Ako već nije moguće administrativno zaustaviti rast cijena građevinskih radova, država bi trebala intervenirati pozivom građevinskim tvrtkama iz zemalja koje nisu u EU da se uključe u obnovu Zagreba i Banije. U suprotnom će obnova trajati vječno i bit će skuplja od svih očekivanja jer se između goleme potražnje i male ponude na tržištu stvara sve dublji (cjenovni) džep
Hrvoje Tuškan, vlasnik karlovačke tvrtke Geoblast koja se, među ostalim, bavi i rušenjem objekata, očekuje da će cijena te usluge rasti i u idućem razdoblju. To će bez ikakve sumnje prisiliti Ministarstvo graditeljstva da korigira maksimalnu cijenu rušenja zgrada u javnim natječajima u obnovi poslije potresa. Naime, iskustvo s prvim rušenjem u Zagrebu pokazalo je da se nijedna tvrtka s nerealno zadanim niskim cijenama neće upuštati u taj posao koji financira država.
Može li pak država u cijelosti ograničiti cijene rušenja, kao što je lani ograničila rast cijena maski koje su počele divljati, teško je povjerovati. Jedino Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) tu može nešto učiniti, ali ekonomski analitičari vjeruju da samo potpuno otvoreno tržište koje uključuje i strane tvrtke izvan EU može zaustaviti rast cijena.
Cijena rušenja rast će i dalje
Na nedavnoj konferenciji za novinare ravnatelj Fonda za obnovu Damir Vanđelić govorio je o problemima s kojima se suočavaju pri provedbi odluka, primjerice rušenja kuća, jer su cijene, koje su regulirane propisima, previše niske. Zbog toga ne postoji interes izvođača za poslove rušenja zgrada oštećenih u potresu, pa je Fond prisiljen tražiti donacije kako bi se obavilo rušenje. Vanđelić je naglasio da se cijene moraju povisiti, na što upozoravaju već četiri mjeseca mjerodavne u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
To kako su propisane cijene građevinskih usluga u postpotresnoj obnovi čini se kao da je rađeno površno. Kao da su u Ministarstvu ignorirali činjenicu da je svaki objekt slučaj za sebe i da na cijenu utječe nekoliko važnih faktora. O tome govori i Tuškan kada kaže da cijena rušenja ovisi o veličini objekta, vrsti njegove gradnje, načinu izvođenja radova i lokaciji objekta, tj. udaljenosti od odlagališta otpada… Ali na cijenu rušenja jako utječe i cijena energenta – nafta je poskupjela, a, s druge strane, manjak radnika natjerao je poduzetnike na dizanje plaća. Tuškan kaže da ga i ne začuđuje što se nitko nije javio ako su cijene nerealno niske.
– Moja je tvrtka bila angažirana na rušenju dimnjaka sisačke čeličane, cijena je bila realna, plaćeni smo, ali morate znati da je rušenje organizirao vlasnik čeličane, a ne država – kaže Tuškan.
I Hrvoje Merki, direktor vinkovačkog Eurcoma, jedne od najvećih kompanija za rušenje u Hrvatskoj, vjeruje da će cijene usluga rušenja i dalje rasti, a na zagrebačke natječaje nisu se ni htjeli javiti. Oba naša sugovornika govore dosta uvjerljivo, ostavljajući dojam odlučnosti u svojim stajalištima, pa nam se čini da ne treba sumnjati u nastavak rasta cijena usluga rušenja.
Tvrtke mogu birati poslove
Kako će na to reagirati Ministarstvo graditeljstva, službeno ne znamo jer nisu odgovorili na naša pitanja, ali kao što smo spomenuli, iz Fonda za obnovu već ih mjesecima upozoravaju da će se nešto morati mijenjati u propisima i dizati cijene usluge rušenja zgrada, inače se nijedna ozbiljna tvrtka neće javiti na natječaje koje bude raspisivao Fond.
– Ministarstvo je u petak 11. lipnja osnovalo radnu skupinu za izmjenu podzakonskog akta – Program mjera. Fond je poslao svoj prijedlog izmjene cijene i korektivnih faktora s obzirom na površinu zgrade – kaže Vanđelić.
A da bi u Ministarstvu ipak mogli promijeniti propise vjeruju u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), u kojoj kažu da u Europi, što znači i u Hrvatskoj, vlade teže deregulaciji i prepuštanju korekcija cijena tržišnim mehanizmima. Baš zbog toga može se očekivati popuštanje Ministarstva u vezi sa zahtjevom FZO-a.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog uzdanja Lidera.