U hrvatskom Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021.-2026., koji je nedavno odobrilo Vijeće Europske unije, naglasak je na redefiniranju modela obiteljske mirovine, povećanju najniže mirovine i mirovine iz II. mirovinskog stupa te produljenju radnog vijeka.
Ujedno je najavljeno osnivanje radne skupine za analizu mirovinskog sustava. Iako su u Planu oporavka otvorene važne teme mirovinskog sustava, više je pozornosti trebalo posvetiti mjerama kojima bi se povećala motiviranost i mogućnost starijih radnika da dulje ostanu na tržištu rada, piše Marijana Bađun s Instituta za javne financije u Zagrebu.
Tržište rada i socijalna zaštita čine jednu od komponenti Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026 čime je obuhvaćen i mirovinski sustav. Općenito temeljna reformska mjera je povećanje adekvatnosti (primjerenosti) mirovina. U Planu oporavka rečeno je kako je hrvatski mirovinski sustav dugoročno financijski održiv, njegov udio u BDP-u past će s 10,2 posto u 2019. na 9,5 posto u 2070. godini.
No u istom razdoblju stopa rizika od siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj znatno je viša od prosjeka EU-a (30,1 posto naspram 16,5 posto u 2019.). K tome još treba dodati kako je stopa bruto zamjene (udio bruto mirovine u bruto plaći pri umirovljenju) u Hrvatskoj 2019. bila 32,5 posto, dok je prosjek EU-a bio 46,2 posto, a do 2070. će, prema projekcijama Europske komisije, pasti na 22,8 posto u Hrvatskoj i 37,5 postona razini EU-a.
Produljenje radnog vijeka
U Planu oporavka želi se poticati dulji ostanak u svijetu rada i samim time povećati mirovine. U dogovoru sa socijalnim partnerima predlaže se i izmjena instituta otpremnine na koju radnik ima pravo u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca. Iz Statističkih informacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) vidljivo je kako je krajem lipnja 2021. godine 15.201 korisnika starosne i prijevremene starosne mirovine radilo do polovice radnog vremena.
Fokus je stavljen na radnike koji imaju uvjete za starosnu mirovinu i žele nastaviti raditi. Prema Izvješću o starenju stanovništva, prosječna efektivna dob izlaska s tržišta rada u Hrvatskoj je 2019. iznosila 62 godine, a u EU 63,8. godine. Prijedlog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina naišao je na oštro protivljenje te se u Planu oporavka ni ne spominje.
Produljiti radni vijek izrazito je teško, ne samo u Hrvatskoj, i zahtijeva puno više napora od izmjene radnog zakonodavstva, pa i tehničkih promjena mirovinskog sustava. No, radni se vijek može produljiti i na druge načine, piše Bađun. Istraživanje za Hrvatsku pokazalo je kako su ranijem umirovljenju skloniji zaposlenici koji su slabije obrazovani, lošijeg zdravlja, imaju nisku kvalitetu života ili rade u privatnom sektoru, što vjerojatno odražava radne uvjete.
Ni u jednom od tih područja Hrvatska ne stoji dobro te je zbog toga potreban cjelovit pristup s mnogo mjera koje bi starije radnike potaknule da ostanu na tržištu rada te, također, povećale želju poslodavaca da ih zadrže.
Obiteljske mirovine i najniža mirovina
Radna skupina za preispitivanje modela obiteljske mirovine započela je s radom u veljači 2021. Cilj je povećati socijalnu sigurnost tako da se omogući korištenje dijela mirovine preminulog bračnog/izvanbračnog druga uz osobnu mirovinu, a u obzir bi se uzela i starosna dob bračnog/izvanbračnog druga. Također se predlaže promjena mirovinskog faktora kod izračuna visine obiteljske mirovine, čime bi prosječni iznos obiteljske mirovine bio od 10 posto do 15 posto veći.
Prosječna obiteljska mirovina za korisnike prema ZOMO-u u lipnju 2021. iznosila je 2.096 kune. Planom oporavka predviđeno je i povećanje iznosa mirovina za korisnike najnižih mirovina u skladu gospodarskim mogućnostima. Od 1. siječnja 2023. trebale bi porasti za 1,5 posto te još 1,5 posto od 1. siječnja 2025. godine. Izmjene ZOMO-a kojima će se povećati najniža i obiteljska mirovina trebale bi stupiti na snagu do kraja prvog tromjesečja 2023.
II. mirovinski stup
U Planu oporavka opisane su izmjene Zakona o obveznim mirovinskim fondovima od 1. siječnja 2019. godine. Oko 70 posto imovine fondova čine obveznice, za koje je zakonski limit najmanje 50 posto, te se konstatira kako OMF-ovi imaju na raspolaganju 10-20 posto portfelja za unosnije klase imovine. Veći prinosi OMF-ova rezultirali bi adekvatnijom mirovinom iz II. stupa.
U Planu oporavka najavljeno je da će se nakon provođenja postupka javne nabave na međunarodnom tržištu angažirati neovisni stručnjaci koji će izraditi stručnu studiju o isplativosti ulaganja OMF-ova u tvrtke. Do kraja 1. tromjesečja 2024. godine trebao bi biti donesen Zaključak Vlade o prihvaćanju Izvješća o provedenim analizama isplativosti ulaganja OMF-ova. U Planu se također podsjeća i kako je u Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2020.-2030. predviđeno razmatranje povećanja stope doprinosa za II. stup 'ovisno o fiskalnim kapacitetima, nakon što tržište kapitala ojača i stanje u državnom proračunu postane povoljnije.
Analiza mirovinskog sustava
U 2. tromjesečju 2022. osnovat će se Radna skupina za analizu stanja mirovinskog sustava koja bi trebala razmotriti mogućnosti unaprjeđenja mirovinskog sustava. Osobito će se razmatrati učinke promjena mirovinskog sustava od 1. siječnja 2019., a temeljem zaključaka Radne skupine do kraja 4. tromjesečja 2025. godine donijet će se izmjene ZOMO-a.
Bađun zaključuje kako je hrvatski mirovinski sustav poput kronično oboljelog pacijenta. Analiziramo ga, svađamo se koja je terapija bolja i međusobno se optužujemo, interveniramo, a njemu nikako da se popravi stanje. Stalno isprobavamo nove lijekove, a većina ima ozbiljne nuspojave i slabe učinke. Čudimo se što je tako bolestan ne priznajući da mu su mu dani zadaci koje nije mogao niti trebao ispuniti. Ima li uopće nade?
Možda bismo se morali pomiriti s time da mu možemo ublažiti simptome, ali ga nikada nećemo izliječiti? No, čak i s takvim smanjenim očekivanjima ipak bi mu trebalo pružiti najbolje moguće „liječenje“. U kontekstu Plana oporavka i otpornosti, čini se kako bi veći naglasak trebao biti na starijim osobama i tržištu rada, zdravlju zaposlenih, kontinuiranom stručnom usavršavanju, uvjetima rada i razlikama u očekivanom trajanju života među radnicima. Osim toga, ozbiljno bi trebalo pristupiti pitanjima transparentnosti i pravednosti mirovinskog sustava.