Najvažnije je bilo smiriti paniku i spasiti financijski sustav - ključna je poruka Marije Hrebac, direktorice Hrvatske agencije za osiguranje depozita (HAOD) novinarima o najbržoj prodaji neke banke u povijesti, u ovom slučaju Sberbanke. Doduše, 48-satnu odluku o prodaji donijelo je nadnacionalno tijelo, Jedinstveni sanacijski odbor EU s kojom se složilo i nacionalno sanacijsko tijelo, naš HNB. Banka je prodana državnoj banci HPB-u za 71 milijun kuna. Za usporedbu, imovina je Sberbanke u posljednjem objavljenom izvješću, onome za 2020. godinu vrijedila 11 milijardi kuna! Hrebac kaže kako procjenu o kupoprodajnoj vrijednosti donosi Jedinstveni sanacijski odbor (SRB). – On angažira neovisne procjenitelje, pri čemu je benchmark odgovor na pitanje: kolika bi bila vrijednost da se nad Sberbankom otvorio stečaj? Ova situacija nije bila pitanje slobodne tržišne utakmice, ovdje je ključno pitanje bilo hoće li se reagirati na vrijeme jer u jednoj sekundi imate knjigovodstvenu vrijednost, u drugoj je više nemate i banka ide u likvidaciju – kategorično uvjerava.
Na pitanje je li bilo i drugih zainteresiranih za kupnju banke Hrebac kaže kako odgovor na to pitanje nije u njenoj domeni, jer je nacionalno sanacijsko tijelo HNB. No, dodaje kako je HPB kao novi vlasnik sigurno dobro procijenio, jer je Sberbanka prije sankcija i paničnog povlačenja 200 milijuna eura bila zdrava banka kvalitetnog portfelja, dakle nije na rub likvidacije stigla zbog loših poslovnih poteza nego zbog aktualne ratne situacije i panike štediša.
Na pitanje zašto se prodaja dogodila u nevjerojatno brzom roku od samo 48 sati – a znamo da regulatoru obično treba i do godinu dana da potvrdi neku odluku – Hrebac kaže kako je bilo ključno spriječiti bankrot. Doduše, banka je kvalitetna i dobro kapitalizirana, pa bi, čak i da je otišla u prisilnu likvidaciju, svojim deponentima i kroz stečajni postupak vratila uloženo, ali u znatno dužem procesu od najmanje 6 mjeseci, godinu dana, možda i više, ovisno o trajanju postupka.
No, kako je moguće prodati banku koja je praktički već bila prodana? Potkraj prošle godine iz banke su izvijestili o prodaji svojih podružnica u Hrvatskoj, BiH, Mađarskoj, Srbiji i Sloveniji i to beogradskoj AIK Banci, slovenskoj Gorenjskoj banci i Agri Europe Cyprus Limitedu. Ta je grupacija pod kontrolom srpskog poduzetnika Miodraga Kostića, poznatog i kao srpskog 'kralja šećera'. Hrebac pojašnjava kako je prodaja banke ponešto drukčija od prodaje nefinancijske tvrtke. – Sve dok regulator, dakle HNB, nije dao suglasnost za transakciju, dok nije potvrdio da je budući vlasnik 'fit and proper', ona se zapravo nije dogodila. A kada je riječ o banci koja ulazi u proces sanacije tada prestaju vrijediti sva prvotna pravila – tumači.
A na čiji će račun točno sjesti novac od prodaje, koliko god da je mršav? U ovoj je priči koju vodi SRB, i koju prvi put iskušavamo na vlastitoj koži, SBR preuzeo ulogu prodavatelja. - To europsko sanacijsko tijelo preuzelo je ovlasti uprave, NO i skupštine, jer je procijenjeno da nisu sposobni sami donositi odluke najbolje za banku. Sredstva se uplaćuju sanacijskom odboru, kroz naše nacionalno sanacijsko tijelo, dakle HNB, a SRB će ga prosjediti vlasnicima u Austriji, koji su zaduženi za europsku diviziju Sberbanke – pojašnjava Hrebac dodajući kako se s takvim procesom, upravo zbog tako posloženih koraka, nije dogodila nikakva nacionalizacija.
Dodaje i to da banka nije prodana HPB-u, štedišama bi se moralo isplatiti 3,8 milijardi kuna osigurane štednje. To je većina iznosa domaćeg fonda (ukupno je za namjenu isplate osigurane štednje izdvojeno 5,6 milijardi), pa je pitanje je li sustav ubiranja premija dovoljan, posebno ako bi kiksala neka veća banka (Sberbank čini samo 2,2 posto ukupne aktive). Hrebac kaže kako se naš sustav ubiranja premije od banaka – 1 plus 1,5 posto – pokazao dobrim, a ako baš zagusti Agencija može od banaka ubrati 3 godišnje premije odjednom, što je više od 2 milijarde dodatnih kuna. Za usporedbu, europske banke izdvajaju 0,8 posto. Inače, taj je novac na računu kod HNB-a i uložen je u vrijednosnice s nula posto rizika, u državne obveznice i trezorske zapise Ministarstva financija. No, ključno je, kaže, to što smo članica Bankovne unije, dakle i SRB-a koji raspolaže s oko 55 milijardi eura za potrebe osiguranja štednje, a cilj je 70 milijardi.
Na pitanje kako se u tako kratkome roku uspjelo nagovoriti i dvije ne-članice, BiH i Srbiju, da brzinski prodaju banke na svojem teritoriju, Hrebac kratko kaže kako to nisu nelogični potezi i kako su obje zemlje prepoznale kritičnost trenutka i odlučile kako je najbolje za njihov financijski sustav. Ipak, teško je ne primijetiti da se s EU odlukom o prodaji složio i srpski predsjednik Vučić koji otvoreno podržava Putina.