Hrvatsko tržište premalo je za dvije rafinerije?

Imati dvije rafinerije, ili ne imati dvije rafinerije, pitanje je sad. I ne samo sada, nego u posljednjih nekoliko godina.

Preko leđa radnika u riječkoj i sisačkoj rafineriji prelamaju se dvije dijametralno suprotne struje – jedna kaže kako su dvije rafinerije u Hrvatskoj neodržive, a druga kaže da to nije točno i da obje mogu opstati na tržištu bez ikakvih problema.

«Činjenica je da trenutni kapacitet Ininih rafinerija od 6,7 milijuna tona uvelike premašuje potražnju domaćeg tržišta koja iznosi tek 2,8 milijuna tona, dok konkurencija neprestano raste, poglavito iz smjera Mediterana», objašnjava Goran Šaravanje, glavni ekonomist Ine. Ističe kako nedavni drastičan pad cijena nafte slabi profitabilnost Ininog segmenta istraživanja nafte i plina radi čega postaje još važnije poboljšati profitabilnost rafinerijskog poslovanja i učiniti ga samostalnim i održivim.
«U tom smislu, potencijalna koncentracija proizvodnje na jednoj lokaciji povećala bi konkurentnost i smanjila gubitke koje kompanija već godinama bilježi u ovom segmentu poslovanja. U svakom slučaju, dugogodišnje nepovoljno vanjsko okruženje, ali i zdrava poslovna logika, Ini, baš kao i svakoj drugoj uspješnoj naftnoj kompaniji, nalažu realizaciju isključivo onih investicija koje imaju kapacitet za povrat uloženog i ostvarenje profita», kaže Šaravanja.

Igor Dekanić, profesor na Rudarsko geološko naftnom fakultetu kaže da dok traje ova recesija, naravno da nam nisu potrebne dvije rafinerije i da nam zapravo nije ništa potrebno.
«Ako se Hrvatska vrati na industrijski koncept, a tu ne govorim o klasičnoj industriji kao što su čeličane, u tom slučaju nam trebaju dvije rafinerije. I te dvije rafinerije služit će ne samo za hrvatsko tržište nego i za ostala. Naime, riječka rafinerija sagrađena je 1882. godine, a sisačka 1927. Niti jedna nije sagrađena samo za potrebe Hrvatske, nego za potrebe svih tržišta u našem okruženju. Stoga jasan je zaključak», kaže Dekanić.

Svoj glas možete dati u novom FIGHT CLUBU