi od turizma, koncentracija izvoza po proizvodima, dugoročni rast zaposlenosti, niske cijene najma uredskog prostora, izvoz komercijalnih usluga (%), niski indeks troškova života, niska inflacija, omjer međunarodne trgovine i BDP-a, rast bruto investicija u fiksni kapital, relativno niske prijetnje zbog preseljenja poslovanja.
Efikasnost javnog sektora
Stopa poreza na dobit, niska stopa ubojstava, niske carinske barijere, niska nejednakost (Ginijev koeficijent), devizne rezerve po stanovniku, raspodjela dohotka (najnižih 40%), ciljevi održivog razvoja, naplaćeni/prikupljeni porez na dohodak, stopa nezaposlenosti – omjer spolova, raspoloživi dohodak.
Efikasnost poslovnog sektora
Menadžerske naknade, naknade u uslužnim djelatnostima, dugoročni rast radne snage, razina naknada, pristup financijskim uslugama, visok udjel žena među zaposlenima.
Infrastruktura
Povoljan odnos broja učitelja i učenika (srednje obrazovanje), investicije u telekomunikacije, povoljan odnos učitelja i učenika (osnovno obrazovanje), obnovljivi izvori energije (%), sporazumi o okolišu, broj diplomanata u prirodnim znanostima, broj pretplatnika na mobilne širokopojasne mreže, medicinska pomoć, rast šumskog područja, učinkovitost korištenja vode.
Najveće slabosti na razini indikatora mogu se grupirati kako slijedi:
Gospodarski rezultati
Otpornost gospodarstva, izravna strana ulaganja u inozemstvu (u %BDP-a i u mld $), cijene benzina, realni rast BDP-a, izvoz roba, stopa zaposlenosti.
Efikasnost javnog sektora
Državno vlasništvo u kompanijama, pravosuđe, pravni i regulatorni okvir, financiranje mirovina, birokracija, radno zakonodavstvo, poticaji za ulaganja, prilagodljivost vladinih politika, stopa poreza na potrošnju, osobni porezi.
Efikasnost poslovnog sektora
Korporativni odbori, fleksibilnost i prilagodljivost, vjerodostojnost menadžera, privlačenje i zadržavanje talentiranih ljudi, financijske vještine, kompetentan viši menadžment, trening zaposlenika, potreba za gospodarskim i socijalnim reformama, agilnost tvrtki, prilike i prijetnje.
Infrastruktura
Održivi razvoj, javno-privatno partnerstvo, obrazovanje menadžmenta, razvoj i primjena tehnologije, upravljanje gradovima, transfer znanja, kvalificirani inženjeri, visoko obrazovanje, kvaliteta avio prijevoza, zakonodavstvo o znanosti.