Hrvatska
StoryEditor

Hrvatska na sto muka: Donosimo detaljan plan kako ne profućkati 10 milijardi eura iz EU

05. Lipanj 2020.

Trumanova jaja ostala su u kolektivnoj svijesti sinonim za pošiljke pomoći poslije Drugoga svjetskog rata koje su tada doslovno padale s neba. Paketi spuštani i padobranima sadržavali su, među ostalim, jaja u prahu koja su se miješala s vodom prije upotrebe i tada su doslovno spašavala od gladi.

Bile su to tek mrvice pravoga Marshallova plana kojim je SAD pokrenuo ubrzani poslijeratni razvoj 16 zapadnoeuropskih država s oko 13 milijardi dolara, što bi preračunato danas bilo nešto više od sto milijardi. Od tada nije bilo tako velikog paketa, pa aktualni prijedlog programa Europske komisije za saniranje posljedica pandemije NextGenerationEU mnogi nazivaju novim Marshallovim planom. Druga poveznica je u politici. Amerika je tada od europskih država tražila da surađuju i da donesu zajednički plan obnove. Iz današnje američke perspektive (personificirane u Donaldu Trumpu) zvuči nelogično, ali prije 70-ak godina to je bio potez koji je zaustavio ruski, komunistički prodor na Zapad i istodobno postavio temelje za današnju Uniju. Doduše, i novi Marshallov plan još treba proći tjesnacem između Scile i Haribde – između europskog jedinstva i partikularnih interesa. 

Tako Hrvatska i dalje strepi da zemlje 'škrtice' – Danska, Švedska, Austrija i Nizozemska – ne blokiraju program koji bi Hrvatskoj za saniranje posljedica koronakrize osigurao dodatnih desetak milijardi eura; od toga više od sedam milijardi nepovratno, a ostatak kreditom koji bi se vraćao od 2027. do najkasnije 2058. godine.

Usporedbe radi, deset milijardi eura tek je nešto manje od ukupnih sredstava EU koja su nam bila na raspolaganju za tekuće sedmogodišnje razdoblje koje završava 31. prosinca. U Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije očekuju još desetak milijardi iz 'redovnog' dijela novoga višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2017.

Posebno je u fokusu novih deset milijardi eura. To je otprilike petina ovogodišnjega hrvatskog BDP-a (prema Vladinim projekcijama), odnosno čak 63 posto planiranih prihoda aktualnoga hrvatskog proračuna.

A što zapravo sadrži paket namijenjen novoj generaciji (kako su ga nazvali u Komisiji), koji će otvoriti i potrošiti ova generacija? Ponajprije, riječ je o mehanizmu koji je uklopljen u VFO i neće biti puki bankomat vladajućih (ma tko to bio nakon 5. srpnja). Sredstva će se odobravati prema logici sadašnjih fondova EU.

Komisija je uostalom već pripremila ladice u kojima će 750 milijardi eura biti dostupno za korištenje. Najveća je ladica s 'kohezijom i vrijednostima' od 610 milijardi eura, što je više od 80 posto fonda, a najviše je u pretincu s novcem za oporavak i otpornost (560 milijardi eura). Jedinstveno tržište, inovacije i digitalna ekonomija financirat će se s 9,3 posto (70 milijardi), a treća velika ladica namijenjena je novcu za prirodne resurse i okoliš, u kojoj je i poljoprivreda (šest posto, odnosno 45 milijuna eura). Kad smo europsku raspodjelu 750 milijardi preslikali na hrvatskih desetak milijardi, dobili smo procjenu kako će i za koju namjenu Hrvatska moći iskoristiti 'koronaeure', koju donosimo u posebnoj tablici.

Osim za zdravstvo i sprečavanje novih prijetnji prema sličnom obrascu, europski novac namijenjen je ponajprije za zelenu i digitalnu tranziciju. Ulaganje u ključne sektore i tehnologije, od 5G tehnologije do umjetne inteligencije, od čistog ugljika do energije iz obnovljivih izvora na moru, presudno je za budućnost Europe, objašnjava Komisija svoj prijedlog plana oporavka. U igri su, naravno, i čisti prijevoz, održivi prehrambeni sustavi, pametno kružno gospodarstvo te sektori kao što su turizam i kultura. U svemu tome mogu se pronaći i hrvatski poduzetnici.

No, ako smo 'Plan M' (Marshallov) zapamtili po Trumanovim jajima, po čemu ćemo pamtiti 'Plan MM' (Merkel-Macronov)? Kakva je situacija na domaćem terenu s osnovnom razvojnom formulom o 'dvostrukoj tranziciji' prema zelenoj i digitalnoj Europi, koja vrijedi za cijeli mandat, pa i za novi fond? Prisilnu digitalizaciju državne uprave već se iz Vladinih krugova u neslužbenim razgovorima lagano o(t)pisuje kao prisilnu protuepidemijsku mjeru, pa se s normalizacijom poslije korone na podosta državnih i lokalnih šaltera može očekivati povratak staroj, glomaznoj, tromoj, skupoj, neefikasnoj, birokratiziranoj državi. A stremljenja prema zelenome i obnovljivim izvorima Hrvatska upravo najbolje ilustrira aktualnim uhićenjima visokih dužnosnika iz čak tri ministarstva zbog sumnje na pogodovanje u biznisu s vjetroelektranama. Dakle, još smo daleko od Merkel-Macronovih digitalnih i zelenih jaja.

Kompletnu analizu možete pročitati u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera

22. studeni 2024 00:10