Hrvatska je daleko od središta europske ekonomske aktivnosti (trokut Amsterdam – Pariz – Frankfurt). Primjerice, susjedna Slovenija, naslonjena na Italiju i Austriju, mnogo je bolje pozicionirana od Hrvatske koja na svojim granicama ima BiH, Crnu Goru i Srbiju, koje nisu u EU.
Loša demografska slika slabost je koju moramo imati na umu, ali tu je i razmjerno loša obrazovanost. Time želim reći da možemo oblikovati relativno malo kvalitetne radne snage (vrhunskih menadžera i stručnjaka), a i kad je proizvedemo, prijeti nam da ode u inozemstvo. Kad je riječ o lošoj obrazovanosti, najviše se primjećuje nedostatak specijaliziranoga kadra. Europi općenito nedostaje običnih radnika i stručnjaka i veće, bogatije zemlje poput Njemačke taj problem lakše rješavaju. Mi jednostavno imamo ograničenu mogućnost uvoza radne snage.
Uspjesi u izvozu i IT-u
Duboka globalna ekonomska kriza, čija je geneza u rekordno visokoj zaduženosti privatnog sektora, država i kućanstava u svijetu, uza smanjenje robne razmjene glavna je prijetnja. Hrvatska je pet-šest godina živjela u uvjetima stabilnoga, iako ne previsokog, rasta, što se počelo osjećati; to je razdoblje iza nas, a nesigurnost nikad nije dobra. Uz to je odljev radne snage desetljećima bio – i danas je – zbilja hrvatske gospodarske realnosti, a visoki porezi na rad, unatoč smanjenju stopa proteklih desetak godina, zapreka su međunarodnim kompanijama da premjeste svoja istočnoeuropska središta u Hrvatsku. Skupi smo u odnosu na usporedive zemlje.
Glavna snaga u kontekstu globalne krize jest pripadnost EU i NATO. Osim što otvara prostor hrvatskim izvoznicima na zajedničkom tržištu, smanjuje neizvjesnost ekonomske politike i ostalih politika te, ključno, opet u kontekstu neizvjesnosti koju izaziva globalna kriza, svrstava Hrvatsku u bogat i vojno snažan zapadni blok. Pritisci koje punopravno članstvo stvara u tržišnoj utakmici na zajedničkom tržištu neizbježno mijenjaju strukturu hrvatske ekonomije. Nedavni zapaženi uspjesi IT sektora, realan rast robnog izvoza veći od 50 posto u prvih sedam godina članstva u EU i restrukturiranje brodogradnje, Petrokemije te bivšeg Agrokora upućuju na pozitivne trendove.Pozitivna percepcija Hrvatske
Financijska i stručna pomoć strukturnih fondova EU, ne samo u razvoju infrastrukture, i navedeni pristup zajedničkom tržištu najveće su prilike. Nikako ne treba podcijeniti pozitivnu percepciju Hrvatske u svijetu, ne samo zbog turizma i sportskih uspjeha već i zbog toga što smo od osamostaljenja dokazali da možemo postići dogovore sa saveznicima, ući u euroatlantske integracije i postati politički stabilno društvo. Primjetno povećanje robnog izvoza od ulaska u EU argument je za budućnost i dokazuje da jača percepcija Hrvatske kao pouzdanoga poslovnog partnera.
Naš odgovor na tu (mnogo dublju) globalnu ekonomsku krizu (smanjenje poreza i pomoć privatnom sektoru zaštitom radnih mjesta), za razliku od one u 2008./2009., kad su se povećali porezi, pokazuje da znamo učiti na vlastitim pogreškama. Potvrda investicijskoga kreditnog rejtinga sa stabilnim izgledima u godini u kojoj će nam BDP pasti za najmanje sedam posto zorno pokazuje da se možemo nositi s izazovima. Sve su to razlozi za optimizam kad je riječ o hrvatskoj budućnosti, pogotovo ako budemo čvrsto držali na oku realne prijetnje i objektivno gledali svoje slabosti, koje svakako trebamo popraviti.