HUB otkrio svoja dva rješenja za kredite u švicarcima - u oba dužnici ostaju bez stanova

Dva su modela s kojima će HUB u ponedjeljak na sastanak s Vladom na kojemu bi trebali dogovoriti rješenje za dužnike s valutnom klauzulom u švicarcima.

Jedan je takozvani 'walk away', model koji u razvijenim državama, posebno u SAD-u, odavna postoji: do kraja ove godine dužnik može zatražiti cjelokupni otpust duga iznad vrijednosti kupljene nekretnine, uz prijenos vlasništva stana kreditoru, bez plaćanja ikakvoga poreza na kupoprodaju. Dakle, dužnici koji više nikako ne mogu plaćati kredit, stan jednostavno ostavljaju banci.

Drugi model predviđa ostanak u stanu/nekretnini, ali ne kao vlasnik nego kao najmoprimac. No u taj bi se model trebala uključiti i država koja bi od banaka trebala otkupiti nekretnine po trenutnoj tržišnoj vrijednosti, moguće i uz diskont i potom ih davati u najam i najam knjižiti kao proračunski prihod. Razlika između tržišne vrijednosti nekretnine i vrijednosti cjelokupnog kredita knjižila bi se kao trošak banke. I ponuda tog modela vrijedila bi do kraja 2015., do kada vrijedi i zamrznuti tečaj švicarca.

HUB je oba modela predvidio isključivo za socijalno najugroženije dužnike, one koji ni na kakav način više nisu sposobni plaćati kreditne rate (najčešće zbog gubitka posla).

Zašto prijedlozi samo za najugroženije? Prvi čovjek HUB-a Zoran Bohaček kaže kako se selektivna rješenja mogu postaviti za noge vrlo brzo, već za dva-tri mjeseca dok bi traženje cjelovitog rješenja sigurno probilo rok kraja godine i vrijednosti zamrznutoga tečaja.

Koliko je takvih dužnika čiji bi slučajevi mogli biti riješeni prema oba modela utvrdit će se nakon što se preciziraju konkretni socijalni kriteriji, a za njih je odskočna daska upravo sastanak u ponedjeljak. Naravno, ako se modeli uopće i prihvate. S jedne strane nije jasno zašto bi država kupovala stanove kada ih i sama ima na 'lageru' (uz postojeće gradi nove POS-ove), a ni minus u proračunu i procedura prekomjernog deficita ne dopuštaju previše kupovnih egzibicija. S druge strane, vrlo je upitno kako će na to reagirati i Udruga Franak jer u oba slučaja dužnici ostaju bez nekretnina. No o cijeloj će stvari biti lakše razgovarati kada se utvrdi o kojem je broju dužnika riječ (nije riječ samo o onima koji su ostali bez posla, kriteriji bi trebali definirati i koji je to podnošljiv odnos kreditne rate i primanja), o koliko stanova i kojoj vrijednosti nekretnina (i onoj koju bi trebala otkupiti država).

Bohaček naglašava kako rješenja moraju biti dobrovoljna, a ne pravno nametnuta te da su banke spremne na sebe preuzeti negativne učinke aprecijacije tečaja i pada vrijednosti nekretnine (iako bi teret, otkupom stanova, trebala podnijeti i država). Nametnuta rješenja, poručuje, lako mogu postati teret poreznim obveznicima.